737-23 Inicijativa Javnobeležničkoj komori Srbije

br. 07-00-305/2023-02 datum: 12.6.2023. godine

 

 

JAVNOBELEŽNIČKA KOMORA SRBIJE

Srbislav Cvejić, predsednik

 

11 000 BEOGRAD

Mačkov Kamen br. 14

 

Poštovani gospodine Cvejiću,

 

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je, kao specijalizovani državni organ za zaštitu od diskriminacije ovlašćen da u skladu sa članom 33. stav 1. tačka 7. Zakona o zabrani diskriminacije prati sprovođenje zakona i drugih propisa, kao i da inicira donošenje ili izmenu propisa.

Poverenik svake godine Narodnoj skupštini dostavlja izveštaj o stanju u oblasti zaštite ravnopravnosti u kojem pored analize stanja daje i određene preporuke kojima organima javne vlasti i drugim licima preporučuje na koji način mogu doprineti unapređenju ravnopravnosti lica ili grupe lica u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije. Tako se prethodnih godina u svojim izveštajima kao i istraživanjima Poverenik bavio i pitanjem nasleđivanja i njegovom uticaju na položaj pojedinih društvenih grupa koje su u većem riziku od diskriminacije.

Ono što je praksa Poverenika pokazala, jeste da postoje određeni patrijahalni obrasci ponašanja koji su od uticaja na jedan broj građana u pogledu toga kakvu će nasledničku izjavu dati u slučaju da se pojave u ostavinskom postupku.

Iako postoji zakonska obaveza da se svako lice u postupku upozori na posledice davanja nasledničke izjave, nemali broj građana suštinski ne razume sve posledice jednom date nasledničke izjave, posebno na postupke koji se tiču ostvarivanja prava i usluge iz oblasti socijalne zaštite, naknadno pronađene imovine ostavioca, ali i na druga prava. Kao što Vam je poznato na ročištu za raspravljanje zaostavštine testamentarni i zakonski naslednici dužni su da daju nasledničke izjave. Naslednička izjava o odricanju od nasledstva mora biti bezuslovna i neopoziva i ne može biti data pod uslovom ili rokom. S obzirom da naslednik može zahtevati poništaj nasledničke izjave samo ako je ona data pod prinudom, pretnjom, prevarom, zabludom, dakle u slučaju neke mane volje, njene posledice su dugoročne i mogu značajno uticati na život naslednika ali i njegovih potomaka.

Praksa Poverenika, kao i brojna istraživanja i izveštaji, kako domaći tako i međunarodni, su pokazali da je imovinsko stanje od velikog uticaja na ostvarivanje načela ravnopravnosti. Kada se pored imovinskog stanja uzmu u obzir i druga lična svojstva koja su propisana članom 2. Zakona o zabrani diskriminacije, može se zaključiti da su u posebno osetljivom položaju lica koja mogu biti višestruko diskriminisana po osnovu više ličnih svojstava. Tako su primera radi češće izložene višestrukoj diskriminaciji osobe sa invaliditetom, starije žene, Romkinje, žene iz ruralnih ili udaljenih područja i dr.

Imajući u vidu aktivnosti Poverenika u prethodnom periodu, ovom državnom organu se obratilo nekoliko organizacija civilnog društva ali i pojedinci ukazujući na poražavajuću činjenicu da se žene često svesno odriču svojih imovinskih prava, posebno kada je u pitanju nasleđivanje u korist muških članova uže porodice (konkretno braće i/ili njihove muške dece), a sve zarad mira u porodici ali i straha da će biti isključene iz svih porodičnih tokova ako se usude da istaknu da imaju ista prava kao i muški članovi porodice.

