766-18 pritužba A.M. protiv G.L. zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti u oblasti pružanja usluga

br. 07-00-637/2017-02 datum: 12. 6. 2019.

 

 

 

MIŠLjENjE

 

Mišljenje je doneto u postupku povodom pritužbe A. M. iz N. protiv G. L. preduzetnice frizersko kozmetičkog salona D. N. U pritužbi je navedeno da je A. M. bila u salonu sa M. M. kada je ova izbačena iz salona uz reči „Izađi odmah napolje, vaši su nas pokrali, imamo loša iskustva“ i da je time dato do znanja da u salonu ne žele da pruže uslugu Romima. U izjašnjenju je navedeno da su početkom avgusta 2018. godine dve ženske osobe ušle u salon i zahtevale uslugu tretmana lica, kao i da su vrlo burno i nepristojno reagovale nakon objašnjenja da im u salonu ne mogu pružiti tu uslugu jer nemaju kvalifikovanu radnicu za vršenje usluge tretmana lica. U prilogu izjašnjenja nisu dostavljeni dokazi koji bi potkrepili navode izjašnjenja. U toku postupka je utvrđeno da se navodi iz pritužbe i izjave svedokinje podudaraju, te da su M. M. upućene reči kojim se izbacuje iz salona zato što je Romkinja. Ovakvo postupanje predstavlja akt neposredne diskriminacije A. M. na osnovu njene nacionalne pripadnosti, jer je mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na mušterije salona koje nisu romske nacionalnosti, odnosno, moglo joj je biti odbijeno pružanje usluge salona. Istovremeno, ovakvim postupanjem stvoreno je za A. M. ponižavajuće i uvredljivo okruženje što je zabranjeno odredbama člana 12. Zakona o zabrani diskriminacije. Primenom pravila o teretu dokazivanja propisanom u članu 45. Zakona o zabrani diskriminacije i uzevši u obzir statističke podatke o velikoj socijalnoj distanci građana i građanki prema Romima i Romkinjama, kao i njihov položaj u društvu, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti zaključuje da G. L. nije dostavila dokaze kojim je osporila navode pritužbe, odnosno, nije dostavila dokaze da njeno postupanje nije u vezi sa nacionalnom pripadnošću A. M. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti dao je mišljenje da je G. L. preduzetnica frizersko kozmetičkog salona D. u N. izvršila akt neposredne diskriminacije zabranjen članom 6., a u vezi sa čl. 12. i 17. Zakona o zabrani diskriminacije i preporučila da G. L, preko Poverenika za zaštitu ravnopravnosti uputi pisano izvinjenje A. M, u roku od 15 dana od dana prijema mišljenja sa preporukom, kao i da ubuduće vodi računa da svojim izjavama i postupanjem ne krši zakonske propise o zabrani diskriminacije.

 

 

 

  1. TOK POSTUPKA

 

