br. 07-00-99/2014-02 datum: 27. 6. 2014.

MIŠLjENjE

Mišljenje je doneto u postupku povodom pritužbe koju je podnelo Bošnjačko nacionalno vijeće protiv Osnovne škole „M. B.” u S. U pritužbi je navedeno da učenicima bošnjačke nacionalnosti nije data mogućnost da se izjasne da li žele da nastavu pohađaju na bosanskom jeziku i da svi pohađaju nastavu na srpskom jeziku. U izjašnjenju v. d. direktorke OŠ „M. B.” u S. navedeno je, između ostalog, da je Bošnjačko nacionalno vijeće dostavilo školi anketne obrasce za koje nemaju saglasnost nadležnog ministarstva i škole, da to što anketni obrasci nisu podeljeni roditeljima ne znači da su učenici i roditelji bili onemogućeni da se izjasne, kao i da se nikada ni jedan roditelj i učenik nije obratio sa zahtevom da se nastava odvija na bosanskom jeziku. Dalje je navedeno da se učenici redovno anketiraju o izbornim predmetima, a tada se samo jedan ili dva učenika na nivou škole izjasne da žele da prate nastavu iz predmeta Maternji jezik sa elementima nacionalne kulture. U toku postupka je utvrđeno da škole nije anketirala učenike/ce da li žele da pohađaju nastavu na bosanskom jeziku. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti dala je mišljenje da je OŠ „M. B.” u S, propuštanjem da anketira učenike i učenice škole o jeziku na kojem žele da pohađaju nastavu, izvršila akt diskriminacije učenika bošnjačke nacionalne manjine. Osnovnoj školi „M. B.” u S. i v. d. direktorki S. P. preporučeno je da sprovedu anketu za školsku 2014/2015, kako bi se utvrdilo da li postoji potreban broj zainteresovanih da nastavu pohađaju na bosanskom jeziku, kao i da preduzmu sve neophodne mere kako bi se organizovala nastava na bosanskom jeziku, ukoliko rezultati ankete pokažu da postoji potreban broj učenika/ca koji su zainteresovani da nastavu pohađaju na bosanskom jeziku.

1. TOK POSTUPKA

1.1. Poverenici za zaštitu ravnopravnosti pritužbom se 14. marta 2014. godine obratilo Bošnjačko nacionalno vijeće protiv OŠ „M. B.” u S. U pritužbi je navedeno da učenicima bošnjačke nacionalnosti nije data mogućnost da se izjasne da li žele da nastavu pohađaju na bosanskom jeziku i da sada svi pohađaju nastavu na srpskom jeziku.

1.2. Bošnjačko nacionalno vijeće je u pritužbi navelo:

– da smatra da nacionalna pripadnost učenika bošnjačke nacionalnosti predstavlja osnov diskriminacije, jer je za učenike srpske nacionalnosti u istim obrazovno-vaspitnim ustanovama nastava na srpskom jeziku organizovana u skladu sa zakonom;
– da ne postoji nikakvo razumno opravdanje zasnovano na zakonu da se ne organizuje nastava na bosanskom jeziku za učenike bošnjačke nacionalnosti, jer organizovanje odeljenja za nastavu na bosanskom jeziku ne iziskuje dodatne materijalne troškove, niti proširenje prostornih i kadrovskih kapaciteta obrazovno – vaspitnih ustanova, što je dokazano praksom osnovnih i srednjih škola u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu koje su od 2. septembra 2013. godine organizovale nastavu na bosanskom jeziku za sve učenike čiji su se roditelji izjasnili za takav model nastave;
– da je Bošnjačko nacionalno vijeće sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja preduzelo niz mera u periodu od kraja 2009. godine do avgusta 2013. godine, kako bi u školskoj 2013/2014 godini u Novom Pazaru, Tutinu, Prijepolju i Sjenici otpočela nastava na bosanskom jeziku za učenike čiji su se roditelji izjasnili da žele da pohađaju nastavu na bosanskom jeziku;
– da su u navedenim mestima od 1. aprila do kraja avgusta 2013. godine, obrazovno-vaspitne ustanove sprovele anketu na kojoj su se roditelji učenika izjasnili o modelu nastave;
– da je pripremna nastava na bosanskom jeziku održana u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici u periodu od 21. februara do 7. juna 2013. godine;
– da je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja donelo odgovarajuće dopune pravilnika za nastavu na bosanskom jeziku za osnovne škole i odobrilo udžbenike za nastavu na bosanskom jeziku u I i V razredu osnovne škole;
– da je ministarstvo odobrilo većinu udžbenika za osnovne i srednje škole koje je štampala izdavačka kuća „Klett”, kao i uvoz udžbenika iz Bosne i Hercegovine;
– da u OŠ „M. B.” u S. nije data mogućnost roditeljima i učenicima bošnjačke nacionalnosti da se izjasne o tome da li žele da nastavu pohađaju na bosanskom jeziku;
– da učenici bošnjačke nacionalnosti pohađaju nastavu na srpskom jeziku.