S tim u vezi, Povereniku za zaštitu ravnopravnosti se dopisom obratilo udrženje „Forum žena Prijepolja“ u kojem je navelo da je ova situacija posebno izražena u manjim, patrijarhalnim sredinama i, nažalost, iz generacije u generaciju žene se (najčešće) vaspitavaju da imovina ostane „u porodici“ i da će svoju steći udajom. Zbog ovog običajnog prava, one se često dovode u situaciju da nemaju imovinu, što ih čini ekonomski zavisnim od svojih partnera ili drugih članova porodice. Ekonomska zavisnost sama po sebi povećava rizik od doživljavanja nekog oblika diskriminacije, ali i nasilja. Na osnovu iskustva žena koje su učestvovale u ostavinskom procesu, Forum žena Prijepolja se 3. maja 2023. godine, obratilo Javnobeležničkoj komori sa predlozima za dopunu Javnobeležničkog poslovnika, organizovanje obuka javnih beležnika i javnobeležničkih pomoćnika/ca u oblasti nasleđivanja i aktivnu saradnju sa organizacijama civilnog društva.

Ovaj problem istaklo je i Žensko udruženje Kolubarskog okruga koje se obratilo Povereniku i u prilogu dopisa dostavilo dopis Koalicije za pravedno nasleđivanje. U ovom dopisu koji je Koalicija dostavila Janobeležničkoj komori Srbije, navedeno je, između ostalog, da istraživanja pokazuju da veliki broj žena u Srbiji (44% žena naspram 0,5% muškaraca) odustaje od nasledstva odricanjem od istog čime ga indirektno prepuštaju muškim naslednicima, ili direktno, prihvatajući se nasledstva, a onda ustupajući svoj deo nasledstva braći ili muškim potomcima ostavioca (ili odricanjem u njihovu korist). U dopisu je istaknuto da bi bilo od velikog značaja da se u toku ostavinskog postupka na samom ročištu, kao i prilikom slanja poziva za ostavinsku raspravu, naslednici/e upozore na posledice odricanja ili ustupanja naslednog dela, posebno imajući u vidu posledice na ostvarivanje prava na novčanu socijalnu pomoć i druga davanja i/ili usluge iz sistema socijalne zaštite.

 

Ovom prilikom želimo i da ilustrativno predstavimo i primer iz prakse Poverenika za zaštitu ravnopravnosti kojem se obratila žena sa pitanjem da li može da podnese pritužbu protiv brata i majke, sa kojima ima velike probleme, zato što je prihvatila svoj nasledni deo nakon smrti oca. U svom obraćanju je pojasnila da joj majka i brat ne dozvoljavaju da uđe u posed jer se nije odrekla naslednog dela u korist brata.

 

Ovaj i slični primeri pokazuje uvrežene patrijarhalne obrasce, kao i prenošenje takvih obrazaca i na naredne generacije. Takođe, u ovakvim obrascima ponašanja gde se žene odriču nasleđa u korist muških članova se uočava odnos prema potomcima sa ženske strane, koji ostaju bez ikakve imovine u slučaju odricanja od nasleđa njihove majke.

 

Poverenik je još 2017. godine u svojim inicijativama ukazivao tadašnjem Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine, kao i Republičkom geodetskom zavodu na propise koji utiču na ravnopravan tretman u postupcima upisa u Katastar, kao i u Registar poljoprivrednih gazdinstava na način da se ovim propisima ne ograničava pravo samostalnog raspolaganja i zajedničkom i posebnom imovinom koje je supružnicima garantovano zakonom. Poverenik je ukazao da su žene u ruralnim područjima u mnogo većoj meri opterećene neplaćenim radom na gazdinstvu i u domaćinstvu, a situacija da, pored otežavajućih faktora, ne mogu ni samostalno da raspolažu svojom imovinom, čini njihov položaj težim i čini ih ekonomski zavisnim. Navedeno je i da kuće u kojima žive žene na selu su u 88% slučajeva u vlasništvu muškaraca, da one ne poseduju zemlju u 84% slučajeva i da gotovo ne poseduju sredstva za poljoprivrednu proizvodnju. Žene čine 55% nezaposlenog ruralnog stanovništva i 74% neplaćenih pomažućih članova/članica poljoprivrednih gazdinstava.[1] Takođe i u Strategiji poljoprivrede i ruralnog razvoja Republike Srbije za period 2014 – 2024. godine[2] navedeno je: „Rodne nejednakosti u domenu ekonomske participacije su veoma izražene među ruralnom populacijom. Među ženama je manje učešće aktivnih lica, manje zaposlenih i manje onih koje rade van poljoprivrede, nego među muškarcima. Iz perspektive regionalnih razlika, uočava se da je u AP Vojvodini neznatno manje učešće nezaposlenih lica među ženama nego među muškarcima, što ne znači i da je njihov ekonomski položaj bolji, budući da su manje od muškaraca zaposlene u nepoljoprivrednom sektoru, manje angažovane u poljoprivredi i u izrazito većem broju neaktivne. Znatno je nepovoljniji položaj žena prema svim pokazateljima u Južnoj i Istočnoj Srbiji, gde su rodne razlike posebno snažno ispoljene u svim segmentima tržišta rada. Pored žena, mladi na selu se takođe suočavaju sa visokim rizicima od isključenosti sa tržišta rada. Mladi u uzrastu 15 – 24 godine tek u 21% slučajeva su zaposleni u nepoljoprivrednim sektorima.“[3].