  • Povereniku za zaštitu ravnopravnosti obratila se A. M. iz N. pritužbom 10. avgusta i dopunama pritužbe od 28. avgusta i 10. oktobra 2018. godine, kao i od 16. aprila 2019. godine, protiv G. L. preduzetnice frizersko kozmetičkog salona D. N, zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti, boje kože i izgleda.
  • U pritužbi i dopunama pritužbe je, između ostalog, navedeno:
  • da su 9. avgusta 2018. godine oko 16:30 časova podnositeljka pritužbe i njena majka M. M. otišle u frizersko kozmetički salon „“ u N, u ulici …, da zakažu tretman lica;
  • da je u trenutku kada su ušle u lokal radnica, čije ime im nije poznato, počela da viče da M. M. izađe napolje, rečima „Izađi odmah napolje, vaši su nas pokrali, imamo loša iskustva“, kao i da je radnica mislila na pripadnike romske nacionalnosti;
  • da su u salonu bili prisutni klijent i još jedna radnica salona;
  • da je podnositeljka pritužbe pitala radnicu šta je problem, a da je radnica rekla „ne ti već ona da izađe odmah“, kao i da je podnositeljka pritužbe odmah razumela da je problem u boji kože jer je ona bela Romkinja pa radnica nije shvatila da su majka i ćerka;
  • da je radnica vikala i ukazivala prstom na M. M. i time dala do znanja da ne želi da usluge pruži Romima jer je, kako ona kaže, imala loša iskustva sa njima.
    • U toku postupka je, u skladu sa odredbom člana 37. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije, zatražena i izjava M. M. na adresi koju je dostavila podnositeljka pritužbe. Podnositeljka pritužbe je 5. i 26. januara 2019. godine obavestila Poverenika da je M. u međuvremenu promenila adresu i da se nalazi na putu, kao i da će svoju izjavu o događaju povodom kojeg je podneta pritužba dostaviti ubrzo. M. M. je svoju izjavu dostavila 16. aprila 2019. godine.
    • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti sproveo je postupak u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, a u skladu sa članom 35. stav 4. i 37. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije[1], pa je u toku postupka od G. L. preduzetnice radnje za frizersku, kozmetičku i trgovinsku delatnost „“ u N. zatraženo da se izjasni na navode pritužbe, kao i da se posebno izjasni iz kojih razloga su M. i A. M. isterane iz salona i zašto im nije pružena usluga i kako se zove radnica salona koja je 9. avgusta 2018. godine radila u periodu oko 16,30 časova. U izjašnjenju G. L, preduzetnice, između ostalog, navedeno je:
  • da su svi navodi iz pritužbe i dopune pritužbe potpuno neosnovani;
  • da su početkom avgusta 2018. godine, u popodnevnim satima, u frizerski salon ušle dve ženske osobe i odmah sa vrata povišenim tonom tražile da se mlađoj osobi uradi tretman lica;
  • da im je G. L. pristojno i sa ljubaznošću odgovorila da još ne pružaju usluge tretmana lica jer nemaju kvalifikovane radnice za pružanje te usluge, ali da one nisu htele da prihvate ovakvo objašnjenje, već su insistirale da se mlađoj osobi uradi tretman lica i nije pomoglo ni ponovno objašnjenje, kao ni objašnjenje radnice salona;
  • da je ovakvo objašnjenje razbesnelo ove dve ženske osobe koje su povišenim tonom počele da „nas vređaju i na kraju nas opsovale pominjući mi majku, da sam ja crnja od njih“, da su ih sve uznemirile, uključujući i mušteriju koja se zatekla u salonu, i da je na izlazu mlađa osoba rekla „videćeš šta će da te snađe“, kao i da su celog dana bile pod utiskom ovog događaja;
  • da smatra da ove osobe nisu došle radi tretmana lica, već isključivo sa namerom da izazovu incident, kako bi isprovocirale fizičku i verbalnu reakciju „zbog čega bi mogle da zahtevaju neku novčanu naknadu“. S obzirom da nisu izazvale očekivanu reakciju, bile su besne i zato su vređajući napustile radnju. One nisu isterane iz salona, već su svojevoljno napustile salon, jer im provokacija nije uspela i nisu imale potrebu da se zadržavaju;
  • da se radnica koja je radila 9. avgusta 2018. godine u salonu zove V. T;
  • da se izjave pritužilja razlikuju jer jedna govori o događaju od 26. avgusta 2018. godine, a druga od 9. avgusta 2018. godine, što dodatno ukazuje na neistinitost sadržine njihovih izjava.

 

  1. ČINjENIČNO STANjE

 

  • U izjavi M. M, između ostalog, navedeno je:
  • da je 26. avgusta 2018. godine oko 16,30 časova, posetila frizersko kozmetički salon „D.“, sa svojom ćerkom A;
  • da su ulazile niz uske stepenice i da je ona išla prva a ćerka je išla iza nje, tako da radnica nije shvatila da su one došle zajedno i da su majka i ćerka;
  • da su u salonu bile radnica i jedna mušterija i da je radnica vikala, pokazujući prstom na M. „Izlazi napolje, vaši su me pokrali, mrš, izlazi napolje!“. Da joj je to bilo čudno i da nije razumela o čemu se radi dok joj ćerka nije objasnila da je problem u boji kože. Ćerka je pitala radnicu u čemu je problem, a radnica je rekla „Ne govorim tebi, već njoj“;
  • da je sve trajalo pet minuta, možda i manje i da je pokušavala da dobije odgovor zbog čega ih isteruju napolje i ne žele da im pruže uslugu, a radnica ih je uporno terala govoreći „Sve imamo snimljeno, vaši su nas pokrali. Ajde sad marš, imamo loša iskustva s vašima“;
  • da je radnica bila jako nervozna i „njeno ponašanje je ukazivalo na diskriminaciju što sam tek posle shvatila jer odgovor na pitanje što smo mi krive što su oni bili pokradeni nisam dobila“;
  • da je ćerka bila jako potresena, počela je da plače i rekla joj da neće da ostane na ovome već da će sve mere da preduzme da se ovakva nepravda ne desi više nikome.
    • Uvidom u podatke Agencije za privredne registre, utvrđeno je da je u formi preduzetnika registrovana radnja za frizersku, kozmetičku i trgovinsku delatnost sa poslovnim imenom G. L. PR radnja za frizersku, kozmetičku i trgovinsku delatnost D. N, sa aktivnim statusom i na adresi …