1.3. U prilogu pritužbe dostavljeni su sledeći dokazi: spisak obrazovno-vaspitnih ustanova protiv kojih je Bošnjačko nacionalno vijeće podnelo pritužbe Povereniku za zaštitu ravnopravnosti; tabelarni prikaz rezultata anketiranja roditelja o modelu nastave u školskoj 2013/2014 godini u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i Prijepolju; obrazac za anketiranje roditelja o modelu nastave u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Sandžaku u školskoj 2013/2014 godini i dopis Osnovnoj školi „M. B.” u S. broj R. br. 550-04b/2013 od 3. jula 2013. godine.

1.4. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti sprovela je postupak u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, a u skladu sa čl. 35. st. 4. i čl. 37. st. 2. Zakona o zabrani diskriminacije , pa je u toku postupka pribavljeno izjašnjenje S. P, v. d. direktorke OŠ „M. B.” u S.

1.5. U izjašnjenju S. P, v. d. direktorke OŠ „M. B.” u S, između ostalog, navedeno je:

– da je opština Prijepolje multietnička, da u njoj žive građani srpske, muslimanske, bošnjačke i drugih nacionalnosti i da OŠ „M. B.” u S. upisuje sve učenike bez obzira na nacionalnost;
– da se nastava u školi izvodi na srpskom jeziku, u skladu sa nastavnim planom i programom koje propisuje Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i u skladu sa propisima koji regulišu oblast obrazovanja. Škola postupa po nalozima i preporukama nadležnog ministarstva sa kojim se konsultuje oko svih spornih situacija i pitanja;
– da je u školskoj 2013/2014 godini u prvi razred upisan jedan učenik muslimansko-bošnjačke nacionalnosti, a u peti razred šest učenika;
– da su predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća doneli anketne listiće u školu početkom aprila 2013. godine i izjavili da se sa anketiranjem sačeka uputstvo Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja;
– da anketni listići koje je pripremilo Bošnjačko nacionalno vijeće nisu dati roditeljima i učenicima jer su pripremljeni bez saglasnosti nadležnog ministarstva i jer nisu u skladu sa ustavom, ali da na taj način roditeljima i učenicima „nije onemogućeno” da se izjasne o jeziku na kojem žele da se odvija nastava; da se upravi škole nije obratio „ni jedan roditelj učenika bošnjačke nacionalnosti […] sa zahtevom da želi da njegovo dete pohađa nastavu na bosanskom jeziku”;
– da škola redovno anketira učenike o izbornim predmetima, da se na listi izbornih predmeta nalazi i Maternji jezik sa elementima nacionalne kulture ali „najčešće nema(mo) izjašnjenih učenika za ovaj predmet”;
– da se za slušanje nastave iz predmeta Maternji jezik sa elementima nacionalne kulture izjasni jedan ili dva učenika na nivou škole i da škola, u tom slučaju, postupa u skladu sa uputstvom ministarstva za formiranje odeljenja i grupa, po kojem grupa „ne može imati manje od 15 učenika”;
– da Bošnjačko nacionalno vijeće postupa bez saglasnosti roditelja i učenika.

1.6. U izjašnjenju škole navedeno je da se u prilogu nalazi fotokopija obrasca za anketiranje o modelu nastave, ali prilog nije dostavljen.

