br. 07-00-108/2014-02 datum: 30. 6. 2014.

MIŠLjENjE

Mišljenje je doneto u postupku povodom pritužbe koju je podnelo Bošnjačko nacionalno vijeće protiv T. škole u S. U pritužbi je navedeno da su učenici i učenice bošnjačke nacionalnosti diskriminisani na osnovu nacionalne pripadnosti jer u T. školi u S. nije formirano odeljenje za nastavu na bosanskom jeziku i svi pohađaju nastavu na srpskom jeziku. U izjašnjenju direktora T. škole u S. navedeno je da Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja nije donelo pravilnike za nastavu na bosanskom jeziku za srednje stručne škole, da nedostaje stručni kadar i poslovni prostor za rad, kao i postoje problemi oko nabavke udžbenika na bosanskom jeziku. U toku postupka je utvrđeno da T. škola u S. nije izvršila akt diskriminacije učenika bošnjačke nacionalne pripadnosti, jer nisu postojali uslovi za organizovanje nastave na bosanskom, s obzirom da Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja nije donelo odgovarajuće nastavne planove i programe za srednje stručno obrazovanje. Zbog toga je Poverenica za zaštitu ravnopravnosti dala mišljenje da neorganizovanjem nastave na bosanskom jeziku u školskoj 2013/2014 godini, T. škola u S. nije prekršila odredbe Zakona o zabrani diskriminacije.

1. TOK POSTUPKA

1.1. Poverenici za zaštitu ravnopravnosti pritužbom se 14. marta 2014. godine obratilo Bošnjačko nacionalno vijeće protiv T. škole „…” u S. U pritužbi je navedeno da u školi nisu formirana odeljenja za nastavu na bosanskom jeziku i da svi pohađaju nastavu na srpskom jeziku.

1.2. Bošnjačko nacionalno vijeće je u pritužbi navelo:

– da smatra da nacionalna pripadnost učenika bošnjačke nacionalnosti predstavlja osnov diskriminacije, jer je za učenike srpske nacionalnosti u istim obrazovno-vaspitnim ustanovama nastava na srpskom jeziku organizovana u skladu sa zakonom;
– da ne postoji nikakvo razumno opravdanje zasnovano na zakonu da se ne organizuje nastava na bosanskom jeziku za učenike bošnjačke nacionalnosti, jer organizovanje odeljenja za nastavu na bosanskom jeziku ne iziskuje dodatne materijalne troškove, niti proširenje prostornih i kadrovskih kapaciteta obrazovno-vaspitnih ustanova, što je dokazano praksom osnovnih i srednjih škola u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu koje su od 2. septembra 2013. godine organizovale nastavu na bosanskom jeziku za sve učenike čiji su se roditelji izjasnili za takav model nastave;
– da je Bošnjačko nacionalno vijeće sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja preduzelo niz mera u periodu od kraja 2009. godine do avgusta 2013. godine, kako bi u školskoj 2013/2014 godini u Novom Pazaru, Tutinu, Prijepolju i Sjenici otpočela nastava na bosanskom jeziku za učenike čiji su se roditelji izjasnili da žele da pohađaju nastavu na bosanskom jeziku;
– da su u ovim mestima od 1. aprila do kraja avgusta 2013. godine, obrazovno-vaspitne ustanove sprovele anketu na kojoj su se roditelji učenika izjasnili o modelu nastave;
– da je pripremna nastava na bosanskom jeziku održana u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici u periodu od 21. februara do 7. juna 2013. godine;
– da Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja nije donelo odgovarajuće dopune pravilnika za nastavu na bosanskom jeziku u srednjim stručnim školama. Odobren je uvoz udžbenika iz Bosne i Hercegovina za srednje stručne škole i to: „Naš jezik” – Gramatika bosanskog jezika, Latinski jezik, Hemija za prvi razred gimnazije, Hemija za stručne škole, Čitanka za prvi razred srednjih stručnih škola;
– da se u T. školu u S. upisalo 97 učenika koji su se opredelili za nastavu na bosanskom jeziku, da odeljenje za nastavu na bosanskom jeziku nije formirano i da svi slušaju nastavu na srpskom jeziku.

1.3. U prilogu pritužbe dostavljen je: spisak obrazovno-vaspitnih ustanova protiv kojih je Bošnjačko nacionalno vijeće podnelo pritužbe Povereniku za zaštitu ravnopravnosti; rezultati upisa u prvi razred srednje škole u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i Prijepolju; tabelarni prikaz rezultata anketiranja roditelja o modelu nastave u školskoj 2013/2014 godini u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i Prijepolju; obrazac za anketiranje roditelja o modelu nastave u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Sandžaku u školskoj 2013/2014 godini i poziv direktorima srednjih škola za sastanak R. broj 560-04b/2013 od 11. juna 2013. godine.