 

 

  1. MOTIVI I RAZLOZI ZA DONOŠENjE MIŠLjENjA

 

 

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, prilikom odlučivanja u ovom predmetu, imao je u vidu navode iz pritužbe, izjašnjenja i izjave svedokinje, kao i antidiskriminacione i druge propise.

 

Pravni okvir

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je ustanovljen Zakonom o zabrani diskriminacije[2] kao samostalan državni organ, nezavisan u obavljanju poslova utvrđenih zakonom. Odredbama člana 33. Zakona o zabrani diskriminacije propisana je nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišljenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije i izriče zakonom utvrđene mere. Pored toga, Poverenik je ovlašćen da predlaže postupak mirenja, kao i da pokreće sudske postupke za zaštitu od diskriminacije i podnosi prekršajne prijave zbog akata diskriminacije propisanih antidiskriminacionim propisima. Poverenik je, takođe, ovlašćen da upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije i da organima javne vlasti preporučuje mere za ostvarivanje ravnopravnosti[3].
  • Ustav Republike Srbije[4] zabranjuje svaku diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političnog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti, psihičkog ili fizičkog invaliditeta.
  • Republika Srbija je ratifikovala Konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije[5] kojom se države članice obavezuju da osude rasnu diskriminaciju i obavezuju da svim odgovarajućim sredstvima i bez odlaganja sprovedu politiku koja teži da ukine svaki oblik rasne diskriminacije i pomažu razumevanju između svih rasa. Konvencija u članu 1. definiše „rasnu diskriminaciju“ kao svako razlikovanje, ograničavanje ili davanje prvenstva koji se zasniva na rasi, boji, precima, nacionalnom ili etničkom poreklu koji ima za cilj ili za rezultat da naruše ili da kompromituju priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim uslovima, prava čoveka i osnovnih sloboda u političkoj, ekonomskoj, socijalnoj i kulturnoj oblasti ili u svakoj drugoj oblasti javnog života.
  • Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije, tako što je diskriminacija definisana kao svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu i članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima. Takođe, odredbama člana 6. ovog zakona propisano je da neposredna diskriminacija postoji ako se licu ili grupi lica, zbog njegovog odnosno njihovog ličnog svojstva u istoj ili sličnoj situaciji, bilo kojim aktom, radnjom ili propuštanjem, stavljaju ili su stavljeni u nepovoljniji položaj, ili bi mogli biti stavljeni u nepovoljniji položaj, dok je odredbama člana 12. zabranjeno uznemiravanje i ponižavajuće postupanje koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica ili grupe lica na osnovu njihovog ličnog svojstva, a naročito ako se time stvara strah ili neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje. U vezi sa konkretnom pritužbom od značaja su i odredbe člana 17. stav 1. kojim je propisano da diskriminacija u pružanju javnih usluga postoji ako pravno ili fizičko lice, u okviru svoje delatnosti, odnosno zanimanja, na osnovu ličnog svojstva lica ili grupe lica, odbija pružanje usluge, za pružanje usluge traži ispunjenje uslova koji se ne traže od drugih lica ili grupe lica, odnosno ako u pružanju usluga neopravdano omogući prvenstvo drugom licu ili grupi lica. Odredbama člana 24. je zabranjena diskriminacija nacionalnih manjina i njihovih pripadnika na osnovu nacionalne pripadnosti, etničkog porekla, verskih uverenja i jezika.
  • Odredbama člana 3. Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina[6] zabranjuje se svaki oblik diskriminacije, na nacionalnoj, etničkoj, rasnoj, jezičkoj osnovi, prema licima koja pripadaju nacionalnoj manjini.
  • Strategijom za socijalno uključivanje Roma i Romkinja u Republici Srbiji za period od 2016. do 2025. godine[7] kao opšti cilj određeno je poboljšanje socijalno-ekonomskog položaja romske nacionalne manjine u Republici Srbiji, uz puno uvažavanje manjinskih prava, eliminisanje diskriminacije i postizanje veće socijalne uključenosti Roma i Romkinja u sve segmente društva.