2. ČINjENIČNO STANjE

2.1. Nesporno je da su predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća posetili OŠ „M. B.” u S. početkom aprila 2013. godine i dostavili obrasce za anketiranje roditelja o modelu nastave u školskoj 2013/2014 godini.

2.2. Nesporno je da u školi nije izvršeno anketiranje učenika na kojem jeziku žele da slušaju nastavu u toku školske 2013/2014 godine i da se nastava odvija na srpskom jeziku.

2.3. Uvidom u obrazac za anketiranje roditelja o modelu nastave u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Sandžaku u školskoj 2013/2014 godini utvrđeno je da je obrazac dvojezičan i namenjen roditeljima, da treba upisati podatke o učeniku, roditeljima i školi, kao i podatak da li učenik/ca želi da pohađa nastavu na bosanskom ili srpskom jeziku.

2.4. Uvidom u dopis Bošnjačkog nacionalnog vijeća broj R. br. 550-04b/2013 od 3. jula 2013. godine, utvrđeno je da se Bošnjačko nacionalno vijeće obratilo OŠ „M. B.” u S. sa napomenom da je škola obavezna da prilikom usvajanja školskog programa uvrsti Bosanski jezik i književnost kao obavezni predmet i propiše da se obrazovno-vaspitni rad u školi ostvaruje i na bosanskom jeziku i latiničnom pismu.

3. MOTIVI I RAZLOZI ZA DONOŠENjE MIŠLjENjA

3.1. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, prilikom odlučivanja u ovom predmetu, imala je u vidu navode iz pritužbe, izjašnjenje i antidiskriminacione i druge domaće i međunarodne propise.

Pravo na podnošenje pritužbe

3.2. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti cenila je navod iz izjašnjenja da Bošnjačko nacionalno vijeće postupa (podnosi pritužbu) bez saglasnosti učenika i roditelja. Pre svega, treba konstatovati da je pritužba podneta zbog diskriminacije učenika bošnjačke nacionalnosti prilikom ostvarivanja manjinskih prava. Zakonom o zabrani diskriminacije propisano da pritužbu Povereniku za zaštitu ravnopravnosti može podneti lice koje smatra da je pretrpelo diskriminaciju, a u ime i uz saglasnost lica čije je pravo povređeno, pritužbu može podneti organizacija koja se bavi zaštitom ljudskih prava ili drugo lice. Odredbom člana 15. stav 3. Poslovnika o radu propisano je da u slučaju diskriminacije grupe lica organizacija koja se bavi zaštitom ljudskih prava može podneti pritužbu u svoje ime, bez saglasnosti lica koje je pretrpelo diskriminaciju. Odredbama Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina propisano je da pripadnici nacionalnih manjina u Republici Srbiji mogu da izaberu svoje nacionalne savete radi ostvarivanja prava na samoupravu u kulturi, obrazovanju, obaveštavanju i službenoj upotrebi jezika i pisma. Nacionalni savet, između ostalog, predstavlja nacionalnu manjinu i u oblasti obrazovanja, preko svojih organa prati sprovođenje zakona i propisa iz oblasti obrazovanja i pokreće postupak pred Zaštitnikom građana, pokrajinskim i lokalnim ombudsmanom i drugim nadležnim organima, kada proceni da je došlo do povrede Ustavom i zakonom garantovanih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina .

Saglasno navedenom, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da Bošnjačko nacionalno vijeće pritužbu nije podneo u ime individualno određenih učenika bošnjačke nacionalnosti, već u svoje ime a u interesu sadašnjih i budućih učenika bošnjačke nacionalnosti koji žele da pohađaju nastavu u obrazovno-vaspitnim ustanovama na maternjem jeziku. Stoga je podnosilac pritužbe ovlašćen da podnese pritužbu, u skladu sa članom 35. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije.

