84-19 Utvrđena diskriminacija po osnovu invaliditeta u postupku overavanja zdravstvene knjižice kod Fonda za SOVO

br. 07-00-87/2019-02 datum: 17.6.2019.

 

 

MIŠLjENjE

 

Mišljenje je doneto u postupku povodom pritužbe AA koju je podneo u ime i uz saglasnost BB, zbog diskriminacije na osnovu invaliditeta u postupku overavanja zdravstvene knjižice kod Fonda za SOVO. Naime, u pritužbi se navodi da je kao preduslov za ostvarenje ovog prava, Fond za SOVO zahtevao potpuno lišavanje poslovne sposobnosti BB, ili produženje roditeljskog prava, zbog njenog invaliditeta. U izjašnjenju na navode iz pritužbe Fond za SOVO je naveo da je Odlukom o izgledu zdravtsvene knjižice i identifikacione kartice vojnih osiguranika propisano da se bračnom drugu i licima mlađim od 60 godina koje je profesionalno vojno lice ili korisnik vojne penzije dužan da izdržava u skladu sa zakonom, zdravstvene knjižice overavaju jedanput godišnje pod uslovom da ne ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje po drugom osnovu. Fond smatra da je jedini dokaz da je BB lice koje je izdržavano u skladu sa zakonom, potpuno lišenje poslovne sposobnosti ili produženje roditenjskog prava. Tokom postupka, utvrđeno je da je BB overena zdravstvena knjižica, na preporuku Inspektorata Ministarstva odbrane, ali da Fond za SOVO i dalje smatra da BB nema svu potrebnu dokumentaciju za overu zdravstvene knjižice. Naveli su da svi vojni osiguranici, osim podnositelja pritužbe, za svoju decu sa invaliditetom stariju od 18 godina, poseduju odluke suda o lišavanju poslovne sposobnosti ili produženju roditeljskog prava. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti analizirao je da li je cilj postavljanja ovakvog uslova zakonit, a zatim i da li je sredstvo za postizanje tog cilja primereno i nužno. Fond za SOVO je očigledno postavio ovakav uslov sa zakonitim ciljem, a to je da se utvrdi da li je BB lice koje je njen otac dužan da izdržava u skladu sa zakonom, čime bi se ispunio uslov za overu zdravstvene knjižice. Međutim, imajući u vidu da ne postoji propis koji postavlja uslov lišavanja poslovne sposobnosti zarad dokazivanja činjenica koje su u vezi sa zakonskim izdržavanjem, ali i Ustavne i zakonske garancije na planu zaštite ljudskih prava osoba sa invaliditetom i garancije koje proizlaze iz Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, možemo konstatovati da potpuno lišavanje poslovne sposobnosti, nije sredstvo koje je primereno i nužno za ostvarivanje tog cilja. Lišavanje poslovne sposobnosti osoba sa invaliditetom, a naročito osoba sa fizičkim invaliditetom, i to isključivo zbog postojanja ličnog svojstva – invaliditeta, predstvalja grubu povredu Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i značajno ograničavanje u svakodnevnom funkcionisanju. Zbog toga je Poverenik dao mišljenje da je postavljanjem uslova lišavanja poslovne sposobnosti odnosno produženja roditeljskog prava BB, zarad ostavrivanja prava iz osiguranja, Fond za SOVO povredio je odredbe člana 7. i člana 12. Zakona o zabrani diskriminacije. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti preporučuje Fondu za SOVO da obustavi praksu uslovljavanja osoba sa invaliditetom lišavanjem poslovne sposobnosti, zarad ostvarivanja bilo kojih prava kod Fonda, da uputi pisano izvinjenje BB i da se ubuduće pridržava zakona koji zabranjuju diskriminaciju i ratifikovanih međunarodnih konvencija.

 

  1. TOK POSTUPKA

1.1. Povereniku za zaštitu ravnopravnosti obratio se AA, pritužbom podnetom u ime i uz saglasnost BB iz Beograda, protiv Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika (Fond za SOVO).