Analiza navoda pritužbe, izjašnjenja i izjave svedokinje sa aspekta antidiskriminacionih propisa

 

  • Zadatak Poverenika u konkretnom slučaju je da utvrdi da li je podnositeljka pritužbe, A. M, postupanjem zaposlenih u salonu u N. stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj na osnovu svoje nacionalne pripadnosti.
  • Dalje, u konkretnom slučaju važna je i primena pravila o preraspodeli i prebacivanju tereta dokazivanja iz člana 45. Zakona o zabrani diskriminacije. Prema ovom pravilu, u konkretnom slučaju, podnositeljka pritužbe treba da učini verovatnim da je vlasnica salona izvršila akt diskriminacije, a ukoliko to učini, teret dokazivanja da usled tog akta nije došlo do povrede načela jednakih prava i obaveza, leži na salonu D. u N, odnosno na G. L. preduzetnici. Naime, prema navodima iz pritužbe i izjave M. M. nesporno je da su A. i M. M. bile u frizersko kozmetičkom salonu D. u N, kao i da im nije pružena usluga zbog koje su došle. Dalje je u pritužbi navedeno da je M. M. u salonu, radnica čije ime ne znaju, rekla „izlazi napolje, vaši su nas pokrali“, misleći pri tom na Rome, što je potkrepljeno i izjavom M. M. Međutim, da bi ovaj postupak zaposlenih u salonu u N. bio diskriminatoran potrebno je utvrditi da li je zasnovan na ličnom svojstvu A. M.
  • Stoga, prilikom razmatranja da li je podnositeljka pritužbe učinila verovatnim akt diskriminacije, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti uzeo je u obzir i statističke podatke i rezultate istraživanja o položaju Roma i Romkinja u našem društvu, odnosno o socijalnoj distanci prema njima. Rezultati istraživanja „Odnos građana i građanki prema diskriminaciji u Srbiji“ koje je sproveo Poverenik za zaštitu ravnopravnosti o stavovima građana i građanki pokazuju da i dalje postoji velika socijalna distanca građana i građanki prema Romima i Romkinjama. Tako, 16,3% ispitanika ne želi da im Romi budu komšije, 9,3% ne želi da ima kolegu romske nacionalnosti, 14,2% ispitanika ne želi da vaspitač/ca njegovom detetu bude pripadnik romske populacije, 14,8% ispitanika ne želi da se druži i posećuje sa pripadnicima romske populacije, dok čak 33,4% ispitanika ne želi da bude u braku ili da njegovo/njeno dete bude u braku sa Romom, odnosno Romkinjom. Upitani za prvu slobodnu asocijaciju o grupi koja je najviše diskriminisana u Srbiji, učesnici istraživanja naveli su pripadnike romske nacionalne manjine (23%)[8]. O položaju Roma i Romkinja u Srbiji govori i činjenica da je Republika Srbija donela Strategiju za socijalno uključivanje Roma i Romkinja u Republici Srbiji za period 2016 – 2025. godine. Strategija ukazuje da je diskriminacija, zajedno sa siromaštvom, osnovna prepreka socijalnom uključivanju Roma i Romkinja. Njihov položaj i integraciju u društvo posebno otežavaju i stereotipi i predrasude kojima su izloženi. U Strategiji je istaknuto da je za ostvarivanje suštinske ravnopravnosti Roma i Romkinja potrebno da se, pored institucionalne podrške inkluziji Roma i Romkinja, ostvari i određeni stepen društvene solidarnosti kroz politike koje bi trebalo da se sprovode u svim delovima društva i kojima se inkluzija i građanska ravnopravnost tretiraju kao ključni vrednosni principi.[9]
  • S obzirom na navode pritužbe i izjave svedokinje, kao i statističkih podataka o socijalnoj distanci prema Romima i Romkinjama, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da je akt diskriminacije učinjen verovatnim, u smislu člana 45. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije. Stoga teret dokazivanja da u ovom slučaju nije povređeno načelo jednakosti snosi vlasnica salona G. L, preduzetnica. U skladu sa tim, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti cenio je da li činjenice i dokazi koje je L. ponudila pružaju dovoljno osnova za zaključak da njeno postupanje nije uzrokovano nekim ličnim svojstvom A. M.
