407-24 Inicijativa Ministarstvu zdravlja za izmenu zakona u vezi transplantacije

бр. 021-01-932/2024-02 datum: 21.5.2024.

 

 

MINISTARSTVO ZDRAVLjA

Zlatobor Lončar, ministar

 

11000 BEOGRAD

Nemanjina 22-26

 

Predmet: Inicijativa za izmene i dopune Zakona o presađivanju ljudskih organa i Zakona o ljudskim ćelijama i tkivima

Poštovani gospodine Lončar,

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti u okviru nadležnosti propisanih Zakonom o zabrani diskriminacije[1] prati sprovođenje zakona i drugih propisa i inicira donošenje ili izmenu propisa u cilju unapređenja ravnopravnosti i zaštite od diskriminacije. S tim u vezi, Poverenik je 2023. godine Ministarstvu zdravlja podneo inicijativu za izmene i dopune člana 23. Zakona o presađivanju ljudskih organa i člana 28. Zakona o ljudskim ćelijama i tkivima[2], br. 011-00-3/2023-02 od 19.1.2023. godine kako bi se nakon donetih odluka Ustavnog suda ponovo uspostavio potpun pravni okvir i uredila transplantacija organa i tkiva sa umrlih osoba. Podsećanja radi, Ustavni sud je proglasio neustavnim odredbe koje su propisivale uslove za darivanje ljudskih organa i tkiva sa umrlih lica i predviđale pretpostavljenu i opozivu saglasnost umrlog za doniranje, tako da od  2021. godine ne postoji pravni okvir koji uređuje uslove i postupak presađivanja ljudskih organa i tkiva sa umrlih osoba. Ovoj inicijativi prethodilo je obraćanje Poverenika iz 2022. godine u kojem smo Ministarstvu zdravlja ukazali na obraćanja građana i građanki ovim povodom, odnosno da su transplantacije nakon donošenja odluka Ustavnog suda skoro u potpunosti obustavljene i da je dugačka lista čekanja, zbog čega smo zatražili preduzimanje odgovarajućih mera u cilju rešavanja ovog problema. Dopisom Uprave za biomedicinu Ministarstva zdravlja[3] broj 500-01-343/2022-21 od 6.4.2022. godine, obavešteni smo da je Uprava za biomedicinu pripremila nacrt izmena člana 23. Zakona o presađivanju ljudskih organa i člana 28. Zakona o ljudskim ćelijama i tkivima.

 

U Planu rada Vlade za 2023. godinu bilo je predviđeno utvrđivanje predloga navedenih zakona u ovoj godini. U planu je navedeno da će se izmenama i dopunama Zakona o ljudskim ćelijama i tkivima  izvršiti otklanjanje nedostataka u pravnom okviru i usaglašavanje odredbe člana 28. Zakona o presađivanju ljudskih organa sa Ustavom Republike Srbije, dok je za izmene i dopune Zakona o presađivanju ljudskih organa navedeno da će se ovim izmenama izvršiti otklanjanje nedostataka u pravnom okviru i usaglašavanje odredbe člana 23. Zakona o presađivanju ljudskih organa sa Ustavom Republike Srbije. Vlada je utvrdila predloge zakona na sednici održanoj 4.5.2023. godine i uputila ih Narodnoj skupštini na usvajanje, međutim zbog raspuštanja Skupštine i održanih izbora izmene nisu usvojene.

 

Imajući u vidu da je izabrana nova Vlada, a da Zakon o presađivanju ljudskih organa i Zakon o ljudskim ćelijama i tkivima nisu izmenjeni, ponovo podnosimo i dopunjujemo raniju inicijativu za izmene i dopune ovih zakona.

Odlukama Ustavnog suda IUz-69/20 i IUz-223/18 od 20.5.2021. godine proglašene su neustavne odredbe člana 23. Zakona o presađivanju ljudskih organa i člana 28. Zakona o ljudskim ćelijama i tkivima koje su propisivale uslove za darivanje ljudskih organa i tkiva sa umrlih lica i predviđale pretpostavljenu i opozivu saglasnost umrlog za doniranje. U odlukama Ustavnog suda je naglašeno da je „pretpostavljena saglasnost umrlog za doniranje organa i tkiva, koju poznaje većina evropskih zakonodavstava, saglasna sa Ustavom i međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava, ali da odredbe navedenih članova koje su utvrđivale uslove i postupak za doniranje posle smrti davaoca nisu u skladu sa načelom o vladavini prava, zbog njihove nedovoljne jasnosti, preciznosti i predvidljivosti“. Objavljivanje odluka Ustavnog suda bilo je odloženo za šest meseci, do kraja novembra 2021. godine, kako bi se državnim organima ostavilo dovoljno vremena da pre prestanka važenja osporenih odredaba budu izvršene izmene i dopune pomenutih zakona, kako bi se sprečilo nastajanje pravnih praznina u delu koji je uređivao presađivanje ljudskih organa i tkiva sa umrlih davalaca.

