Pritužba S. R. protiv dr O. J. i dr M. I. V. zbog diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije u oblasti pružanja zdravstvenih usluga

br. 07-00-00341/2014-02 datum: 31. 10. 2014.

 

MIŠLjENjE

 

Mišljenje je doneto u postupku po pritužbi S. R. iz K. koja je podneta protiv dr O. J, predsednice Prvostepene lekarske komisije Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje i dr M. I. V. članice komisije. U pritužbi je navedeno da je 21. avgusta 2014. godine, lekarska komisija odbila da odobri zahtev S. R. za upućivanje na produženu rehabilitaciju, kao i da je tom prilikom podnosilac pritužbe bio vređan, ismevan, da je doživeo otvoreno podsmevanje i da mu je rečeno da „takvima poput njega ne treba dozvoliti lečenje nigde i da ih treba proterati iz zemlje”. U izjašnjenjima na navode iz pritužbe, dr O. J. i dr M. I. V. izričito su navele da takvu rečenicu nisu izgovorile, da ni rečima ni gestovima nisu vređale S. R. Navele su i da je on tada zapitao „šta nije u redu ubice?”, nakon čega je nastavio da ih vređa. Kako podnosilac pritužbe, a ni predsednica i članica Komisije nisu naveli da su događaju prisustvovala treća lica, nije bilo moguće pribaviti izjašnjenja trećih lica. Zbog toga je Poverenica za zaštitu ravnopravnosti konstatovala da se iz činjenica i dokaza koji su ponuđeni ne može utvrditi tačna sadržina reči koje su predsednica i članice prvostepene lekarske komisije izgovorile prilikom saopštavanja mišljenja komisije. Navodi iz pritužbe razlikuju se od navoda iz izjašnjenja i međusobno su protivrečni, a kako podnosilac pritužbe nije ponudio druge dokaze, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da akt diskriminacije nije učinjen verovatnim. Zbog toga je Poverenica za zaštitu ravnopravnosti dala mišljenje da nije utvrđeno da su dr O. J. i dr M. I. V. izvršile akt diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta S. R.

1. TOK POSTUPKA

1.1. S. R. iz K. podneo je 22. avgusta 2014. godine pritužbu protiv dr O. J, predsednice i dr M. I. V, članice Prvostepene lekarske komisije Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, Filijale za Toplički okrug, Ispostave u Kuršumliji. U pritužbi je navedeno:

– da je Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje podneo zahtev za rehabilitaciju koja mu je neophodna zbog predstojeće operacije prilagođavanja pola;
– da je Prvostepena lekarska komisija odbila zahtev 21. avgusta 2014. godine, a da su ga predsednica i članica komisije vređale, ponižavale, otvoreno mu se podsmevale i diskriminisale ga na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, kao i da su mu rekle da „takvima poput njega ne treba dozvoliti lečenje nigde i da ih treba proterati iz zemlje”;
– da je o slučaju obavestio A. R, zamenicu direktora RFZO i I. K, direktora RFZO, Filijale za Toplički okrug;
– da se usled verbalnog napada njegovo zdravstveno stanje pogoršalo, da je intervenisala hitna pomoć koja mu je ukazala pomoć i propisala terapiju;

1.2. S. R. je pritužbu dopunio 4. septembra, 5. septembra, 8. septembra i 21. septembra 2014. godine, i dostavio je sledeći dokazi: dopis Kancelarije za ljudska i manjinska prava broj: 07-00-73/2014-04 od 4. septembra 2014. godine; mišljenje Prvostepene lekarske komisije RFZO, Filijale za Prokuplje, Ispostave Kuršumlija broj: 3909 od 21. avgusta 2014. godine; ocenu Drugostepene lekarske komisije RFZO, Filijale za Prokuplje, Ispostave Kuršumlija br: 313 od 27. avgusta 2014. godine, izveštaje lekara specijaliste br: 16420 od 22. avgusta 2014. godine i br: 16790 od 28. avgusta 2014. godine; zahtev Domu zdravlja Kuršumlija br: 1547 od 1. septembra 2014. godine i izveštaje četiri lekara specijalista Opšte bolnice „Dr Aleksa Savić” br: 7794, br: 2884, br: 1457, br: 1052 od 20. avgusta 2014. godine.