1.4. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti sprovela je postupak u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, u skladu sa čl. 35. st. 4. i čl. 37. st. 2. Zakona o zabrani diskriminacije , pa je u toku postupka pribavljeno izjašnjenje I. M, direktora T. škole „…” u S.

1.5. U izjašnjenju direktora T. škole „…” u S, između ostalog, navedeno je:

– da je T. škola „…” u S, na koju je naslovljena pritužba, od nedavno promenila naziv i da je novo ime škole T. škola u S;
– da su Bošnjačko nacionalno vijeće i Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja subjekti od čijeg dogovora zavisi da li će škole uvesti predmet bosanski jezik ili nastavu na bosanskom jeziku i kada;
– da je škola, kao ustanova Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, obavezna da primeni dogovor koji postigne ministarstvo sa nacionalnim savetom i u školski program uvede predmet bosanski jezik ili da nastavu organizuje na bosanskom jeziku;
– da će ministarstvo, u skladu sa zakonom, obavestiti školu o postignutom dogovoru i doneti uputstvo kako škola da postupa prilikom rešavanja sledećih pitanja: prijem u radni odnos novih radnika u zavisnosti da li se uvodi predmet bosanski jezik ili se organizuje nastava na bosanskom jeziku; nedostatak poslovnog prostora; nabavka udžbenika na bosanskom jeziku iz uvoza iz Bosne i Hercegovine;
– ministarstvo nije donelo podzakonske akte – plan i program za srednje stručne škole, kao ni pravilnik za nastavu na bosanskom jeziku za stručne škole;
– da T. škola u S. nema mogućnost da reši pitanje organizovanja nastave na bosanskom jeziku sve dok Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja ne zauzme zvaničan stav oko rešenja ovog pitanja;
– da je pogrešan stav Bošnjačkog nacionalnog vijeća da raznim pritiscima primora školu da uvede predmet bosanski jezik ili organizuje nastavu na bosanskom jeziku bez odobrenja ministarstva.

2. ČINjENIČNO STANjE

2.1. Iz navoda iz izjašnjenja utvrđeno je da je T. škola „…” u S, protiv koje je podneta pritužba, promenila naziv i da je novo ime škole T. škola u S.

2.2. Nesporno je da u T. školi u S. u toku školske 2013/2014 godine nije organizovana nastava na bosanskom jeziku.

2.3. Uvidom u dokument „Rezultati upisa u prvi razred srednje škole u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i Prijepolju” utvrđeno je da se u T. školu u S. u prvi razred upisalo ukupno 149 učenika i učenica, a da se za nastavu na bosanskom jeziku izjasnilo 97.

2.4. Nesporno je da Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja nije donelo pravilnike za nastavu na bosanskom jeziku u srednjim stručnim školama, odnosno, da su doneti samo pravilnici za gimnaziju i za osnovne škole.

2.5. Uvidom u obrazac za anketiranje roditelja o modelu nastave u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Sandžaku u školskoj 2013/2014 godini utvrđeno je da je obrazac dvojezičan i namenjen roditeljima, da treba upisati podatke o učeniku, roditeljima i školi, kao i podatak da li učenik/ca želi da pohađa nastavu na bosanskom ili srpskom jeziku.

3. MOTIVI I RAZLOZI ZA DONOŠENjE MIŠLjENjA

3.1. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, prilikom odlučivanja u ovom predmetu, imala je u vidu navode iz pritužbe, izjašnjenje i antidiskriminacione i druge domaće i međunarodne propise.

Pravni okvir

3.2. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je samostalan, nezavisan i specijalizovan državni organ ustanovljen Zakonom o zabrani diskriminacije sa zadatkom da radi na suzbijanju svih oblika i vidova diskriminacije i ostvarivanju ravnopravnosti u društvenim odnosima. Nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti široko je određena, u skladu sa međunarodnim standardima, kako bi se omogućilo da delotvorno i efikasno ostvaruje svoju ulogu. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišljenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije i izriče zakonom utvrđene mere. Pored toga, Poverenik je ovlašćen da predlaže postupak mirenja, kao i da pokreće sudske postupke za zaštitu od diskriminacije i podnosi prekršajne prijave zbog akata diskriminacije propisanih antidiskriminacionim propisima. Poverenik je, takođe, ovlašćen da upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije i da organima javne vlasti preporučuje mere za ostvarivanje ravnopravnosti.