 

U „Alternativnom izveštaju Komiteta za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena o diskriminaciji starijih žena u Republici Srbiji“ ukazano je da su starije žene, naročito one koje žive na selu, diskriminisane isključivanjem iz donošenja odluka čak i u svojim porodicama, da su retko vlasnice imovine, kao i da su najčešće bez penzije i drugih primanja. S druge strane, žene koje žive u vanbračnim zajednicama u nepovoljnijem su položaju u odnosu na žene u braku, jer posle smrti vanbračnog partnera ne nasleđuju zaostavštinu. Starije žene koje žive u seoskim sredinama su veoma retko vlasnice imovine na kojoj žive i rade, jer tek 9,1% žena živi na svojoj imovini, a na muževljevoj živi 88,5%, dok je u 2,4% slučajeva imovina zajednička.[4]

 

U Srbiji, prema poslednjim podacima Republičkog zavoda za statistiku,[5] među svim kategorijama bračnog statusa, žene su najzastupljenije u kategoriji udovica (oko 78%),  a muškarci u kategoriji neoženjen (oko 57%). Takođe, u jednočlanim domaćinstvima žene su znatno više zastupljene, dok muškarci preovlađuju u svim višečlanim domaćinstvima kao lica na koja se vodi domaćinstvo. Analiza pokazuje da u Srbiji, uključujući i ruralne i urbane sredine, ima gotovo 25 miliona evidentiranih nepokretnosti od čega žene poseduju u celosti ili imaju udeo u 6,43 miliona. Na nacionalnom nivou, žene su upisane kao jedine vlasnice 13,95% nekretnina, a kao suvlasnice u oko 12%. Zakoni u Srbiji koji uređuju imovinske i nasledne odnose ravnopravno tretiraju žene i muškarce, međutim patrijarhalne norme i obrasci nasleđivanja najčešće idu na štetu žena, a u korist muških srodika. Posledice takvog postupanja, odnosno, odricanja ili ustupanja dela nasledstva od strane žena povlače kasnije mnogo prepreka, kao npr.  nemogućnost ostvarivanja prava na novčanu socijalnu pomoć (čl. 82. stav 2. Zakona o socijalnoj zaštiti), što dalje znatno otežava ostvarivanje drugih prava (npr. na besplatnu pravnu pomoć, a time i pristup pravdi ugroženim kategorijama žena).

 

Poverenik ukazuje na odredbe člana 20. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije kojim je zabranjeno  javno zagovaranje, podržavanje i postupanje u skladu sa predrasudama, običajima i drugim društvenim obrascima ponašanja koji su zasnovani na ideji podređenosti ili nadređenosti polova, odnosno stereotipnih uloga polova.

 

Zakon o javnom beležništvu[6]  u  članu 84. stav 1. tačka 8. propisuje da javnobeležnički zapis sadrži izjavu da su stranke, a kad je potrebno i drugi učesnici, poučeni o sadržini i pravnim posledicama pravnog posla, zaveštanja (testamenta) ili izjave, kao i da su stranke upozorene da su njihove izjave nejasne, nerazumljive ili dvosmislene, kao i da su i posle upozorenja pri takvim izjavama ostale.Etičkim kodeksom javnih beležnika[7], propisano je da je javni beležnik dužan da prilikom sačinjavanja javnobeležničkih zapisa pouči stranke o pravnim posledicama sačinjavanja takvog zapisa. Javni beležnik je dužan da utvrdi pravu nameru stranaka, da razjasni pravo činjenično stanje, da pouči stranke o pravnom domašaju pravnog posla koji preduzimaju u formi javnobeležničke isprave (član 25. stav 3. i 4).