Pravni okvir

3.3. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je samostalan, nezavisan i specijalizovan državni organ ustanovljen Zakonom o zabrani diskriminacije sa zadatkom da radi na suzbijanju svih oblika i vidova diskriminacije i ostvarivanju ravnopravnosti u društvenim odnosima. Nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti široko je određena, u skladu sa međunarodnim standardima, kako bi se omogućilo da delotvorno i efikasno ostvaruje svoju ulogu. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišljenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije i izriče zakonom utvrđene mere. Pored toga, Poverenik je ovlašćen da predlaže postupak mirenja, kao i da pokreće sudske postupke za zaštitu od diskriminacije i podnosi prekršajne prijave zbog akata diskriminacije propisanih antidiskriminacionim propisima. Poverenik je, takođe, ovlašćen da upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije i da organima javne vlasti preporučuje mere za ostvarivanje ravnopravnosti.

3.4. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da je međunarodnim i domaćim propisima određeno da je Republika Srbija u obavezi da pripadnicima nacionalnih manjina omogući obrazovanje i vaspitanje na svom jeziku ili dvojezičnu nastavu ili izučavanje jezika nacionalne manjine sa elementima nacionalne istorije i kulture.

3.5. Potvrđivanjem Okvirne konvencije Saveta Evrope za zaštitu nacionalnih manjina Republika Srbija se obavezala da stvara potrebne uslove kako bi pripadnici nacionalnih manjina očuvali i razvijali svoju kulturu i sačuvali neophodne elemente svog identiteta, naime, religiju, jezik, tradicije i kulturno nasleđe (čl. 5), kao i da preduzme mere u oblasti obrazovanja i istraživanja kako bi se negovala kultura, jezik i vera nacionalnih manjina i većine (čl. 12).

3.6. Ustav Republike Srbije zabranjuje svaku diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političnog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti, psihičkog ili fizičkog invaliditeta. Dalje, Ustav Republike Srbije garantuje pripadnicima nacionalnih manjina, pored ostalog i pravo na školovanje na svom jeziku u državnim ustanovama i ustanovama autonomnih pokrajina.

3.7. Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije, tako što je diskriminacija definisana kao svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu i članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima. Odredbama čl. 4. Zakona o zabrani diskriminacije propisano je da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva, te da je svako dužan da poštuje načelo jednakosti, odnosno, zabranu diskriminacije. Neposredna diskriminacija postoji ako se lice ili grupa lica, zbog njegovog odnosno njihovog ličnog svojstva u istoj ili sličnoj situaciji, bilo kojim aktom, radnjom ili propuštanjem, stavljaju ili su stavljeni u nepovoljniji položaj, ili bi mogli biti stavljeni u nepovoljniji položaj, a posredna diskriminacija postoji ako se lice ili grupa lica, zbog njegovog odnosno njihovog ličnog svojstva stavlja u nepovoljniji položaj aktom, radnjom ili propuštanjem koje je prividno zasnovano na načelu jednakosti i zabrani diskriminacije, osim ako je to opravdano zakonitim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primerena i nužna.

3.8. Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja zabranjena je diskriminacija, odnosno, aktivnosti kojima se ugrožavaju, omalovažavaju, diskriminišu ili izdvajaju lica, odnosno grupe lica, po osnovu: rasne, nacionalne, etničke, jezičke, verske ili polne pripadnosti, fizičkih i psihičkih svojstava, smetnji u razvoju i invaliditeta, zdravstvenog stanja, uzrasta, socijalnog i kulturnog porekla, imovnog stanja, odnosno političkog opredeljenja i podsticanje ili nesprečavanje takvih aktivnosti, kao i po drugim osnovima utvrđenim zakonom kojim se propisuje zabrana diskriminacije. Ovaj zakon propisuje da je diskriminacija lica ili grupe lica svako neposredno ili posredno, na otvoren ili prikriven način, isključivanje ili ograničavanje prava i sloboda, nejednako postupanje ili propuštanje činjenja, odnosno neopravdano pravljenje razlika povlađivanjem ili davanjem prvenstva, dok ne smatra diskriminacijom posebne mere koje su uvedene radi postizanja pune ravnopravnosti, zaštite i napretka lica, odnosno grupe lica koja se nalaze u nejednakom položaju.