3.3. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da je međunarodnim i domaćim propisima određeno da je Republika Srbija u obavezi da pripadnicima nacionalnih manjina omogući obrazovanje i vaspitanje na svom jeziku ili dvojezičnu nastavu ili izučavanje jezika nacionalne manjine sa elementima nacionalne istorije i kulture.

3.4. Potvrđivanjem Okvirne konvencije Saveta Evrope za zaštitu nacionalnih manjina Republika Srbija se obavezala da stvara potrebne uslove kako bi pripadnici nacionalnih manjina očuvali i razvijali svoju kulturu i sačuvali neophodne elemente svog identiteta, naime, religiju, jezik, tradicije i kulturno nasleđe (čl. 5), kao i da preduzme mere u oblasti obrazovanja i istraživanja kako bi se negovala kultura, jezik i vera nacionalnih manjina i većine (čl. 12).

3.5. Ustav Republike Srbije zabranjuje svaku diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političnog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti, psihičkog ili fizičkog invaliditeta. Dalje, Ustav Republike Srbije garantuje pripadnicima nacionalnih manjina, pored ostalog i pravo na školovanje na svom jeziku u državnim ustanovama i ustanovama autonomnih pokrajina.

3.6. Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije, tako što je diskriminacija definisana kao svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu i članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima. Takođe, zabranjeno je licu ili grupi lica na osnovu njihovog ličnog svojstva, otežati ili onemogućiti upis u vaspitno-obrazovnu ustanovu, ili isključiti ih iz ovih ustanova, otežati ili uskratiti mogućnost praćenja nastave i učešća u drugim vaspitnim, odnosno obrazovnim aktivnostima, razvrstavati učenike po ličnom svojstvu, zlostavljati ih i na drugi način neopravdano praviti razliku i nejednako postupati prema njima.

3.7. Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja zabranjena je diskriminacija, odnosno, aktivnosti kojima se ugrožavaju, omalovažavaju, diskriminišu ili izdvajaju lica, odnosno grupe lica, po osnovu: rasne, nacionalne, etničke, jezičke, verske ili polne pripadnosti, fizičkih i psihičkih svojstava, smetnji u razvoju i invaliditeta, zdravstvenog stanja, uzrasta, socijalnog i kulturnog porekla, imovnog stanja, odnosno političkog opredeljenja i podsticanje ili nesprečavanje takvih aktivnosti, kao i po drugim osnovima utvrđenim zakonom kojim se propisuje zabrana diskriminacije. Propisano je da je diskriminacija lica ili grupe lica svako neposredno ili posredno, na otvoren ili prikriven način, isključivanje ili ograničavanje prava i sloboda, nejednako postupanje ili propuštanje činjenja, odnosno neopravdano pravljenje razlika povlađivanjem ili davanjem prvenstva, dok ne smatra diskriminacijom posebne mere koje su uvedene radi postizanja pune ravnopravnosti, zaštite i napretka lica, odnosno grupe lica koja se nalaze u nejednakom položaju.

3.8. Istim zakonom je propisano da se obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na srpskom jeziku, da se za pripadnike nacionalne manjine obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na maternjem jeziku i izuzetno može da se ostvaruje i dvojezično ili na srpskom jeziku, u skladu sa posebnim zakonom . Dalje, odredbama člana 76. propisano je da se osnovno i srednje obrazovanje i vaspitanje, specijalističko i majstorsko obrazovanje i drugi oblici stručnog obrazovanja ostvaruju na osnovu školskog programa, koji se donosi na osnovu nastavnog plana i programa, odnosno programa određenih oblika stručnog obrazovanja, a da školski program, između ostalog, sadrži i jezik na kome se ostvaruje program, kao i da školski program donosi školski odbor, po pravilu, svake četvrte godine, u skladu sa nastavnim planom i programom.

3.9. Odredbama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja propisano je da nastavne planove i programe osnovnog i srednjeg opšteg i umetničkog obrazovanja i vaspitanja, deo nastavnog plana i programa opšte obrazovnih predmeta srednjeg stručnog obrazovanja i obrazovanja odraslih, na predlog ministra, donosi Nacionalni prosvetni savet. Dalje je propisano da deo nastavnog plana i programa srednjeg stručnog obrazovanja i obrazovanja odraslih, na predlog Saveta za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih, donosi ministar, kao i da program osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja za pripadnike nacionalnih manjina na predlog nacionalnog saveta nacionalne manjine i mišljenja Nacionalnog prosvetnog saveta, donosi ministar .