 

Zakon o socijalnoj zaštiti[8] propisuje da je svako, u okviru svojih mogućnosti, svojim radom, prihodima i imovinom dužan da spreči, otklanja ili ublažava vlastitu socijalnu izolovanost kao i socijalnu izolovanost članova svoje porodice. Članom 41. ovog zakona propisano je da korisnik prava ili usluga socijalne zaštite jeste pojedinac, odnosno porodica koja se suočava s preprekama u zadovoljavanju potreba, usled čega ne može da dostigne ili da održi kvalitet života ili koja nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a ne može da ih ostvari svojim radom, prihodom od imovine ili iz drugih izvora.

Članom 82. Zakona o socijalnoj zaštiti dalje je propisano da pravo na novčanu socijalnu pomoć može ostvariti pojedinac, odnosno porodica: 1) ako nema drugih nepokretnosti, osim stambenog prostora koji odgovara potrebama pojedinca, odnosno porodice i zemljišta u površini do 0,5 hektara; 2) ako pojedinac, odnosno član porodice nije prodao ili poklonio nepokretnu imovinu ili se odrekao prava na nasleđivanje nepokretne imovine ili ako je protekao period u kojem bi, od tržišne vrednosti nepokretne imovine koju je prodao, poklonio ili se odrekao prava na nasleđivanje, mogao obezbeđivati pomoć u smislu ovog zakona; 3) ako pojedinac, odnosno član porodice ne poseduje pokretnu imovinu čijim korišćenjem ili otuđenjem, bez ugrožavanja osnovnih životnih potreba, može da obezbedi sredstva u visini šestostrukog iznosa novčane socijalne pomoći koja bi mu bila utvrđena po ovom zakonu u momentu podnošenja zahteva za novčanu socijalnu pomoć; 4) ako pojedinac, odnosno član porodice nije zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju. Stavom 2. istog člana je propisano da pravo na novčanu socijalnu pomoć mogu ostvariti i pojedinac koji je nesposoban za rad, odnosno porodica čiji su svi članovi nesposobni za rad, ako pored stambenog prostora koji odgovara potrebama porodice imaju zemljište u površini do jednog hektara. Izuzetno, pravo na novčanu socijalnu pomoć može ostvariti pojedinac, odnosno porodica koji ne ispunjava uslove iz stava 1. tačka 1) i stava 2. ovog člana ako centru za socijalni rad da saglasnost za upis hipoteke na svoje nepokretnosti radi obezbeđenja namirenja potraživanja u visini valorizovanog iznosa isplaćene novčane socijalne pomoći (član 82. stav 3). Odgovarajućim stambenim prostorom, u smislu stava 1. tačka 1) ovog člana, smatra se soba po članu porodice, odnosno dve sobe za lice koje ostvaruje pravo na novčanu naknadu za pomoć i negu, odnosno uvećanu novčanu naknadu za pomoć i negu (član 82. stav 4).