Uz dopune pritužbe, podnosilac pritužbe je naveo da je podneo novi zahtev Prvostepenoj lekarskoj komisiji RFZO, Filijale za Toplički okrug u Prokuplju.

1.3. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti sprovela je postupak u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, a u skladu sa čl. 35. st. 4. i čl. 37. st. 2. Zakona o zabrani diskriminacije , pa su u toku postupka pribavljena izjašnjenja dr O. J. i dr M. I. V.

1.4. U izjašnjenju dr M. I. V, navedeno je:

– da se ona, kao medicinska radnica sa radnim stažom od preko 25 godina, u svom radu pridržava moralnih i etičkih kodeksa medicinske profesije, posebno Ženevske formulacije Hipokratove zakletve po kojoj je u opisu njenog posla da stručnu pomoć pruži bez obzira na versko opredeljenje, nacionalnu, klasnu i rasnu pripadnost i politička uverenja;
– da odgovorno tvrdi da u navodima S. R. nema istine, da nije bilo vređanja ni rečju ni gestovima, te da je komisija dala mišljenje u skladu sa Pravilnikom o medicinskoj rehabilitaciji, što je potvrdila i Drugostepena lekarska komisija;
– da je o ovom događaju dala pisanu izjavu direktoru Sektora za zdravstveno osiguranje i pravne poslove RFZO;
– da je S. R. iznosio neistine i laži o njoj i dr O. J. u nekoliko novinskih testova.

1.5. Uz izjašnjenje je dostavljeno obaveštenje Ministarstva unutrašnjih poslova br. 544/14 od 5. septembra 2014. godine, kopije zahteva direktoru Doma zdravlja K. od 3. jula i 3. septembra 2014. godine, odgovor direktorke Doma zdravlja od 4. septembra 2014. godine i fotokopije novinskih tekstova „Država nekom majka, drugom maćeha” lista „A.”, „Lekarke vređale geja: Pederu treba te proterati iz zemlje” portala „J. S. I.” i „S. R. – dečak koji je vikao Vuk” magazina „O.”.

1.6. U izjašnjenju dr O. J, navedeno je:

– da je Prvostepena lekarska komisija 21. avgusta 2014. godine, veštačeći zahtev S. R, donela negativnu ocenu o predlogu izabranog lekara za rehabilitaciju u Specijalističkoj bolnici Vrnjačka Banja, ceneći medicinsku dokumentaciju u skladu sa Pravilnikom o medicinskoj rehabilitaciji;
– da je, kao predsednica komisije, S. R. saopštila iz kojih razloga rehabilitacija ne može biti odobrena, na šta je on uzvratio rečima „Šta nije u redu, ubice!”;
– da nije reagovala na uvredu, da ga nije ponižavala ni vređala niti mu je rekla da „takvima poput njega ne treba dozvoliti lečenje nigde i da ih treba proterati iz zemlje”;
– da je S. R. tada odbio na napusti kancelariju i nastavio sa vređanjem, te da je lekarska komisija nastavila rad u drugoj kancelariji;
– da je od juna 2014. godine, bez razloga, izložena vređanju i ponižavanju od S. R. na internet portalu „J. S. I.”, gde su iznošene neistine i vređano je njeno ljudsko i profesionalno dostojanstvo;
– da je S. R, sa broja telefona koji je u pritužbi naveo kao svoj, uznemiravao pozivima i slao uvredljive poruke koje je memorisala i o čemu je obavestila Policijsku upravu u Prokuplju.