3.9. Istim zakonom je propisano da se obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na srpskom jeziku, da se za pripadnike nacionalne manjine obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na maternjem jeziku i izuzetno može da se ostvaruje i dvojezično ili na srpskom jeziku, u skladu sa posebnim zakonom . Dalje, odredbama člana 76. propisano je da se osnovno i srednje obrazovanje i vaspitanje, specijalističko i majstorsko obrazovanje i drugi oblici stručnog obrazovanja ostvaruju na osnovu školskog programa, koji se donosi na osnovu nastavnog plana i programa, odnosno programa određenih oblika stručnog obrazovanja, a da školski program, između ostalog, sadrži i jezik na kome se ostvaruje program, kao i da školski program donosi školski odbor, po pravilu, svake četvrte godine, u skladu sa nastavnim planom i programom.

3.10. Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju propisano je da se obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na srpskom jeziku, a da se za pripadnike nacionalne manjine ostvaruje i na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno dvojezično, ako se prilikom upisa u prvi razred za to opredeli najmanje 15 učenika. Dalje, propisano je da škola može da ostvaruje obrazovno-vaspitni rad na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno dvojezično i za manje od 15 učenika upisanih u prvi razred, uz saglasnost ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja, koje daje saglasnost po pribavljenom mišljenju odgovarajućeg nacionalnog saveta nacionalne manjine. Takođe, kada se obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na srpskom jeziku, za učenike pripadnike nacionalne manjine, organizuje se nastava jezika nacionalne manjine sa elementima nacionalne kulture.

3.11. Odredbama Zakona o o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina propisano je da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na vaspitanje i obrazovanje na svom jeziku u institucijama predškolskog, osnovnog i srednjeg vaspitanja i obrazovanja, da je država dužna da stvori uslove za organizovanje obrazovanja na jeziku nacionalne manjine, a da je, dok ih ne obezbedi, dužna da obezbedi dvojezičnu nastavu ili izučavanje jezika nacionalne manjine sa elementima nacionalne istorije i kulture pripadnika nacionalne manjine. Dalje je propisano da se za ostvarivanje ovog prava može propisati određeni minimalni broj učenika, s tim da taj broj može biti manji od minimalnog broja učenika koji je zakonom propisan za obezbeđenje odgovarajućih oblika nastave i obrazovanja.

3.12. Stručnim uputstvom o formiranju odeljenja i načinu finansiranja u osnovnim i srednjim školama za školsku 2013/2014 godinu bliže je uređen način formiranja odeljenja i propisano je da se za pripadnike nacionalne manjine obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno, dvojezično, ako se prilikom upisa u prvi razred za to opredeli najmanje 15 učenika, a da škola može da ostvaruje obrazovno-vaspitni rad na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno, dvojezično i za manje od 15 učenika, uz saglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje.

Analiza navoda iz pritužbe i izjašnjenja sa aspekta antidiskriminacionih propisa

3.13. Imajući u vidu predmet ove pritužbe, u konkretnom slučaju potrebno je utvrditi da li je OŠ „M. B.” u S. izvršila akt diskriminacie učenika i učenica bošnjačke nacionalnosti propuštanjem da im omogući da se izjasne da li žele da slušaju nastavu na bosanskom jeziku.

3.14. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti razmatrala je navode iz izjašnjenja da anketiranje učenika nije izvršeno jer anketni obrasci koje je pripremilo Bošnjačko nacionalno vijeće nisu pripremljeni uz saglasnost nadležnog ministarstva ili škole. Ovakav stav nije opravdan jer škola nije obavezna da anketira učenike na način na koji je to preporučio savet nacionalne manjine, kao ni na obrascima koje je savet dostavio. Međutim, škola treba da utvrdi zainteresovanost učenika i učenica za pohađanje nastave na bosanskom jeziku, a način na koji će sprovesti anketu nije od presudnog značaja.

