Pritužba Skupštine stanara protiv Građevinske direkcije Srbije zbog diskriminacije po osnovu invaliditeta u oblasti korišćenja javnih objekata i površina

br. 07-00-244/2014-02 datum: 19. 11. 2014

 

MIŠLjENjE

 

Mišljenje je doneto u postupku povodom pritužbe Skupštine stanara zgrade 3V u naselju Stepa Stepanović, protiv Građevinske direkcije Srbije. U pritužbi je navedeno da u objektu 3V, u ulazima 413 j, 413 k, 413 l i 413 m, nije omogućen pristupačan ulaz osobama sa invaliditetom, dok je pristup omogućen u ostalim zgradama u naselju. Građevinska direkcija Srbije je u odgovoru na pritužbu, između ostalog, navela i da nije postojala obaveza direkcije da postavi rampu za osobe sa invaliditetom, jer to nije predviđeno projektnom dokumentacijom za ovaj objekat. U toku postupka je utvrđeno da je Građevinska direkcija Srbije investitor izgradnje objekta 3V u naselju Stepa Stepanović, kao i da ovaj objekat u ulazima 413 j, 413 k, 413 l i 413 m nije pristupačan za osobe sa invaliditetom, dok je u ostalim zgradama u naselju ulaz pristupačan. Pristupačnost predstavlja jedan od osnovnih preduslova za jednako učešće osoba sa invaliditetom u svim oblastima društvenog života. Neobezbeđivanjem pristupačnog ulaza u objekat 3V u naselju Stepa Stepanović, osobe sa invaliditetom se dovode u situaciju nemoći i uskraćuje im se prava na samostalan život i slobodu kretanja. Imajući u vidu da Građevinska direkcija Srbije, kao investitor izgradnje objekta 3V, na adresi 413 j, 413 k, 413 l i 413 m nije obezbedila pristupačan ulaz osobama sa invaliditetom, to je propuštanje Građevinske direkcije Srbije da izvrši svoju zakonsku obavezu, u vezi sa obezbeđenjem pristupačnosti, dovelo do diskriminacije osoba sa invaliditetom, posebno onih koje koriste kolica. Zbog toga je Poverenica za zaštitu ravnopravnosti dala mišljenje da je Građevinska direkcija Srbije, nesprovođenjem odgovarajućih radova prilikom izgradnje objekta 3V u naselju Stepa Stepanović, u cilju obezbeđivanja pristupačnog ulaza u stambene objekte osobama sa invaliditetom, prekršila odredbe Zakona o zabrani diskriminacije. Građevinskoj direkciji Srbije preporučeno je da preduzme sve neophodne mere u cilju sprovođenja radova i obezbeđenja pristupačnog ulaza, kako bi se osobama sa invaliditetom koja za kretanje koriste kolica omogućio nesmetan pristup zgradi u objektu 3V u naselju Stepa Stepanović.

1. TOK POSTUPKA

1.1. Poverenici za zaštitu ravnopravnosti primila je pritužbu Skupštine stanara zgrade 3V u naselju Stepa Stepanović, izjavljenu protiv Građevinske direkcije Srbije. U pritužbi je, između ostalog, navedeno:

– da u objektu 3V u ulazima 413 j, 413 k, 413 l i 413 m nije omogućen pristupačan ulaz osobama sa invaliditetom, dok je u ostalim zgradama u naselju pristup omogućen;
– da je ovakvo postupanje Građevinske direkcije Srbije suprotno zakonskim odredbama o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom, kao i Pravilniku o tehničkim standardima pristupačnosti;
– da su se Građevinskoj direkciji Srbije, kao investitoru izgradnje ovog objekta, više puta obraćali radi izgradnje rampe ili podizne platforme, kako bi se omogućio pristup osobama sa invaliditetom, ali su dobijali odgovor da to nije moguće ili nisu dobili odgovor;
– da u ovoj zgradi žive osobe sa invaliditetom kojima je ulazak u zgradu u kojoj žive moguć samo na rukama članova porodice, komšija i prijatelja.

1.2. Uz pritužbu su podnete fotokopije dopisa kojima se Skupština stanara zgrade 3V obraćala Građevinskoj direkciji Srbije, odgovor Građevinske direkcije Srbije i fotografije objekta 3V.