  • Pre svega, Poverenik je analizirao navode pritužbe, izjave svedokinje M. M. i izjašnjenja G. L. povodom datuma kada se navodni akt diskriminacije dogodio. U pritužbi je navedeno da se akt diskriminacije dogodio 9. avgusta 2018. godine, dok je M. M. u svojoj izjavi navela da se akt dogodio 26. avgusta 2018. godine. U izjašnjenju G. L. je navedeno da se opisani događaj dogodio početkom avgusta. Poverenik ukazuje da je pritužba podneta 10. avgusta 2018. godine i da je u toku avgusta 2018. godine podnosteljka pritužbe dostavila nekoliko dopuna između kojih i podatke i adresu M. M, a da je u januaru 2019. godine obavestila Poverenika da se M. M. nalazi na putu i da će svoj iskaz dostaviti po povratku sa puta. M. M. je svoju izjavu dostavila 16. aprila 2019. godine, što je sedam meseci kasnije od podnošenja pritužbe. U skladu sa tim, Poverenik je cenio da je vreme koje je proteklo od momenta podnošenja pritužbe, odnosno od događaja opisanog u pritužbi, uticalo na tačnost podatka o datumu kada se dogodio opisani događaj. Izuzev datuma, izjava M. M. je u ostalim navodima saglasna sa navodima pritužbe. Takođe, i izjašnjenje G. L. se u pogledu određivanja perioda kada se dogodio opisani akt podudara sa navodima pritužbe. Zbog svega navedenog, Poverenik je prihvatio izjavu M. M, a navode da se događaj dogodio 26. avgusta 2018. godine cenio kao grešku nastalu usled protoka vremena.
  • Dalje, podnositeljka pritužbe je navela da se u trenutku kada su ušle u salon, u salonu nalazile radnica koja im se obratila, još jedna radnica i jedna mušterija. U izjavi svedokinje je navedeno da je u salonu videla radnicu i jednu mušteriju i da je ta radnica vikala na nju. U izjašnjenju G. L. je navedeno da se ona obraćala A. i M. M, kao i da je u salonu bila još jedna radnica koja je komunicirala sa njima, kao i da je bila jedna mušterija. I podnositeljka pritužbe i svedokinja navode da im se obratila radnica čije ime ne znaju, zbog čega se iz njihovih navoda ne može utvrditi ko se obratio M. M. Međutim, s obzirom da je G. L. u svom izjašnjenju navela da se ona obraćala M. i A. M, a da je radnica samo pokušala da objasni isto što je ona govorila, Poverenik zaključuje da se M. i A. M. obraćala G. L, kao i da su A. i M. M. smatrale da je G. L. radnica salona.
  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti analizirao je navode izjašnjenja G. L. da su početkom avgusta u salon ušle dve ženske osobe koje su tražile da se mlađoj osobi uradi tretman lica i da su se razljutile kada im je saopšteno da tu uslugu ne mogu da im pruže jer još nemaju kvalifikovanu radnicu za tu uslugu, kao i da nisu isterane iz salona već su ga svojevoljno napustile. Iako je u zahtevu za izjašnjenje G. L. poučena o pravilu o preraspodeli tereta dokazivanja, ona nije uz izjašnjenje dostavila dokaze kojima bi potkrepila bilo koje navode izjašnjenja. Nisu dostavljeni dokazi da je rasprava vođena o (ne)mogućnosti pružanja usluge tretmana lica, odnosno da M. M. nije isterane iz salona. Takođe, uz izjašnjenje nisu dostavljeni dokazi koji bi pokrepili navode izjašnjenja da su A. i M. M. provocirale i vređale, odnosno da su salon napustile zato što nisu bile zadovoljne jer salon još uvek ne pruža traženu uslugu. I u pritužbi i u izjašnjenju pritužbe navedeno je da su u toku opisanog događaja u salonu bile radnica i jedna mušterija. Međutim, uz izjašnjenje G. L. nisu dostavljene izjave svedokinja, niti su svedoci predloženi, niti su dostavljeni neki drugi dokazi koji bi potkrepili bilo koje navode izjašnjenja.
  • U pritužbi i izjavi svedokinje navedeno je da je M. M. rečeno „Izađi, vaši su nas pokrali“ i „imamo loša iskustva s vašima“, kao i da su se izjave odnosile na Rome. Izjave „vaši su nas pokrali“ i „iskustvo sa vašima“ direktno ukazuju da je M. M. poistovećena sa osobama romske nacionalnosti sa kojima su, navodno zaposlene u salonu imale loše iskustvo. Dalje, navodi „izađi“ i „marš napolje“ pokazuju da je svedokinja izbačena iz salona, odnosno da joj nije pružena usluga iz razloga što je pripadnice romske nacionalne manjine. G. L. je u svom izjašnjenju sve navode pritužbe generalno odbila kao neosnovane, ali nije dostavila dokaze koji bi ih opovrgli.