1.2. U pritužbi i dopunama pritužbe je, između ostalog, navedeno:

  • da je BB osoba sa 100% telesnim invaliditetom, usled dijagnostikovane cerebralne paralize;

 

  • da Fond za SOVO uporno odbija da produži overu zdravstvene knjižice BB kao člana porodice vojnog osiguranika, odnosno overu knjižice uslovljava lišenjem BB poslovne sposobnosti;

 

  • da su službenici Fonda za SOVO upoznati sa medicinskom dokumentacijom BB, te da je kod nje u pitanju fizički invaliditet i da ne postoje razlozi ni uslovi za lišavanje poslovne sposobnosti;

 

  • da je očigledno da BB nije u mogućnosti da se izdržava i da je izdržavanje od strane članova porodice pre svega njihova etička obaveza;

 

  • da je je poslednji put zet VV otišao u Fond za SOVO radi overe zdravstvene knjižice za 2019. godinu, kao član porodičnog domaćinstva, budući da je BB otac lošijeg zdravstvenog stanja;

 

  • da je tom prilikom odbijena overa knjižice, a kao obrazloženje dato je uputstvo u kome se navodi da je prema odredbama Porodičnog zakona, potrebno da BB liše poslovne sposobnosti i da joj Centar za socijalni rad dodeli staratelja;

 

  • da smatra da prema važećim propisima postoji osnov da se BB overi zdravstvena knjižica i da neoveravanje knjižice i nametanje uslova lišavanja poslovne sposobnosti predstavlja diskriminaciju osoba sa invaliditetom;

 

  • da je dana 28. marta 2019. godine VV stigao hitan poziv iz Fonda za SOVO, radi overe knjižice BB na rok od godinu dana;

 

  • da je izdata nova knjižica sa rokom važenja do 31. marta 2020. godine;

 

  • da su zaposleni u Fondu za SOVO tom prilikom bili predusretljivi i spremni za saradnju;

 

  • da smatra da bi BB trebalo trajno overiti knjižicu u skladu sa važećim propisima.

 

1.3.  Uz pritužbu je dostavljeno sledeće: 1) saglasnost BB za vođenje postupka; 2) zahtev za povlačenje tužbe; 3) rešenje Drugog osnovnog suda …; 4) fotokopija zdravstvene knjižice BB; 5) fotokopija očitane elektronske lične karte BB; 6) izjava GG 7) nalaz vojno-lekarske komisije iz 1977. i 1985. godine 8) nalaz više vojnolekarske komisije iz 2017. godine 9) nalaz RFZPIO – organa veštačenja iz 2012. godine 10) rešenje zavoda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika iz 1977. Godine 11) rešenje Gradske uprave grada Beograda, sekretarijata za socijalnu zaštitu iz 2013. Godine 12) uverenje Sekretarijata za javne prihode iz 2017. godine 13) potvrda RF za PIO iz 2018. Godine 14) odgovor Fonda za SOVO na zahtev AA,

 

1.4. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti sproveo je postupak u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, a u skladu sa članom  35. stav 4. i članom 37. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije[1], pa je u toku postupka zatražio izjašnjenje Fonda za SOVO. U izjašnjenju je, između ostalog, navedeno:

  • da je dana 31. januara 2019. godine u Fond za SOVO došao zet AA, GG, koji nije ovlašćeno lice niti nosilac vojnog osiguranja;

 

  • da GG nije imao punomoćje, što je bio razlog za nepostupanje Fonda;

 

  • da je BB dostavila zahtev za overu zdravstvene knjižice dana 20. februara 2019. godine, pa je samim tim pritužba koja je podneta Povereniku preuranjena, s obzirom da je rok za postupanje 60 dana;

 

  • da je zdravstvena knjižica BB overena dana 29. marta 2019. godine, na period od godinu dana u skladu sa tačkom 10 pod 2) Odluke o izgledu zdravtsvene knjižice i identifikacione kartice vojnih osiguranika;

 

  • da je navedenom Odlukom propisano da se bračnom drugu i licima mlađim od 60 godina koje je profesionalno vojno lice ili korisnik vojne penzije dužan da izdržava u skladu sa zakonom, zdravstvene knjižice overavaju jedanput godišnje, i to krajem marta tekuće godine, pod uslovom da ne ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje po drugom osnovu;

 

  • da bi se dokazala činjenica da je dete vojnog lica, nakon navršene 26 godine života, lice koje je vojni osiguranik dužan da izdržava po zakonu, Fond za SOVO od vojnih osiguranika traži da se prilikom overe zdravstvene knjižice dostavi: 1) Odluka suda o produženju roditeljskog prava u smislu čl. 85. Porodičnog zakona ili 2) Rešenje nadležnog suda kojim je izrečena mera potpunog lišenja poslovne sposobnosti tog lica, koje je doneto u smislu odredaba članova 31-44. Zakona o vanparničnom postupku;

 