1.7. Uz izjašnjenje su dostavljene kopije tekstova sa internet portala „J. S. I.”: „Lekarska komisija odbila da mu odobri lečenje kod Slavice Đukić Dejanović”, „Bahata lekarka službenim autom ide na posao i prima dve plate”, „Nedopustivo: bahate lekarke i dalje vode glavnu reč”, „Užas: Umiru nam siromašna deca”, „Plaćeni da nas šalju u smrt”, „Lekarke vređaju geja: Pederu, treba te proterati iz zemlje”, „Postupak protiv lekarki koje su vređale geja”, službena beleška o obaveštenju primljenom od građana Ministarstva unutrašnjih poslova od 22. avgusta 2014. godine i obaveštenje ministarstva br: 493/14 od 28. avgusta 2014. godine.

2. ČINjENIČNO STANjE

2.1. Uvidom u mišljenje Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje Filijale za Toplički okrug, Ispostave u Kuršumliji broj: 313 od 21. avgusta 2014. godine utvrđeno je da je Prvostepena lekarska komisija zasedala 21. avgusta 2014. godine i dala mišljenje da S. R. ne ispunjava uslove za upućivanje na produženu rehabilitaciju u Specijalnoj bolnici za lečenje i rehabilitaciju „Merkur” – Vrnjačka Banja, a da mu se rehabilitacija ne odobrava jer Pravilnikom o medicinskoj rehabilitaciji nije predviđena rehabilitacija za dijagnozu F64.

2.2. Uvidom u ocenu Drugostepene lekarske komisije, Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, Filijale za Toplički okrug, Ispostave u Kuršumliji broj: 313 od 27. avgusta 2014. godine, utvrđeno je da se drugostepena komisija saglasila sa mišljenjem prvostepene komisije.

3. MOTIVI I RAZLOZI ZA DONOŠENjE MIŠLjENjA

3.1. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, prilikom odlučivanja u ovom predmetu, imala je u vidu navode iz pritužbe i izjašnjenja, dokaze koji su dostavljeni, kao i relevantne pravne propise u oblasti zaštite od diskriminacije.

Pravni okvir

3.2. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je samostalan, nezavisan i specijalizovan državni organ ustanovljen Zakonom o zabrani diskriminacije sa zadatkom da radi na suzbijanju svih oblika i vidova diskriminacije i ostvarivanju ravnopravnosti u društvenim odnosima. Nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti široko je određena, u skladu sa međunarodnim standardima, kako bi se omogućilo da delotvorno i efikasno ostvaruje svoju ulogu. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišljenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije i izriče zakonom utvrđene mere. Pored toga, Poverenik je ovlašćen da predlaže postupak mirenja, kao i da pokreće sudske postupke za zaštitu od diskriminacije i podnosi prekršajne prijave zbog akata diskriminacije propisanih antidiskriminacionim propisima. Poverenik je, takođe, ovlašćen da upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije i da organima javne vlasti preporučuje mere za ostvarivanje ravnopravnosti.

3.3. Ustav Republike Srbije , odredbom člana 21. zabranjuje svaku diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta.

3.4. Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije kojim je regulisana opšta zabrana diskriminacije, i to tako što je propisano da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva, te da je svako dužan da poštuje načelo jednakosti. Prema odredbi čl. 2. st. 1. tač. 1. diskriminacija je svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu i članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima.

3.5. Odredbom člana 12. Zakona o zabrani diskriminacije zabranjeno je uznemiravanje i ponižavajuće postupanje koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica ili grupe lica na osnovu njihovog ličnog svojstva, a naročito ako se time stvara strah ili neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje. Članom 15. propisano je da svako ima pravo na jednak pristup i jednaku zaštitu svojih prava pred organima javne vlasti i da se diskriminatorsko postupanje službenog lica, odnosno odgovornog lica u organu javne vlasti smatra težom povredom radne dužnosti, u skladu sa zakonom. Odredbama čl. 20. zabranjeno je uskraćivanje prava ili javno ili prikriveno priznavanje pogodnosti u odnosu na pol ili zbog promene pola, dok je čl. 21. propisano pravo svake osobe da se izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji i zabranjeno je diskriminatorsko postupanje zbog takvog izjašnjavanja.