 

  1. godine pokrenuta je i peticija Donatorstvo je herojstvo koju je u rekordnom roku potpisao veliki broj ljudi. Predstavnik Uprave za biomedicinu Ministarstva zdravlja, Vojislav Radosavljević, za medije je izjavio da je u Srbiji u 2023. godini bilo 13 donora organa, a adekvatan broj donora, u odnosu na broj stanovnika bio bi između 50 i 60. Tome je dodao da zdravstveni sistem koji može da zadovolji potrebe svojih pacijenata, građana, treba da ima 10 donora na milion stanovnika godišnje. Od tih 13 donora, prema rečima predstavnika Uprave za biomedicinu, transplanirano je 35 organa od čega se u najvećem broju slučajeva radilo o presađivanju bubrega (23). Uz transplantaciju bubrega od donora (kadaverične transplantacije) tokom 2023. godine obavljeno je i 29 transplantacija bubrega od srodnika pacijenata, takozvanih „živih transplantacija[4]“.

 

Poverenik podseća na međunarodne standarde, kao i relevantne odredbe Ustava i zakona. Ustav Republike Srbije[5] u članu 2. stav 2. propisano je da svako ima pravo na slobodan razvoj ličnosti, ako time ne krši prava drugih zajemčena Ustavom. Odredbama člana 18. Ustava propisano je da se ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom neposredno primenjuju. Stavom 2. iste odredbe, propisano je da se odredbe o ljudskim i manjinskim pravima tumače u korist unapređenja vrednosti demokratskog društva, saglasno važećim međunarodnim standardima ljudskih i manjinskih prava, kao i praksi međunarodnih institucija koje nadziru njihovo sprovođenje. Odredbom člana 21. Ustava zabranjena je svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta. Stavom 4. istog člana propisano je da se ne smatraju diskriminacijom posebne mere koje Republika Srbija može uvesti radi postizanja pune ravnopravnosti lica ili grupe lica koja su suštinski u nejednakom položaju sa ostalim građanima. Odredbama člana 23. Ustava propisano je da je ljudsko dostojanstvo neprikosnoveno i da su svi dužni da ga poštuju i štite. Članom 25. Ustava propisano je da je fizički i psihički integritet nepovrediv. Niko ne može biti izložen mučenju, nečovečnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, niti podvrgnut medicinskim ili naučnim ogledima bez svog slobodno datog pristanka (stav 2.).

 

Prilikom izmena Zakona o presađivanju ljudskih organa i Zakona o ljudskim ćelijama i tkivima neophodno je imati u vidu i Konvenciju Saveta Evrope o ljudskim pravima i biomedicini[6] koja u članu 1. propisuje da strane ove Konvencije štite dostojanstvo i identitet svih ljudskih bića i garantuju svima, bez diskriminacije, poštovanje njihovog integriteta i drugih prava i osnovnih sloboda u pogledu primene biologije i medicine. Članom 2. Konvencije propisano je da interesi i dobrobit ljudskog bića imaju prednost nad samim interesom društva ili nauke. Strane, uzimajući u obzir zdravstvene potrebe i dostupna sredstva, preduzimaju odgovarajuće mere kako bi na području svoje nadležnosti osigurale pravičan pristup zdravstvenoj zaštiti odgovarajućeg kvaliteta (član 3). Imajući u vidu da je Republika Srbija u proces usaglašavanja svojih propisa sa propisima Evropske unije, važna je i Direktiva 2010/53/EU, Evropskog parlamenta i Saveta o standardima kvaliteta i sigurnosti ljudskih organa namenjenih transplantaciji. Ovom direktivom su utvrđena pravila za osiguranje standarda kvaliteta i sigurnosti za transplantaciju organa. Direktivom je obuhvaćeno darivanje, testiranje, karakterizacija, pribavljanje, očuvanje, prevoz i transplantacija organa.

 

Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije[7], koji u članu 2. stav 1. tačka 1. propisuje da akt diskriminacije označava svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, polnim karakteristikama, nivoom prihoda, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima. Odredbama člana 27. zabranjena je diskriminacija lica ili grupe lica s obzirom na njihovo zdravstveno stanje, kao i članova njihovih porodica.