  • da su pored odluke o lišavanju poslovne sposobnosti dostavi i Rešenje nadležnog centra za socijalni rad na osnovu kojeg se lice stavlja pod starateljstvo i da je vojni osiguranik određen za staratelja;

 

  • da je knjižica overena na preporuku Inspektorata Ministarstva odbrane, iako nisu dostavljeni traženi dokazi da je BB lice izdržavano po zakonu;

 

  • da uvidom u registar zdravstvenih knjižica utvrđeno da BB nije u kontinuitetu osiguravana kod Fonda za SOVO i da postoje prekidi u trajanju od skoro 5 godina i to zato što niko nije podneo zahtev da se BB overi knjižica u tom periodu;

 

  • da nalaz Organa veštačenja RF PIO br. … od … godine, ne mogu smatrati „rešenjem iz koga proizlazi da je to izdržavano lice“. Naime, nalazi stručnjaka medicinske struke služe kao dokazi u sudskom i upravnom postupku, na osnovu kojih nadležni organ donosi rešenje;

 

  • da svi vojni osiguranici (osim podnositelja pritužbe), za svoju decu sa invaliditetom koja imaju više od 18 godina života, poseduju odluke sudova kojima su lišeni poslovne sposobnosti odnosno kojima je produženo roditeljsko pravo;

 

  • da po njihovom tumačenju propisa, lice nad kojim nije produženo roditeljsko pravo ili nije u potpunosti lišeno poslovne sposobnosti, automatski može samo da privređuje i stiče zaradu i po tom osnovu ostvaruje zdravstveno osiguranje;

 

  • da lica koja nemaju osnov za osiguranje kod Fonda za SOVO ne ostaju bez osiguranja već postaju osiguranici RFZO.

 

 

  1. 2. ČINjENIČNO STANjE

 

  • Uvidom u nalaze Više vojno lekarske komisije, utvrđeno je da je BB dijagnostikovana cerebralna paraliza (Paralysis cerebralis. Quadriparesis spastica). U nalazima je konstatovano da kod BB postoji telesni invaliditet od 100% koji datira od 1964. godine.  Navedeno je da je potpuno trajno nesposobna za samostalan život i rad na osnovu postojećeg zdravstvenog stanja.

 

  • Iz rešenja Gradske uprave grada Beograda – sekreterijata za socijalnu zaštitu, utvrđeno je da je BB priznato pravo na uvećani dodatak za pomoć i negu drugog lica.

 

  • Uvidom u dopis koji je Fond za SOVO uputio AA, utvrđeno je da Fond za SOVO zahteva odluku suda o produženju roditeljskog prava ili rešenje kojim je izrečena mera potpunog lišenja poslovne sposobnosti, kao dokaz da je lice, koje je navršilo 26 godina života, lice koje je izdržavano po zakonu.

 

 

  1. MOTIVI I RAZLOZI ZA DONOŠENjE MIŠLjENjA

 

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je prilikom odlučivanja u ovom predmetu imao u vidu navode iz pritužbe i izjašnjenja, dokaze koji su priloženi, kao i relevantne pravne propise u oblasti zaštite od diskriminacije.

Pravni okvir

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je ustanovljen Zakonom o zabrani diskriminacije[2] kao samostalan državni organ, nezavisan u obavljanju poslova utvrđenih zakonom. Odredbama člana 33. Zakona o zabrani diskriminacije propisana je nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišljenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije i izriče zakonom utvrđene mere. Pored toga, Poverenik je ovlašćen da predlaže postupak mirenja, kao i da pokreće sudske postupke za zaštitu od diskriminacije i podnosi prekršajne prijave zbog akata diskriminacije propisanih antidiskriminacionim propisima. Poverenik je, takođe, ovlašćen da upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije i da organima javne vlasti preporučuje mere za ostvarivanje ravnopravnosti.

 

  • Ustav Republike Srbije[3] u čl. 21. zabranjuje svaku diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta. U skladu sa članom 37. lice punoletstvom stiče pravo da samostalno odlučuje o svojim pravima i obavezama.