Analiza navoda iz pritužbe, izjašnjenja i dokaza sa aspekta antidiskriminacionih propisa

3.6. Imajući u vidu predmet pritužbe, Poverenica najpre konstatuje da je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li su predsednica i članica lekarske komisije vređale i omalovažavale S. R, prilikom zasedanja Prvostepene lekarske komisije, na osnovu njegove seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Pri tome, treba imati u vidu da je analiza ograničena samo na delove pritužbe koje se odnose na povredu antidiskriminacionih propisa, odnosno, da Poverenica za zaštitu ravnopravnosti nije analizirala navode iz pritužbe koji se odnose na eventualnu povredu nekih drugih prava, koje nisu u nadležnosti ovog državnog organa.

3.7. Na osnovu navoda iz pritužbe i izjašnjenja, može se konstatovati da je izabrani lekar uputio S. R. na Prvostepenu lekarsku komisiju Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, Filijale za Toplički okrug, Ispostave u Kuršumliji sa zahtevom za rehabilitaciju pre operacije prilagođavanja pola. Lekarska komisija koju su činile dr O. J. i dr M. I. V. zasedala je 21. avgusta 2014. godine i dala je mišljenje da S. R. ne ispunjava uslove za upućivanje na produženu rehabilitaciju.

3.8. Prema tvrđenju S. R, prilikom saopštavanja mišljenja po njegovom zahtevu za produženu rehabilitaciju, dr O. J. i dr M. I. V. su ga vređale, ponižavale i rekle mu da „takvima poput njega ne treba dozvoliti lečenje nigde i da ih treba proterati iz zemlje”, a kao osnov za ovakvo njihovo ponašanje podnosilac pritužbe je naveo svoju seksualnu orijentaciju i rodni identitet. U svojim izjašnjenjima, dr O. J. i dr M. I. V. izričito su navele da takvu rečenicu nisu izgovorile, da ni rečima ni gestovima nisu vređale S. R. Navele su i da je on tada zapitao „šta nije u redu ubice?”, nakon čega je nastavio da ih vređa.

3.9. Kako podnosilac pritužbe, a ni predsednica i članica Komisije nisu naveli da su događaju prisustvovala treća lica, nije bilo moguće pribaviti izjašnjenja trećih lica. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da se iz činjenica i dokaza koji su ponuđeni ne može utvrditi šta je tačno izgovoreno prilikom saopštavanja mišljenja prvostepene lekarske komisije. Navodi S. R. razlikuju se od navoda iz izjašnjenja i međusobno su protivrečni, a kako podnosilac pritužbe nije ponudio druge dokaze, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da akt diskriminacije nije učinjen verovatnim.

3.10. S obzirom na sve navedeno, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da u postupku nije utvrđeno da su dr O. J. i dr M. I. V. uopšte izgovorile navedene reči, te da samim tim, u postupku nije utvrđeno da su izvršile akt diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta S. R.

4. MIŠLjENjE

U postupku koji je sproveden po pritužbi S. R. iz K. protiv dr O. J. i dr M. I. V, nije utvrđeno da su predsednica i članica lekarske komisije izvršile akt diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta S. R.

Protiv ovog mišljenja nije dopuštena žalba niti bilo koje drugo pravno sredstvo, jer se njime ne odlučuje o pravima i obavezama pravnih subjekata.

 

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

dr Nevena Petrušić

 


microsoft-word-icon Pritužba S. R. protiv dr O. J. i dr M. I. V. zbog diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije u oblasti pružanja zdravstvenih usluga Preuzmi


Print Friendly, PDF & Email
back to top