1110-18 Inicijativa Ministarstvu zdravlja za izmenu/dopunu Uredbe o planu mreža zdravstvenih ustanova

br. 110-00-11/2019-02 datum: 18.9.2019.

 

MINISTARSTVO ZDRAVLjA

Zlatibor Lončar, ministar

11000 BEOGRAD

Nemanjina br. 22-26

 

Predmet: Inicijativa za izmenu/dopunu Uredbe o planu mreža zdravstvenih ustanova

 

Poštovani gospodine Lončar,

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti primio je dopis Udruženja dijaliznih pacijenata VMA, povodom izmena Pravilnika o medicinskoj rehabilitaciji u stacionarnim zdravstvenim ustanovama specijalizovanim za rehabilitaciju[1]. U dopisu se navodi da je odredbu člana 2. Pravilnika o medicinskoj rehabilitaciji u stacionarnim zdravstvenim ustanovama specijalizovanim za rehabilitaciju potrebno dopuniti odredbom koja bi glasila: „rehabilitacija pacijenata na redovnom programu hemodijalize koji se dijaliziraju tri puta sedmično“.

S tim u vezi, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je najpre zatražio od Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje da se izjasni o razlozima uskraćivanja rehabilitacije pacijenata koji se leče dijalizom.

 

Republički fond za zdravstveno osiguranje je obavestio Poverenika da se ovo udruženje inicijativom obratilo i fondu, povodom čega je RFZO uputio dopis Ministarstvu zdravlja 02/5 Broj: 450-3308/18-1 od 20. jula 2018. godine u kojem je navedeno da RFZO nema pravni osnov za izmenu Pravilnika, kao ni Liste indikacija za korišćenje produžene rehabilitacije u stacionarnim zdravstvenim ustanovama za rehabilitaciju, jer Uredbom o planu mreža zdravstvenih ustanova[2] bubrežna oboljenja nisu predviđena kao indikaciono područje za produženu rehabilitaciju u bolničkim ustanovama specijalizovanim za rehabilitaciju.

Imajući u vidu navedeno, Poverenik je dopisom od 21.3.2019. i 22.5.2019. godine od Ministarstva zdravlja zahtevao da se izjasni da li su po ovom pitanju preduzimane određene mere, odnosno da li je ministarstvo kao ovlašćeni predlagač pripremilo Predlog uredbe o izmenama i dopunama Uredbe o planu mreža zdravstvenih ustanova. Međutim, do dana sastavljanja ovog dopisa Povereniku nije dostavljeno traženo.

Ustav Republike Srbije[3] zabranjuje svaku diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političnog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti, psihičkog ili fizičkog invaliditeta.

Republika Srbija je ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom[4], čiji je cilj da unapredi, zaštiti i osigura puno i jednako uživanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda svim osobama sa invaliditetom i unapredi poštovanje njihovog urođenog dostojanstva[5]. Ratifikacijom ove Konvencije, Republika Srbija se obavezala da usvoji odgovarajuće zakonodavne, administrativne i druge mere za ostvarivanje prava priznatih Konvencijom; preduzme sve odgovarajuće mere u cilju menjanja ili ukidanja postojećih zakona, propisa, običaja i prakse koji predstavljaju diskriminaciju prema osobama sa invaliditetom; da se uzdržava od svih postupaka ili praksi koji nisu u skladu sa Konvencijom, kao i da obezbedi da državni organi i institucije deluju u skladu sa Konvencijom[6].

 

Odredbama člana 25. Konvencije države strane ugovornice obavezale su se da priznaju osobama sa invaliditetom pravo na ostvarivanje najvišeg mogućeg zdravstvenog standarda bez diskriminacije zasnovane na invaliditetu. Takođe, odredbama člana 26. Konvencije države strane ugovornice su se obavezale da će preduzeti efikasne i odgovarajuće mere, uključujući putem podrške osoba sa sličnim tegobama, kako bi se osobama sa invaliditetom omogućilo da postignu i očuvaju maksimalnu nezavisnost, punu fizičku, mentalnu, socijalnu i stručnu sposobnost, kao i puno uključivanje i učešće u svim aspektima života. U tom cilju, države strane ugovornice su se obavezale da će organizovati, ojačati i pružiti sveobuhvatne usluge i programe održavanja i rehabilitacije, posebno u oblasti zdravlja, zapošljavanja, obrazovanja i socijalnih usluga, tako da ove usluge i programi otpočnu u najranijoj mogućoj fazi i da se zasnivaju na multidisciplinarnoj proceni individualnih potreba i sposobnosti.

Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije, tako što je diskriminacija definisana kao svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu i članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima.[7]

Odredbom člana 4. ovog zakona propisano je da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva i da je svako dužan da poštuje načelo jednakosti, odnosno zabranu diskriminacije. Odredbom člana 26. ovog zakona propisano je da diskriminacija na osnovu invaliditeta postoji ako se postupa protivno načelu poštovanja jednakih prava i sloboda osoba sa invaliditetom u političkom, ekonomskom, kulturnom i drugom aspektu javnog, profesionalnog, privatnog i porodičnog života. Odredbom člana 13. stav 1. Zakona o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom[8] propisano je da je zabranjena diskriminacija na osnovu invalidnosti u pogledu dostupnosti usluga.

 

Zakonom o ministarstvima[9] propisano je da Ministarstvo zdravlja obavlja poslove državne uprave koji se odnose na: sistem zdravstvene zaštite; sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja, drugih oblika zdravstvenog osiguranja i doprinosa za zdravstveno osiguranje; bliže uređivanje prava iz zdravstvenog osiguranja; učestvovanje u pripremi i sprovođenju međunarodnih sporazuma o obaveznom socijalnom osiguranju; stvaranje uslova za pristup i realizaciju projekata iz delokruga tog ministarstva koji se finansiraju iz sredstava pretpristupnih fondova Evropske unije, donacija i drugih oblika razvojne pomoći; sadržaj zdravstvene zaštite, očuvanje i unapređenje zdravlja građana i praćenje zdravstvenog stanja i zdravstvenih potreba stanovništva; organizaciju zdravstvene zaštite; stručno usavršavanje i specijalizaciju zdravstvenih radnika; zdravstvenu inspekciju; organizaciju nadzora nad stručnim radom zdravstvene službe; obezbeđivanje zdravstvene zaštite iz javnih prihoda; zdravstvenu zaštitu stranaca; evidencije u oblasti zdravstva; uslove za uzimanje i presađivanje delova ljudskog tela; proizvodnju i promet lekova, medicinskih sredstava i pomoćnih lekovitih sredstava i inspekcijske poslove u tim oblastima; proizvodnju i promet opojnih droga i prekursora nedozvoljenih droga; iskopavanje i prenošenje umrlih lica u zemlji, prenošenje umrlih lica iz inostranstva u zemlju i iz zemlje u inostranstvo; sanitarnu inspekciju; zdravstveni i sanitarni nadzor u oblasti zaštite stanovništva od zaraznih i nezaraznih bolesti, zdravstvene ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe u proizvodnji i prometu, javnog snabdevanja stanovništva higijenski ispravnom vodom za piće i drugim oblastima određenim zakonom; kontrolu sanitarno-higijenskog stanja objekata pod sanitarnim nadzorom i sredstava javnog saobraćaja; sanitarni nadzor nad licima koja su zakonom stavljena pod zdravstveni nadzor, kao i nadzor nad postrojenjima, uređajima i opremom koja se koristi radi obavljanja delatnosti pod sanitarnim nadzorom; utvrđivanje sanitarno-higijenskih i zdravstvenih uslova objekata pod sanitarnim nadzorom u postupcima izgradnje ili rekonstrukcije i redovnu kontrolu nad tim objektima; sanitarni nadzor na državnoj granici, kao i druge poslove određene zakonom.

 

Naime, kao što je navedeno, Republički fond za zdravstveno osiguranje tvrdi da nema pravnog osnova za izmenu Pravilnika o medicinskoj rehabilitaciji u stacionarnim zdravstvenim ustanovama specijalizovanim za rehabilitaciju, jer Uredbom o planu mreža zdravstvenih ustanova bubrežna oboljenja nisu predviđena kao indikaciono područje za produženu rehabilitaciju u bolničkim ustanovama specijalizovanim za rehabilitaciju.

S tim u vezi, Poverenik konstatuje da je članom 30. Uredbe o planu mreža zdravstvenih ustanova, propisano da se produžena rehabilitacija u bolničkim ustanovama specijalizovanim za rehabilitaciju obezbeđuje za sledeća indikaciona područja: 1) neurološka oboljenja; 2) oboljenja srca i krvnih sudova; 2a; oboljenja perifernih krvnih sudova; 3) reumatska oboljenja; 4) oboljenja respiratornog sistema; 5) povrede i oboljenja  lokomotornog sistema i 6) endokrininološka oboljenja. Iz citirane odredbe je nesporno da bubrežna oboljenja nisu propisana kao indikaciona pordučja, na osnovu koga bi bilo moguće obezbediti produženu rehabilitaciju u bolničkim ustanovama.