 

  • Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine[4], u članu 14. zabranjuje diskriminaciju i propisuje da se uživanje prava i sloboda propisanih u ovoj konvenciji obezbeđuje bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, veroispovest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno poreklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

 

  • Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom[5] sadrži sva prava koja osobe sa invaliditetom treba da uživaju kao i obavezu država potpisnica da preduzmu mere u cilju ostvarivanja tih prava. Članom 12. Konvencije proklamovano je pravo osoba sa invaliditetom da budu priznate pred zakonom. Stavom 4. istog člana, koji se odnosi na pravnu i poslovnu sposobnost, propisano je da će države strane ugovornice obezbediti da se svim merama koje se odnose na ostvarivanje pravnog kapaciteta pruže odgovarajuće i efikasne garancije radi sprečavanja zloupotrebe shodno međunarodnom pravu koje se odnosi na ljudska prava. Takve garancije obezbediće da se merama koje se odnose na ostvarivanje pravnog kapaciteta poštuju prava, volja i prioriteti odnosne osobe, kao i da ne dođe do sukoba interesa i neprimerenog uticaja, da budu proporcionalne i prilagođene okolnostima odnosne osobe, u najkraćem mogućem trajanju i da podležu redovnom preispitivanju nadležnog nezavisnog i nepristrasnog organa ili sudskog tela. Garancije će biti proporcionalne stepenu u kojem takve mere utiču na prava i interese osobe na koju se odnose.

 

  • Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom[6] uređuje opšti režim zabrane diskriminacije na osnovu invaliditeta, a odredbama č 6. propisano je da neposredna diskriminacija postoji ako se lica u istoj ili sličnoj situaciji bilo kojim aktom ili radnjom, stavljaju u nepovoljniji položaj zbog njihovog invaliditeta.

 

  • Porodični zakon[7] članom 155. propisuje da punoletno dete koje se redovno školuje ima pravo na izdržavanje, a najkasnije do navršene 26. godine života. Punoletno dete koje je nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za izdržavanje, ima pravo na izdržavanje od roditelja sve dok takvo stanje traje.

 

  • Odluka o izgledu zdravstvene knjižice i identifikacione kartice vojnih osiguranika[8] propisuje da se bračnom drugu i licima mlađim od 60 godina koje je profesionalno vojno lice ili korisnik vojne penzije dužan da izdržava u skladu sa zakonom, zdravstvene knjižice overavaju jedanput godišnje, pod uslovom da ne ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje po drugom osnovu

 

Analiza navoda iz pritužbe i izjašnjenja sa aspekta antidiskriminacionih propisa

3.9. Imajući u vidu predmet ove pritužbe, kao i nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, u konkretnom slučaju potrebno je ispitati da li je u postupku ostvarivanja prava BB pred Fondom za SOVO došlo do povrede propisa kojima se zabranjuje diskriminacija.

 

3.10. Pre upuštanja u analizu navoda iz pritužbe i izjašnjenja sa aspekta antidiskriminacionih propisa, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da predmet analize nisu prava i obaveze koja su izvan nadležnosti ovog državnog organa.

 

3.11. U izjašnjenju na pritužbu, navedeno je najpre da je pritužba preuranjena imajući u vidu zakonski rok za odlučivanje, kao i da je zdravstvena knjižica BB overena, odnosno zahtev je pozitivno rešen. Navedeni argument bi bio u potpunosti opravdan ukoliko bi se smatralo da akt diskriminacije leži u odbijanju da se overi zdravstvena knjižica. Međutim, u pritužbi se navodi da je jedan od uslova za overu zdravstvene knjižice bio potpuno lišavanje poslovne sposobnosti BB odnosno produženje roditeljskog prava. Ta činjenica će biti predmet dalje ocene Poverenika za zaštitu ravnopravnosti.

 

3.12.  Fond za SOVO, učinio je nespornom činjenicu da je, kao uslov za overu zdravstvene knjižice, traženo da se BB u potpunosti liši poslovne sposobnosti ili da se nad njom produži roditeljsko pravo u skladu sa zakonom. Kao objašnjenje za navedeni uslov, citirana je odredba Odluke o izgledu zdravstvene knjižice i identifikacione kartice vojnih osiguranika koja propisuje da se bračnom drugu i licima mlađim od 60 godina koje je profesionalno vojno lice ili korisnik vojne penzije dužan da izdržava u skladu sa zakonom, zdravstvene knjižice overavaju jedanput godišnje, pod uslovom da ne ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje po drugom osnovu.

 

3.13. Imajući u vidu da svako ograničavanje poslovne sposobnosti, a posebno potpuno lišenje, predstavlja ozbiljno zadiranje u Ustavom garantovana ljudska prava, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, analizirao je da li je ovaj uslov koji je nametnut BB, opravdan zakonitim ciljem, a zatim i da li su sredstva za postizanje tog cilja primerena i nužna.