3.10. Zakonom o srednjem obrazovanju i vaspitanju propisano je da se obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na srpskom jeziku, a da se za pripadnike nacionalne manjine ostvaruje i na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno dvojezično, ako se prilikom upisa u prvi razred za to opredeli najmanje 15 učenika. Dalje, propisano je da škola može da ostvaruje obrazovno-vaspitni rad na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno dvojezično i za manje od 15 učenika upisanih u prvi razred, uz saglasnost ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja, koje daje saglasnost po pribavljenom mišljenju odgovarajućeg nacionalnog saveta nacionalne manjine. Takođe, kada se obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na srpskom jeziku, za učenike pripadnika nacionalne manjine organizuje se nastava jezika nacionalne manjine sa elementima nacionalne kulture.

3.11. Odredbama Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina propisano je da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na vaspitanje i obrazovanje na svom jeziku u institucijama predškolskog, osnovnog i srednjeg vaspitanja i obrazovanja, da je država dužna da stvori uslove za organizovanje obrazovanja na jeziku nacionalne manjine, a da je, dok ih ne obezbedi, dužna da obezbedi dvojezičnu nastavu ili izučavanje jezika nacionalne manjine sa elementima nacionalne istorije i kulture pripadnika nacionalne manjine. Dalje je propisano da se za ostvarivanje ovog prava može propisati određeni minimalni broj učenika, s tim da taj broj može biti manji od minimalnog broja učenika koji je zakonom propisan za obezbeđenje odgovarajućih oblika nastave i obrazovanja.

Analiza navoda iz pritužbe i izjašnjenja sa aspekta antidiskriminacionih propisa

3.12. Imajući u vidu predmet ove pritužbe, u konkretnom slučaju potrebno je utvrditi da li je T. škola u S, neorganizovanjem nastave na bosanskom jeziku, stavila učenike bošnjačke nacionalnosti u neravnopravan položaj u odnosu na učenike srpske nacionalnosti.

3.13. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti analizirala je navode iz izjašnjenja da nastava na bosanskom jeziku nije organizovana jer nisu doneti odgovarajući nastavni planovi i programi za srednje stručne škole. Naime, odredbama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja propisano je da Nacionalni prosvetni savet donosi nastavne planove i programe srednjeg opšteg i umetničkog obrazovanja, a Savet za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih predlaže ministru (kao donosiocu) deo nastavnih planova i programa za obrazovne profile i to za stručne predmete. To znači da su za nastavne planove i programe u srednjem stručnom obrzovanju nadležna dva donosioca nastavnog plana i programa: za nastavne planove i programe opšteobrazovnih predmeta – Nacionalni prosvetni savet, a za nastavne planove i programe stručnih predmeta – ministar, po pribavljenom mišljenju Saveta za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih. U konkretnom slučaju, iz navoda iz pritužbe i izjašnjenja nesporno je da nastavni planovi i programi za obrazovne profile koji se školuju u T. školi u S nisu doneti. Imajući u vidu da donošenje nastavnog plana i programa nije u nadležnosti škole, a da škola donosi školski program na osnovu nastavnog plana i programa, škola nije u mogućnosti da ostvaruje nastavu na bosanskom jeziku ukoliko ne postoje nastavni planovi i programi za obrazovne profile. Zbog toga, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da škola nije mogla da organizuje nastavu na bosanskom jeziku.

3.14. Pravo pripadnika nacionalne manjina na obrazovanje na maternjem jeziku omogućava učenicima pripadnicima određene nacionalne manjine da se, pre svega, izraze na maternjem jeziku, da upoznaju nacionalnu istoriju i kulturnu baštinu na maternjem jeziku i doprinosi očuvanju nacionalnog identiteta manjine. Domaćim i međunarodnim propisima utvrđeno je da je pravo na obrazovanje na maternjem jeziku zasnovano na izboru predstavnika nacionalne manjine. Stoga je potrebno pripadnicima nacionalne manjine omogućiti da ostvare pravo na obrazovanje na maternjem jeziku. U konkretnom slučaju, za nastavu na bosanskom jeziku u T. školi u S. se izjasnilo 97 učenika i učenica, čime je ispunjen zakonski uslov o broju zainteresovane dece za organizovanje nastave na maternjem jeziku.