1.3. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti sprovela je postupak u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, a u skladu sa čl. 35. st. 4. i čl. 37. st. 2. Zakona o zabrani diskriminacije , pa je u toku postupka zatraženo izjašnjenje Građevinske direkcije Srbije.

1.4. U izjašnjenju N. Š, direktora Građevinske direkcije Srbije, navedeno je:

– da je Građevinska direkcija Srbije investitor izgradnje spornog objekta, koji je u svemu izveden prema projektnoj dokumentaciji, na osnovu koje je nadležno ministarstvo izdalo građevinsku, a nakon završetka radova i upotrebnu dozvolu;

– da je ministarstvo, kao nadležni organ za izdavanje građevinske i upotrebne dozvole zaključilo da su radovi u svemu izvedeni u skladu sa projektnom dokumentacijom i pozitivnim tehničkim normativima i pravilima;

– da ne postoji obaveza direkcije da pored izvršene ugradnje lifta izvede i dodatne građevinske radove na postavljanju rampe za osobe sa invaliditetom;

– da je obaveza investitora i izvođača da radove izvede u svemu u skladu sa projektnom dokumentacijom i odobrenjem za izgradnju, a kako ovim dokumentima nije predviđena izgradnja rampe za osobe sa invaliditetom, ona i ne bi mogla biti postavljena bez prethodne izmene projektne dokumentacije i odobrenja za izgradnju;

– da ukoliko podnosioci zahteva smatraju da je direkcija svojim činjenjem ili nečinjenjem, ili na bilo koji način povredila neko njihovo pravo po osnovu kupoprodajnog ugovora, onda u tom delu mogu pokrenuti sudski postupak u skladu sa pozitivnim zakonima koji regulišu tu oblast, a ne da svoje subjektivno nezadovoljstvo povodom pitanja iz direktne sudske nadležnosti rešavaju pred nenadležnim organima.

1.5. Skupština stanara zgrade 3V, dopisom od 6. avgusta 2014. godine obavestila je Poverenicu za zaštitu ravnopravnosti da je na sastanku sa direktorom Građevinske direkcije Srbije dogovoreno da predstavnici Skupštine stanara predlože idejno rešenje za pristupnu rampu u ovom objektu, te da su, u cilju mirnog rešenja problema, Građevinskoj direkciji Srbije uputili predlog rešenja za izradu rampe za objekat 3V.

1.6. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti je dopisom od 9. septembra 2014. godine zatražila od Građevinske direkcije Srbije da se izjasni da li je preduzela mere i aktivnosti povodom predloga Skupštine stanara zgrade 3V i izgradnje rampe za osobe sa invaliditetom u ovom objektu i ukoliko jeste, da o tome dostave dokaz. Građevinska direkcija Srbije nije dostavila izjašnjenje. Skupština stanara zgrade 3V je obavestila Poverenicu za zaštitu ravnopravnosti, dopisom od 13. oktobra 2014. godine, da su predstavnici Skupštine stanara, na sastanku u Građevinskoj direkciji Srbije koji je održan 2. oktobra 2014. godine, obavešteni da Građevinska direkcija Srbije neće preduzeti nikakve mere za izgradnju rampe koja bi osobama sa invaliditetom omogućila neometan pristup objektu 3V u naselju Stepa Stepanović.

2. ČINjENIČNO STANjE

2.1. U toku postupka utvrđeno je da je Građevinska direkcija Srbije investitor izgradnje objekta 3V u naselju Stepa Stepanović.

2.2. Utvrđeno je, takođe, na osnovu navoda iz pritužbe i izjašnjenja, da ovaj objekat u ulazima 413 j, 413 k, 413 l i 413 m nije pristupačan za osobe sa invaliditetom, zbog čega je osobama sa invaliditetom, posebno onim koje koriste invalidska kolica, onemogućen pristup zgradi.

3. MOTIVI I RAZLOZI ZA DONOŠENjE MIŠLjENjA

3.1. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, prilikom odlučivanja u ovom predmetu, imala je u vidu navode sadržane u pritužbi i izjašnjenju, dokaze koji su dostavljeni tokom postupka, kao i relevantne pravne propise u oblasti zaštite od diskriminacije.