 

3.14. Fond za SOVO je u konkretnom slučaju, zahtevao dokaz da je BB, lice koje je njen otac, kao vojni penzioner, dužan da izdržava po zakonu, a u skladu sa citiranom Odlukom o izgledu zdravstvene knjižice i identifikacione kartice vojnih osiguranika. Odgovor na pitanje kada je roditelj dužan da izdržava punoletno dete nalazi se u Porodičnom zakonu, pa su tako članom 155. Zakona propisani uslovi za izdržavanje punoletnog deteta. U skladu sa odredbom navedenog člana, punoletno dete koje je nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za izdržavanje, ima pravo na izdržavanje od roditelja sve dok takvo stanje traje.

 

3.15. Dakle, pitanje da li je roditelj dužan da izdržava dete starije od 18 odnosno 26 godina, u uzročnoj je vezi sa sposobnošću deteta za rad i posedovanjem sredstava za izdržavanje, a ne sa poslovnom sposobnošću, kako to interpretira Fond za SOVO.

 

3.16.  Fond za SOVO je očigledno postavio ovakav uslov sa ciljem da se utvrdi da li je BB lice koje je njen otac dužan da izdržava u skladu sa zakonom, čime bi se ispunio uslov za overu zdravstvene knjižice. Takav cilj jeste zakonit. Međutim, imajući u vidu da ne postoji propis koji postavlja uslov lišavanja poslovne sposobnosti za rad dokazivanja činjenica koje su u vezi sa zakonskim izdržavanjem, ali i Ustavne i zakonske garancije na planu zaštite ljudskih prava i garancije koje proizlaze iz Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, možemo konstatovati da potpuno lišavanje poslovne sposobnosti, nije sredstvo koje je primereno i nužno za ostvarivanje tog cilja. Naime, ocena radne sposobnosti BB, odnosno dokazivanje činjenice da li je BB (ne)sposobna za rad, i da li je njen otac dužan da je izdržava po zakonu, može se utvrđivati na način koji je neće lišiti svih prava koja je punoletstvom stekla prema Ustavu.

 

3.17. Poslovnu sposobnost svim punoletnim osobama garantuje Ustav Republike Srbije. Ona predstavlja svojstvo osobe da svojom vlastitom aktivnošću, odnosno izražavanjem volje, stiče prava i obaveze. Ona je preduslov za ostvarivanje svih ličnih prava. Bez poslovne sposobnosti građani i građanke ne mogu samostalno da upravljaju svojim životom i lišeni su prava da odlučuju o pitanjima iz svakodnevnog života. Lica lišena poslovne sposobnosti, etiketirana su kao nesposobna, što negativno utiče na to kako ih drugi vide ali i na sopstveni osećaj vrednosti. U skladu sa važećim propisima, osoba koja je lišena poslovne sposobnosti, između ostalog, ne može da sklapa ugovore, kupuje ili prodaje imovinu, sklapa brak, vrši roditeljsko pravo, glasa na lokalnim, parlamentarnim i predsedničkim izborima, donese odluku o prekidu trudnoće i drugim medicinskim procedurama i tako dalje. Zbog toga se u pravnoj teoriji lišavanje poslovne sposobnosti i naziva „civilna smrt“.

 

3.18. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da je poslovna sposobnost pravo svih ljudi, uključujući starije osobe, osobe sa invaliditetom, odnosno osobe narušenog fizičkog i/ili mentalnog zdravlja. Ona obuhvata sposobnost da se bude nosilac prava i učesnik u pravnom sistemu i ključ je pune participacije osobe u društvu. Prema odredbama Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, države se moraju uzdržavati od lišavanja poslovne sposobnosti osoba sa invaliditetom i umesto toga moraju omogućiti osobama sa invaliditetom pristup podršci, koja može biti neophodna za donošenje odluka koje imaju pravno dejstvo. Podrška u ostvarivanju poslovne sposobnosti mora poštovati prava, volju i želje osoba sa invaliditetom i nikada ne sme dovesti do zamenskog odlučivanja, odnosno do toga da staratelj donosi odluku umesto osobe sa invaliditetom. U svako doba, uključujući i krizne situacije, mora se poštovati lična autonomija i sposobnost osobe sa invaliditetom da donese odluke. Za razumevanje značaja poslovne sposobnosti od važnosti je ukazati na Opšti komentar br. 1 na čl. 12. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom Komiteta za prava osoba sa invaliditetom, u kojem je izričito navedeno da status osobe sa invaliditetom ili postojanje neke teškoće (uključujući i fizičke i senzorne probleme) ne sme nikada biti osnov za lišavanje poslovne sposobnosti ili drugog prava. Poverenik posebno ukazuje da je odredbama člana 5. Konvencije za zaštitu prava osoba sa invaliditetom zabranjena svaka vrsta diskriminacije na osnovu invaliditeta.