 

Poverenik koristi priliku i da podseti na odredbe člana 17. Zakona o zdravstvenoj zaštiti[8] koji precizira da opšti interes u zdravstvenoj zaštiti u Republici Srbiji, između ostalog, obuhvata i podsticanje aktivnosti na omasovljavanju dobrovoljnog davalaštva krvi i sprovođenje programa prikupljanja krvi, kao i darivanja i presađivanja ljudskih organa u svrhu lečenja, odnosno darivanja ljudskih ćelija i tkiva za primenu kod ljudi (tačka 19).

 

Ustavni sud u svojim odlukama ukazao da je Republika Srbija ratifikovala napred pomenutu Konvenciju o ljudskim pravima i biomedicini, ali da „navedena Konvencija nije primenjiva na uzimanje tkiva sa umrlih lica, kao i da je uzimanje organa i tkiva sa umrlih lica predmet Dodatnog protokola o transplantaciji organa i tkiva ljudskog porekla (Savet Evrope, Serija međunarodnih ugovora broj 186), koji je Republika Srbija potpisala 9. februara 2005. godine, ali ga još nije ratifikovala. Tim protokolom štiti se dostojanstvo i identitet svakog pojedinca u vezi sa transplantacijom organa i tkiva ljudskog porekla, a on se odnosi na odstranjivanje organa i tkiva sa nekoga ko je rođen, bilo da je živ ili ne. Saglasno tom protokolu, ukoliko je lice tokom svog života stavilo na znanje svoje želje da uskrati ili da svoju saglasnost, te želje treba poštovati nakon smrti“. S tim u vezi svakako bi bilo celishodno uz izmene i dopune zakona inicirati i ratifikovanje predmetnog protokola.

 

Na kraju Poverenik ukazuje da Nacrti oba zakona koji su bili predmet razmatranja Ustavnog suda, kao ni nacrti izmena i dopuna ovih zakona koje je Ministarstvo uputilo Vladi radi utvrđivanja predloga, i to nakon podnete inicijative Poverenika za njihovo donošenje, nisu bili upućeni Povereniku na mišljenje iako je to zakonska obaveza.

 

Imajući u vidu da će sada svi predlozi zakona koji do saziva nove Skupštine nisu usvojeni biti vraćeni u ponovnu proceduru, Poverenik ukazuje da je neophodno da, kada se pripreme novi nacrti oba zakona, u skladu sa zakonom dostave svim nadležnim organima u koje spada i Poverenik za zaštitu ravnopravnosti.

 

Polazeći od nadležnosti Poverenika za zaštitu ravnopravnosti propisanih članom 33. stav 1. tačka 7. Zakona o zabrani diskriminacije, a uvažavajući činjenicu da je u međuvremenu fomirana nova Vlada i da je trebalo preuzeti sve započete aktivnosti po ovom ali i drugim važnim pitanjima, obraćamo Vam se inicijativom da u što kraćem roku preduzmete aktivnosti u cilju izrade nacrta izmena i dopuna Zakona o presađivanju ljudskih organa i izmena i dopuna Zakona o ljudskim ćelijama i tkivima a kojima bi se uredili uslovi i postupak presađivanja ljudskih organa i tkiva sa umrlih lica.

[1] „Službeni glasnik RS“, br. 22/09 i 52/21, član 33. stav 1. tačka 7, a u vezi tačke 5.

[2] Dostupno na: . https://ravnopravnost.gov.rs/33-23-inicijativa-za-izmene-i-dopune-clana-23-zakona-o-presadjivanju-ljudskih-organa-i-clana-28-zakona-o-ljudskim-celijama-i-tkivima/

[3] broj 500-01-343/2022-21 od 6.4.2022. godine

[4] https://n1info.rs/vesti/strucnjak-u-srbiji-2023-bilo-13-donora-organa-potrebno-bar-50-60/

[5] Ustav Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 98/06)

[6] https://ravnopravnost.gov.rs/wp-content/uploads/2012/11/images_files_Konvencija%20o%20ljudskim%20pravima%20i%20biomedicini.pdf

[7] Zakon o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS”, broj 22/09), član 2. stav 1. tačka 1.

[8] „Službeni glasnik RS”, br. 25/19 i 92/23 – autentično tumačenje

 

 

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI
Brankica Janković


microsoft-word-icon407-24 Inicijativa Ministarstvu zdravlja za izmenu zakona u vezi transplantacije Download


 

 

Print Friendly, PDF & Email
back to top