Pravni okvir

3.2. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je samostalan, nezavisan i specijalizovan državni organ ustanovljen Zakonom o zabrani diskriminacije sa zadatkom da radi na suzbijanju svih oblika i vidova diskriminacije i ostvarivanju ravnopravnosti u društvenim odnosima. Nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti široko je određena, u skladu sa međunarodnim standardima, kako bi se omogućilo da delotvorno i efikasno ostvaruje svoju ulogu. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišljenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije i izriče zakonom utvrđene mere. Pored toga, Poverenik je ovlašćen da predlaže postupak mirenja, kao i da pokreće sudske postupke za zaštitu od diskriminacije i podnosi prekršajne prijave zbog akata diskriminacije propisanih antidiskriminacionim propisima. Poverenik je, takođe, ovlašćen da upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije i da organima javne vlasti preporučuje mere za ostvarivanje ravnopravnosti.

3.3. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti najpre konstatuje da je Republika Srbija 29. maja 2009. godine ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom , čiji je cilj da se unapredi, zaštiti i osigura puno i jednako uživanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda svim osobama sa invaliditetom i unapredi poštovanje njihovog urođenog dostojanstva . Ratifikacijom ove konvencije, Srbija se obavezala da preduzima odgovarajuće mere da osobama sa invaliditetom obezbedi pristupačnost fizičkog okruženja, ravnopravno sa drugima, u cilju samostalnog života i punog učešća osoba sa invaliditetom u svim sferama života. Te mere, između ostalog, uključuju identifikovanje i uklanjanje barijera koje ometaju ili otežavaju pristup zgradama, putevima, prevoznim sredstvima i drugim objektima u zatvorenom i otvorenom prostoru. Republika Srbija se, takođe, obavezala da će preduzeti odgovarajuće mere da utvrdi, promoviše i prati minimalne standarde i smernice za pristupačnost objekata i usluga koje su otvorene, odnosno, koje stoje na raspolaganju javnosti .

3.4. Od posebnog značaja za prava osoba sa invaliditetom jesu Standardna pravila UN o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom iz 1993. godine, koje je Republika Srbija prihvatila 1995. godine. Iako ova pravila nisu pravno obavezujuća, postoji moralna i politička obaveza država članica UN da ih sprovode. Svrha standardnih pravila jeste da obezbede da osobe sa invaliditetom uživaju ista prava i obaveze kao i ostali članovi društva, u čemu poseban značaj ima i pristupačnost fizičkog okruženja. Naime, da bi se postigla pristupačnost, potrebno je da se projektovanje i izgradnja fizičkog okruženja planiraju od početka samog procesa, uz konsultacije organizacija osoba sa invaliditetom u inicijalnoj fazi planiranja, odnosno, u fazi planiranja i izgradnje javnih objekata u lokalnim zajednicama .

3.5. Ustav Republike Srbije propisuje da je zabranjena diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta .

3.6. Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije, koji u čl. 4. propisuje da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva, te da je svako dužan da poštuje načelo jednakosti, odnosno zabranu diskriminacije. Odredbom čl. 17. st. 2. Zakona o zabrani diskriminacije propisano je da svako ima pravo na jednak pristup objektima u javnoj upotrebi, kao i javnim površinama (parkovi, trgovi, ulice, pešački prelazi i druge javne saobraćajnice i sl), u skladu sa zakonom. Ovom pravu korespondira dužnost nadležnih organa javne vlasti da preduzmu mere radi uklanjanja barijera koje osobama sa invaliditetom ometaju ili otežavaju pristup objektima i površinama u javnoj upotrebi, što je samo jedan od elemenata šireg prava na pristup, koje podrazumeva da osobe sa invaliditetom imaju jednake mogućnosti da uživaju ljudska prava i slobode, kao i sve druge osobe. Odredbom čl. 26. st. 1. propisano je da diskriminacija postoji ako se postupa suprotno načelu poštovanja jednakih prava i sloboda osoba sa invaliditetom u političkom, ekonomskom, kulturnom i drugom aspektu javnog, profesionalnog, privatnog i porodičnog života, dok je st. 2. određeno da se način ostvarivanja i zaštita prava osoba sa invaliditetom uređuje posebnim zakonom.