  • Dalje, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti analizirao je navode pritužbe i izjave svedokinje da su u salonu rekli da se izrečene reči ne odnose na A, da nisu upućene njoj, već njenoj majci, kao i da u salonu nisu znali da su M. i A. majka i ćerka, i da je A. bela Romkinja. S obzirom na navedeno, proizlazi da je M. M. uskraćena usluga salona zbog njene nacionalne pripadnosti, odnosno boje kože, dok je A. M. mogla biti isterana iz salona da su u salonu znali ili pretpostavljali da je i ona Romkinja. A. M. je podnela pritužbu u svoje ime i pritužba se odnosi na mogućnost pravljenja razlike na osnovu njenog ličnog svojstva. Reči upućene M. „Izađi napolje, vaši su nas pokrali“ je prilično jasna u svojoj sadržini da joj usluga neće biti pružena jer je Romkinja. Zbog toga je razumljiva nelagodnost i uznemirenost koje je A. doživela kada su ove reči bile izrečene njenoj majci, jer su te reči direktno bile usmerene i na nju ili na bilo koju drugu Romkinju koja se mogla zateći u salonu u tom trenutku. A. M. je na ovaj način mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge mušterije salona koje nisu romske nacionalnosti. Reči koje su bile upućene M. M, ujedno su i postupanje kojim je A. M. neposredno diskriminisana na osnovu svoje nacionalne pripadnosti, jer je, u skladu sa članom 6. Zakona o zabrani diskriminacije, mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na pojedinca ili grupu koja se nalazi u istoj ili sličnoj situaciji na osnovu ličnog svojstva. Istovremeno, isterivanjem M. M. iz salona zato što je Romkinja, stvoreno je za A. M. ponižavajuće i uvredljivo okruženje što je zabranjeno odredbama člana 12. Zakona o zabrani diskriminacije. Podnositeljka pritužbe navodi da ju je veoma uznemirilo to što se dogodilo njenoj majci, da je zbog toga plakala. Ove navode je potvrdila i svedokinja i navela da A. izjavila da želi da spreči da se ista situacija ponovo dogodi bilo kome.
  • Primenom pravila o teretu dokazivanja propisanom u članu 45. Zakona o zabrani diskriminacije i uzevši u obzir statističke podatke o velikoj socijalnoj distanci građana i građanki prema Romima i Romkinjama, kao i njihov položaj u društvu, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti zaključuje da G. L. nije dostavila dokaze kojim je osporila navode pritužbe, odnosno, da nije dostavila dokaze da njeno postupanje nije u vezi sa nacionalnom pripadnošću A. M. Zbog toga, Poverenik konstatuje da je A. M. neposredno diskriminisana u frizersko kozmetičkom salonu u N. zbog svoje nacionalne pripadnosti, tako što je mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj da su zaposleni u salonu znali da je Romkinja, kao i da je ponašanjem vlasnice salona prema M. M. stvoreno ponižavajuće i uvredljivo okruženje.
  • Težak socijalno-ekonomskog položaja pripadnika romske zajednice je i uzrokovan diskriminacijom, stereotipima i predrasudama kojima su Romi izloženi, ali ujedno predstavlja i uzrok veće izloženosti romske populacije diskriminaciji u svim sferama društvenog života. Iz tih razloga, odbijanje pružanja usluga pripadnicima romske nacionalnosti je posebno opasno naročito kada se ima u vidu socijalna isključenost Roma, odnosno socijalna distanca građana i građanki prema pripadnicima romske populacije, kao i da su Romi često izloženi napadima pojedinaca i organizacija koje zagovaraju mržnju i netrpeljivost prema Romima. U Strategiji za socijalno uključivanje Roma i Romkinja u Republici Srbiji za period od 2016. do 2025. godine je, između ostalog, istaknuto i da su aktivnosti na suzbijanju diskriminacije Roma i Romkinja neophodne i da bi ih trebalo intenzivirati kroz postojeće mehanizme, kao i kroz napore na jačanju kulture ljudskih prava i društvene solidarnosti. Dalje je istaknuto da razvijanje društvene svesti o odgovornom odnosu građana i građanki prema socijalnom uključivanju Roma i Romkinja isključivo zavisi od nosilaca javnih politika koji jasnim odlukama i sprovođenjem mera kojima se suzbijaju etnička netrpeljivost i predrasude treba da stvore povoljno društveno i pravno okruženje za socijalnu inkluziju. Inkluzija zahteva restruktuiranje društvenog okruženja, odnosno promene koje stvaraju trajne uslove za unapređenje društvene pozicije na kojoj se nalaze lica kojima su inkluzivne mere direktno posvećene.