3.15. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti je stava da je škola, u konkretnom slučaju, bila dužna da ispita zainteresovanost učenika i učenica da slušaju nastavu na bosanskom jeziku i to iz više razloga. Pre svega, školi se sa zahtevom za anketiranje obratio savet nacionalne manjine, koji je ovlašćen da zastupa interese nacionalne manjine. Ta okolnost je dovoljna indicija da postoji izvesno interesovanje i želja pripadnika bošnjačke nacionalnosti da se nastava odvija na bosanskom jeziku. Pored toga, u navodima iz izjašnjenja je istaknuto da se škola nalazi u multietničkoj sredini i da upisuje sve učenike bez obzira kojoj nacionalnost, što je dovoljna pretpostavka da u školi ima učenika i učenica bošnjačke nacionalnosti koji žele da pohađaju nastavu na bosanskom jeziku. Pravo pripadnika nacionalne manjina na obrazovanje na maternjem jeziku omogućava učenicima pripadnicima određene nacionalne manjine da se, pre svega, izraze na maternjem jeziku, da upoznaju nacionalnu istoriju i kulturnu baštinu na maternjem jeziku, a doprinosi i očuvanju nacionalnog identiteta manjine. Domaćim i međunarodnim pravom propisano je da je pravo na obrazovanje na maternjem jeziku zasnovano na izboru predstavnika nacionalne manjine. Stoga je neophodno pripadnicima nacionalne manjine omogućiti da izraze svoj stav i škola je bila dužna da ispita zainteresovanost učenika i roditelja da se organizuje nastava na bosanskom jeziku, a ne da paušalno procenjuje da li takvo interesovanje postoji.

3.16. Takođe, navodi iz izjašnjenja da se školi nije obratio „ni jedan roditelj učenika bošnjačke nacionalnosti … sa zahtevom da želi da njegovo dete pohađa nastavu na bosanskom jeziku” nisu relevantni, ako se ima u vidu činjenica da se školi obratio savet nacionalne manjine, što je trebalo da bude dovoljan pokazatelj da postoji izvesno interesovanje za pohađanje nastave na bosanskom jeziku.

3.17. Što se tiče navoda iz izjašnjenja da je u školskoj 2013/2014 godini upisan jedan učenik bošnjačke nacionalnosti u prvi razred i šest učenika u peti razred, kao i da se svake godine izjasni jedan ili dva učenika na nivou škole da žele da pohađaju nastavu iz predmeta Maternji jezik sa elementima nacionalne kulture, Poverenica ukazuje da ovi navodi nisu relevantni, odnosno, da ne predstavljaju opravdanje za nesprovođenje ankete među učenicima. Naime, okolnost da deca nisu odabrala izučavanje izbornog predmeta Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture ne znači da ne bi odabrali da pohađaju nastavu na maternjem jeziku.

3.18. Anketiranje učenika i učenica škole ne bi, samo po sebi, značilo da bi se ispunili propisani uslovi za organizovanje nastave na jeziku nacionalne manjine, ali s obzirom da se škola nalazi u višenacionalnoj sredini, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti je stava da je škola bila dužna da ispita zainteresovanost učenika/ca. Ukoliko bi broj zainteresovanih učenika bio najmanje 15, obrazovno-vaspitni rad se za pripadnike nacionalne manjine ostvaruje na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno dvojezično. Ukoliko bi broj zainteresovanih učenika bio manji od 15, škola ima mogućnosti da se obrati Ministarstvu prosvete sa zahtevom za davanje saglasnosti za organizovanje nastave na bosanskom jeziku.

3.19. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da je, pored postojanja dobrog pravnog okvira i zakonom definisanih visokih standarda u zaštiti prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina, potrebno unaprediti položaj nacionalnih manjina, a da pogotovo postoji potreba za većom doslednošću u primeni i poštovanju postojećeg pravnog okvira. Naime, pravo pripadnika nacionalne manjine na obrazovanje, u sklopu sa drugim manjinskim pravima, pomaže očuvanju nacionalnog identiteta i sprečavanju asimilacije pripadnika nacionalne manjine. Istovremeno, proces obrazovanja i vaspitanja nosi potencijal jačanja međusobnog poštovanja i razumevanja različitih zajednica unutar jednog društva. Pravo očuvanja kolektivnog identiteta pomoću obrazovanja na jeziku manjine, mora da bude uravnoteženo sa potrebom integrisanja i učešća u široj državnoj zajednici. Cilj obrazovanja i vaspitanja jeste, pored sticanje kvalitetnih znanja i sposobnosti neophodnih za lično ostvarenje i aktivan rad i život u zajednici, poštovanje ravnopravnosti, unapređivanje tolerancije i uvažavanje različitosti.