3.19.  Odluka da se nekome oduzme poslovna sposobnost ima dalekosežne pravne, društvene i psihičke posledice. Posebno je nehumano lišiti poslovne sposobnosti odraslu osobu koja je svesna, razumna i uračunljiva, samo zbog činjenice da ima neki fizički invaliditet. Na taj način odrasla osoba sa invaliditetom je dehumanizovana i sa pravnog aspekta svedena na nivo deteta. Imajući u vidu medicinsku dokumentaciju koja je dostavljena Fondu za BB, Fondu za SOVO nije moglo ostati nepoznato da BB ima fizički invaliditet. Takvo postupanje, nesumnjivo je povredilo njeno ljudsko dostojanstvo, izazvalo uznemirenje i stvorilo ponižavajuće i uvredljivo okruženje za BB.

3.20. U konkretnom slučaju, nije došlo do lišavanja poslovne sposobnosti BB, ali ne zbog toga što je Fond za SOVO izmenio svoj stav o uslovima za ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom. Fond za SOVO i dalje nalazi da je potpuno lišavanje poslovne sposobnosti neophodan uslov za ostvarivanje prava BB. Naročito je zabrinjavajuće to što je u izjašnjenju na navode iz pritužbe, Fond za SOVO naveo da svi vojni osiguranici osim AA, za svoju decu sa invaliditetom koja imaju više od 18 godina, poseduju odluke sudova o produženju roditeljskog prava ili lišenja poslovne sposobnosti. To ukazuje na diskriminatornu praksu Fonda za SOVO u postupanju prema osobama sa invaliditetom.

 

  1. MIŠLjENjE

 

Nametanjem uslova lišavanja poslovne sposobnosti odnosno produženja roditeljskog prava BB zbog njenog invaliditeta, zarad ostavrivanja prava iz osiguranja, Fond za SOVO povredio je odredbe člana 7. i člana 12. Zakona o zabrani diskriminacije.

 

  1. PREPORUKA

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti preporučuje Fondu za SOVO:

5.1. Da bez odlaganja obustavi praksu uslovljavanja osoba sa invaliditetom lišavanjem poslovne sposobnosti, zarad ostvarivanja bilo kojih prava kod Fonda.

5.2.  Da uputi pisano izvinjenje BB.

5.3.  Da se ubuduće pridržava zakona koji zabranjuju diskriminaciju i ratifikovanih međunarodnih konvencija.

 

Potrebno je da Fond za SOVO obavesti Poverenika za zaštitu ravnopravnosti o sprovođenju ove preporuke, u roku od 30 dana od dana prijema mišljenja sa preporukom.

Saglasno članu 40. Zakona o zabrani diskriminacije, ukoliko Fond za SOVO ne postupi po preporuci u roku od 30 dana, biće doneto rešenje o izricanju mere opomene, protiv kojeg nije dopuštena žalba, a za slučaj da ovo rešenje ne sprovede, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti može o tome obavestiti javnost preko sredstava javnog informisanja i na drugi pogodan način.

Protiv ovog mišljenja sa preporukom nije dopuštena žalba niti bilo koje drugo pravno sredstvo, jer se njime ne odlučuje o pravima i obavezama pravnih subjekata.

[1] „Službeni glasnik RS”, broj 22/09

[2] Zakon o zabrani diskriminacije, član 1. stav 2.

[3] Ustav Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 98/06)

[4] „Službeni list SCG- Međunarodni ugovori“, broj  9/03

[5] “Sl. glasnik RS – Međunarodni ugovori”, br. 42/09

[6] „Službeni glasnik RS“, br. 33/06

[7] “Službeni glasnik RS”, br. 18/2005, 72/2011, 6/2015

[8] „Službeni vojni list“, br. 1/2010, i izmene i dopune br 11/2010

 

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

Brankica Janković


microsoft-word-icon84-19 Utvrđena diskriminacija po osnovu invaliditeta u postupku overavanja zdravstvene knjižice kod Fonda za SOVO Download


Print Friendly, PDF & Email
back to top