 

  1. MIŠLjENjE

 

  1. L. preduzetnica kozmetičko frizerskog salona D. u N. izvršila je akt neposredne diskriminacije A. M, zabranjen članom 6. u vezi sa članom 12. i 17. Zakona o zabrani diskriminacije.

 

  1. PREPORUKA

 

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti preporučuje preduzetnici G. L. iz N. da:

  • Preko Poverenika za zaštitu ravnopravnosti uputi pisano izvinjenje A. M. zbog diskriminatornog postupanja, u roku od 15 dana od dana prijema mišljenja sa preporukom.
  • Ubuduće vodi računa da svojim izjavama i postupanjem ne krši zakonske propise o zabrani diskriminacije.

Potrebno je da G. L. iz N. obavesti Poverenika za zaštitu ravnopravnosti o planiranim merama cilju sprovođenja ove preporuke, u roku od 30 dana od dana prijema mišljenja sa preporukom.

Saglasno članu 40. Zakona o zabrani diskriminacije, ukoliko G. L. iz N. ne postupi po preporuci u roku od 30 dana, biće doneto rešenje o izricanju mere opomene, protiv kojeg nije dopuštena žalba, a za slučaj da ovo rešenje ne sprovede, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti može o tome obavestiti javnost preko sredstava javnog informisanja i na drugi pogodan način.

Protiv ovog mišljenja sa preporukom nije dopuštena žalba niti bilo koje drugo pravno sredstvo, jer se njime ne odlučuje o pravima i obavezama pravnih subjekata.

[1] „Službeni glasnik RS”, broj 22/09

[2] član 1. stav 2.

[3] Zakon o zabrani diskriminacije, član 33.

[4] Ustav Republike Srbije („Službeni glasnik RS”, broj 98/06)

[5] Zakon o ratifikaciji međunarodne Konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, „Službeni list SFRJ, broj 31/67

[6] „Službeni list SRJ“, broj 11/02, „Službeni list SCG“, broj 1/03 – Ustavna povelja i „Službeni glasnik RS“, broj 72/09 – dr. zakon, 97/13 – odluka US i 47/2018

[7] „Službeni glasnik RS“, broj 26/16

[8] Izveštaj o istraživanju javnog mnjenja „Odnos građana i građanki prema diskriminaciji u Srbiji“, Beograd, decembar 2016. godine, dostupno na https://ravnopravnost.gov.rs/izvestaj-o-istrazivanju-javnog-mnjenja

[9] strana 5.

 

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

Brankica Janković


microsoft-word-icon766-18 pritužba A.M. protiv G.L. zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti u oblasti pružanja usluga Download


Print Friendly, PDF & Email
back to top