Pravilnik o medicinskoj rehabilitaciji u stacionarnim zdravstvenim ustanovama u članu 2. propisuje da se produžena rehabilitacija obezbeđuje obolelom ili povređenom osiguranom licu u slučaju postojanja bolesti, povreda i stanja utvrđenih ovim pravilnikom, za sledeća indikaciona područja: 1) neurološka oboljenja; 2) oboljenja srca i krvnih sudova; 3) reumatska oboljenja; 4) oboljenja respiratornog sistema; 5) povrede i oboljenja  lokomotornog sistema: 6) endokrininološka oboljenja i rehabilitacija onkoloških bolesnika dečijeg uzrasta.

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti najpre ukazuje da se osobe sa invaliditetom koje se leče dijalizom nalaze u posebno teškom položaju, jer im je radi očuvanja života i zdravlja neophodno da redovno primaju dijalizu. Republika Srbija se kao potpisnica Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom obavezala da će preduzeti mere kako bi obezbedila osobama sa invaliditetom isti izbor, kvalitet i standard besplatne ili pristupačne zdravstvene zaštite i programe koji se nude drugim licima. Prema navedenoj konvenciji diskriminacija po osnovu invaliditeta podrazumeva svaku razliku, isključivanje ili ograničenje na osnovu invaliditeta, što ima za cilj ili efekat narušenja ili poništenja priznavanja, uživanja ili vršenja, ravnopravno sa drugima, svih ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkoj, ekonomskoj, društvenoj, kulturnoj, civilnoj ili bilo kojoj drugoj oblasti.

 

Poverenik ukazuje da je Vlada Republike Srbije donela Uredbu o Nacionalnom programu prevencije, lečenja, unapređenja i kontrole bubrežne insuficijencije i razvoja dijalize do 2020. godine[10], čiji je osnovni cilj unapređenje sistema zdravstvene zaštite, radi prevencije nastanka bolesti, ranog oktrivanja i lečenja bubrežnih bolesnika prema preporučenim standardima Evropske unije, kao i značajno smanjenje smrtnosti i invaliditeta obolelih. Prema navedenoj uredbi lečenje pacijenata dijalizom, ugovoreno sa Republičkim zavodom za zdravstveno osiguranje, sprovodi se, između ostalog i u Specijalnoj bolnici za interne bolesti Vrnjačka banja, kao i specijalne bolnice za hemodijalizu u Nišu.

Kako Uredba o planu mreža zdravstvenih ustanova ne propisuje bubrežna oboljenja kao indikaciono područje, koja je osnov za produženu rehabilitaciju u bolničkim ustanovama specijalizovanim za rehabilitaciju, na osnovu člana 33. tačka 7. Zakona o zabrani diskriminacije Poverenik upućuje ovu inicijativu, Ministarstvu zdravlja, kao ovlašćenom predlagaču, za izmenu pomenute uredbe tako što bi se u odredbi člana 30, koja propisuje indikaciona područja za koja se obezbeđuje produžena rehabilitacija u bolničkim ustanovama specijalizovanim za rehabilitaciju, dodala i bubrežna oboljenja.

[1] „Službeni glasnik  RS“, br. 75/16 i 39/18

[2] „Službeni glasnik  RS“, br. 42/6,119/07, 84/08, 71/09, 85/09,24/10,6/12,37/12,8/14,92/15,111/17,114/17-ispr.,13/18 i 15/18-ispr.

 

[3] „Službeni glasnik RS“, broj 98/06

[4] Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, „Službeni glasnik RS – Međunarodni ugovori“, br. 42/09

[5] Član 1. stav 1. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom

[6] Član 4. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom

[7] Zakon o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“, broj 22/09), član 2. stav 2.

[8] „Službeni glasnik RS“, br. 33/06 i 13/16

[9] „Službeni glasnik RS“, br. 44/14, 14/15, 54/15, 96/15 – dr. zakon i 62/17, član 15.

[10] „Službeni glasnik RS“, br.11/11

 

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

Brankica Janković


microsoft-word-icon1110-18 Inicijativa Ministarstvu zdravlja za izmenu/dopunu Uredbe o planu mreža zdravstvenih ustanova Download


 

Print Friendly, PDF & Email
back to top