Takođe, članom 212. stav 1. ovog zakona propisano je da u troškovima usluge socijalne zaštite učestvuju korisnik, srodnik koji ima zakonsku obavezu i mogućnost izdržavanja korisnika, lica koja su preuzela obavezu plaćanja troškova pružanja usluge i Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave, u skladu sa ovim zakonom. Stavom 3. ovog člana je propisano da korisnik domskog smeštaja učestvuje u troškovima smeštaja svim svojim primanjima, prihodima i imovinom, dok je stavom 4. propisano da korisnik porodičnog smeštaja učestvuje u troškovima smeštaja svim svojim primanjima, prihodima i imovinom, izuzev prihoda ostvarenih po osnovu dečijeg dodatka, roditeljskog dodatka, dodatka za pomoć i negu drugog lica i uvećanog dodatka za pomoć i negu drugog lica, naknade za telesno oštećenje, primanja po osnovu nagrada i otpremnine za odlazak u penziju, kao i primanja po osnovu učeničkog i studentskog standarda. Stavom 5. istog člana je propisano da ako su primanja i prihodi korisnika iz stava 3. ovog člana nedovoljni za podmirenje troškova smeštaja, troškovi smeštaja podmiruju se iz nepokretne imovine korisnika na način i po postupku utvrđenom u članu 82. st. 3. i 5. ovog zakona. Davalac izdržavanja po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog sa korisnikom domskog smeštaja, odnosno porodičnog smeštaja plaća punu cenu smeštaja za korisnika (član 21. stav 6). Takođe, članom 110. i 111. Zakona o socijalnoj zaštiti je propisano da se jedinica lokalne samouprave stara o ostvarivanju prava na jednokratnu nočanu pomoć kao i da je u njihovoj nadležnosti propisivanje bližih uslova i način ostvarivanja i visina jednokratne pomoći, što se odnosi i na obezbeđivanje drugih vrsta meterijalne pomoći (narodne kuhinje, subvencije i dr.). Jedinice lokalnih samouprava uglavnom ostvarivanje ovih prava uslovljavaju činjenicom da li se lice ili porodica nalaze u stanju trenutne, izuzetno teške situacije, koju ne mogu samostalno prevazići.

 

Imajući u vidu ovlašćenja Javnobeležničke komore iz člana 119. Zakona o javnom beležništvu, kao i važnu ulogu javnih beležnika u ostavinskom postupku, obraćamo Vam se ovom inicijativom, kako biste sa aspekta svoje nadležnosti razmotrili upućivanje npr. uputstva, smernica i sl. kojim biste javnim beležnicima ukazali da prilikom uzimanja nasledničkih izjava pored obaveza propisanih zakonom, u svakom konkretnom slučaju dodatno pojasne i ukažu na posledice davanja nasledničke izajave, posebno u slučajevima davanja negativne nasledničke izjave. Verujemo da bi se na ovaj način doprinelo unapređenju, prvenstveno rodne ravnopravnosti i promeni rodnih stereotipa koji utiču na ostvarivanje prava naslednika i na davanje nasledničkih izjava, kao i uticaj nasledne izjave na ostvarivanje prava i usluga iz oblasti socijalne zaštite.

 

Takođe, obraćamo Vam se i kako bismo zajednički sagledali i preduzeli određene sinhronizovane mere i aktivnosti u cilju ukazivanja na problem koji smo istakli i važnost davanja nasledničkih izjava koje su zasnovane na punom razumevanju i informisanosti, posebno o pravnim posledicama davanja negativnih nasledničkih izjava.

 

S obzirom da planiramo da ovim povodom organizujemo i konferenciju, smatramo važnim ulogu Javnobeležničke komore u ovom procesu i s tim u vezi, a u cilju dalje zajedničke saradnje, predlažemo i održavanje sastanka. Kontakt osoba u Kabinetu Poverenika za zaštitu ravnopravnosti je Dragan Čurović, mob. br. 0648898727, mejl: dragan.curovic@ravnopravnost.gov.rs; poverenik@ravnopravnost.gov.rs .

[1] https://ravnopravnost.gov.rs/rs/misljenja-i-preporuke-lat/

[2] „Službeni glasnik RS”, broj 85/14

[3] Strategija poljoprivrede i ruralnog razvoja Republike Srbije za period 2014 – 2024. godine, str. 40-41

[4] Ove podatke iznela je organizacija Amiti u Alternativnom izveštaju o diskriminaciji starijih žena u Srbiji iz 2018. godine.

[5] Republički zavod za statistiku, Žene i muškarci u RS, 2020.

[6] „Službeni glasnik RS“, br. 31/11, 85/12, 19/13, 55/14 –dr.zakon, 93/14 –dr.zakon, 121/14, 6/15 i 106/15

[7] „Službeniglasnik RS“, br. 28/23

[8] „Službeni glasnik RS“, br. 24/11 i 117/22

 

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

Brankica Janković

 


microsoft-word-icon737-23 Inicijativa Javnobeležničkoj komori Srbije Download


Print Friendly, PDF & Email
back to top