3.15. Pored toga, da bi se realizovalo pravo na obrazovanje na maternjem jeziku, potrebno je ispuniti određene preduslove za organizovanje nastave, kao što je donošenje nastavnih planova i programa za stručne škole, obezbeđivanje udžbenika na jeziku manjine, obezbeđivanje stručnog nastavnog kadra, prostor za organizovanje nastave na dva jezika, kao i dodatnu opremu i nastavna sredstava za ostvarivanje plana i programa obrazovanja i vaspitanja na bosanskom jeziku u svim obrazovnim profilima srednje stručne škole. Imajući u vidu da obezbeđivanje preduslova za organizovanje nastave na bosanskom jeziku nije u nadležnosti škole, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti je mišljenja da u konkretnom slučaju T. škola u S. nije postupila diskriminatorno prema učenicima bošnjačke nacionalnosti.

3.16. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da je, pored postojanja dobrog pravnog okvira i zakonom definisanih visokih standarda u zaštiti prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina, potrebno unaprediti položaj nacionalnih manjina, a da pogotovo postoji potreba za većom doslednošću u primeni i poštovanju postojećeg pravnog okvira. Naime, pravo pripadnika nacionalne manjine na obrazovanje, u sklopu sa drugim manjinskim pravima, pomaže očuvanju nacionalnog identiteta i sprečavanju asimilacije pripadnika nacionalne manjine. Istovremeno, proces obrazovanja i vaspitanja nosi potencijal jačanja međusobnog poštovanja i razumevanja različitih zajednica unutar jednog društva. Pravo očuvanja kolektivnog identiteta pomoću obrazovanja na jeziku manjine, mora da bude uravnoteženo sa potrebom integrisanja i učešća u široj državnoj zajednici. Cilj obrazovanja i vaspitanja jeste, pored sticanje kvalitetnih znanja i sposobnosti neophodnih za lično ostvarenje i aktivan rad i život u zajednici, poštovanje ravnopravnosti, unapređivanje tolerancije i uvažavanje različitosti.

3.17. Na kraju, potrebno je skrenuti pažnju da je prilikom ankete o modelu nastave u obrazovnim ustanovama potrebno zatražiti mišljenje deteta, tj. učenika i učenica škole. Naime, u anketnom obrascu „Obrazac za anketiranje roditelja o modelu nastave u obrazovno vaspitnim ustanovama u Sandžaku u školskoj 2013/2014″, mogućnost da se izjasne imaju samo roditelji, a deca nije pružena mogućnost da iskažu svoje mišljenje. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da je međunarodnim i domaćim propisima utvrđeno pravo deteta da iskaže svoje mišljenje u stvarima koja se tiču deteta. U Opštem komentaru br. 12 Konvencije o pravima deteta, Komitet za prava deteta je preporučio državama ugovornicama da preduzmu radnje kako bi deci stvorile mogućnosti da izraze svoje mišljenje i da se ono pažljivo razmotri u svakom obrazovnom okruženju, uključujući i obrazovne programe, ali i izvan škole, na lokalnom i nacionalnom nivou o svim aspektima obrazovne politike, uključujući, između ostalog i školske programe, metode poučavanja i strukturu škola. Komitet ističe da se u odlukama o prelasku na sledeći nivo školovanja ili izboru predmeta mora obezbediti pravo dece da iskažu mišljenje. Zato su obrazovne ustanove, kao i nacionalni saveti u svom radu u oblasti obrazovanja i drugim oblastima koja se tiču dece, obavezni da poštuju pravo deteta da izrazi mišljenje i da ono bude pažljivo razmotreno.

3.18. Sagledavajući sve činjenice i okolnosti, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti je mišljenja da T. škola u S nije prekršila odredbe Zakona o zabrani diskriminacije.

S obzirom da je Bošnjačko nacionalno vijeće podnelo pritužbu i protiv Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, u čijoj nadležnosti je donošenje nastavnih planova i programa srednjih stručnih škola, postupanje ministarstva je predmet posebnog postupka.

4. MIŠLjENjE

Neorganizovanjem nastave na bosanskom jeziku u školskoj 2013/2014 godini, T. škola u S nije prekršila odredbe Zakona o zabrani diskriminacije.

Protiv ovog mišljenja nije dopuštena žalba niti bilo koje drugo pravno sredstvo, jer se njime ne odlučuje o pravima i obavezama pravnih subjekata.

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

dr Nevena Petrušić

Pritužba Bošnjačkog nacionalnog vijeća protiv T. škole u S. zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti u oblasti obrazovanja