3.20. Na kraju, potrebno je skrenuti pažnju da je prilikom ankete o modelu nastave u obrazovnim ustanovama potrebno zatražiti mišljenje deteta, tj. učenika i učenica škole. Naime, u anketnom obrascu „Obrazac za anketiranje roditelja o modelu nastave u obrazovno vaspitnim ustanovama u Sandžaku u školskoj 2013/2014″, mogućnost da se izjasne imaju samo roditelji, a deca nije pružena mogućnost da iskažu svoje mišljenje. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da je međunarodnim i domaćim propisima utvrđeno pravo deteta da iskaže svoje mišljenje u stvarima koja se tiču deteta. U Opštem komentaru br. 12 Konvencije o pravima deteta, Komitet za prava deteta je preporučio državama ugovornicama da preduzmu radnje kako bi deci stvorile mogućnosti da izraze svoje mišljenje i da se ono pažljivo razmotri u svakom obrazovnom okruženju, uključujući i obrazovne programe, ali i izvan škole, na lokalnom i nacionalnom nivou o svim aspektima obrazovne politike, uključujući, između ostalog i školske programe, metode poučavanja i strukturu škola. Komitet ističe da se u odlukama o prelasku na sledeći nivo školovanja ili izboru predmeta mora obezbediti pravo dece da iskažu mišljenje. Zato su obrazovne ustanove, kao i nacionalni saveti u svom radu u oblasti obrazovanja i drugim oblastima koja se tiču dece, obavezni da poštuju pravo deteta da izrazi mišljenje i da ono bude pažljivo razmotreno.

3.21. Sagledavajući sve činjenice i okolnosti, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti je mišljenja da je u konkretnom slučaju OŠ „M. B.” u S, postupila diskriminatorno kada učenicima bošnjačke nacionalnosti uskratila mogućnost da se izjasne da li žele da slušaju nastavu na bosanskom jeziku. Poverenica sa žaljenjem konstatuje da u konkretnom slučaju nije moguće ukloniti posledice diskriminatornog postupanja, imajući u vidu činjenicu da je školska godina završena.

4. MIŠLjENjE

Propuštanjem da anketira učenike i učenice škole da li žele da pohađaju nastavu na bosanskom jeziku, OŠ „M. B.” u S. prekršila je odredbe Zakona o zabrani diskriminacije.

5. PREPORUKA

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti preporučuje OŠ „M. B.” u S. i v. d. direktorki S. P, kao odgovornom licu da:

5.1. Za školsku 2014/2015 godinu sprovedu anketu među učenicima/cama, kako bi se utvrdilo da li postoji potreban broj dece zainteresovanih da nastavu pohađaju na bosanskom jeziku.

5.2. Preduzmu sve potrebne mere iz svoje nadležnosti, kako bi se organizovala nastava na bosanskom jeziku, ukoliko rezultati ankete pokažu da postoji potreban broj zainteresovanih učenika/ca za pohađanje nastave na bosanskom jeziku.

5.3. Da ubuduće, u okviru obavljanja poslova iz svoje nadležnosti, ne krše antidiskriminacione propise.

Potrebno je da OŠ „M. B.” u S. obavesti Poverenicu za zaštitu ravnopravnosti o planiranim merama u cilju sprovođenja ove preporuke, u roku od 30 dana od dana prijema mišljenja sa preporukom.

Protiv ovog mišljenja sa preporukom nije dopuštena žalba niti bilo koje drugo pravno sredstvo, jer se njime ne odlučuje o pravima i obavezama pravnih subjekata. Saglasno članu 40. Zakona o zabrani diskriminacije, ukoliko OŠ „M. B.” u S. ne postupi po preporuci u roku od 30 dana, biće doneto rešenje o izricanju mere opomene, protiv kojeg nije dopuštena žalba, a za slučaj da ovo rešenje ne sprovede,

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti može o tome obavestiti javnost preko sredstava javnog informisanja i na drugi pogodan način.

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

dr Nevena Petrušić

Pritužba Bošnjačkog nacionalnog vijeća protiv OŠ M. B. u S. zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti u oblasti obrazovanja