3.7. Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom , pored toga što uređuje opšti režim zabrane diskriminacije na osnovu invaliditeta, propisuje i poseban slučaj diskriminacije u vezi sa pružanjem usluga i korišćenjem objekata i površina. Naime, odredbom čl. 13. st. 1. izričito je zabranjena diskriminacija na osnovu invaliditeta u pogledu pristupa objektima u javnoj upotrebi i javnim površinama. Pored toga, odredbom čl. 16. ovog zakona propisano je da su vlasnik objekta u javnoj upotrebi, kao i javno preduzeće nadležno za održavanje javnih površina, dužni da obezbede pristup objektu u javnoj upotrebi, odnosno, javnoj površini svim osobama sa invaliditetom, bez obzira na vrstu i stepen njihovog invaliditeta.

3.8. Strategijom unapređenja položaja osoba sa invaliditetom u Republici Srbiji ustanovljeni su planovi aktivnosti svih društvenih aktera u Republici Srbiji. Ciljevi Strategije ustanovljeni su za period od 2007-2015 godine, a opšti cilj 5. nalaže da se osobama sa invaliditetom osigura pristup izgrađenom okruženju, pristupačnom prevozu, informacijama, komunikacijama i uslugama namenjenim javnosti, a kroz razvoj i sprovođenje plana uklanjanja barijera i izgradnje pristupačnih objekata i prostora, usluga, informacija i komunikacija.

3.9. Propis koji bliže utvrđuje tehničke standarde pristupačnosti za nesmetano kretanje osoba sa invaliditetom jeste Pravilnik o tehničkim standardima pristupačnosti .Ovim pravilnikom bliže se propisuju tehnički standardi pristupačnosti i razrađuju urbanističko-tehnički uslovi za planiranje prostora i projektovanje objekata javnih, saobraćajnih i pešačkih površina, prilaza do objekata i projektovanje objekata, kako novoprojektovanih, tako i objekata koji se rekonstruišu (stambenih, objekata za javno korišćenje i dr). Odredbom čl. 5. st. 1. ovog pravilnika, propisano je, između ostalog, da su obavezni elementi pristupačnosti elementi pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika, kao i elementi pristupačnosti kretanja i boravka u prostoru – stambene zgrade i objekti za javno korišćenje, dok je stavom 2. istog člana propisano da se obavezni elementi pristupačnosti primenjuju odabirom najpovoljnijeg rešenja u odnosu na namenu.

Obezbeđivanje pristupačnosti objekata i površina osobama sa invaliditetom

3.10. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da pristupačnost predstavlja jedan od osnovnih preduslova za jednako učešće osoba sa invaliditetom u svim oblastima društvenog života. Nesprovođenjem radova prilikom izgradnje objekta 3V u naselju Stepa Stepanović, osobe sa invaliditetom se dovode u situaciju nemoći i uskraćuje im se pravo na samostalan život, slobodu kretanja i pristupa izabranim objektima i javnim površinama.

3.11. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti imala je u vidu navode iz izjašnjenja Građevinske direkcije Srbije, i to da je ovaj objekat u svemu izveden prema projektnoj dokumentaciji, kojom nije predviđena izgradnja rampe za osobe sa invaliditetom, već da je izvršena ugradnja lifta kojim bi se osobama sa invaliditetom omogućio nesmetan pristup ulazima u zgradu. Poverenica ukazuje da je odredbom čl. 5. Zakona o planiranju i izgradnji propisano da se stambene i stambeno-poslovne zgrade sa deset i više stanova moraju projektovati i graditi tako da se osobama sa invaliditetom, deci i starijim osobama omogućava nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad. Može se konstatovati da ugradnja lifta kojim se omogućava nesmetan pristup ulazima u zgradu nije dovoljna, s obzirom da lift ne osigurava osobi sa invaliditetom da će u svako doba, kao bilo koji drugi stanar, moći da dođe do svog stana. Na primer, u situacijama nestanka struje ili bilo kog drugog razloga zbog kojeg liftovi ne rade, osobe sa invaliditetom neće biti u mogućnosti da do svojih stanova dođu. Dodatno, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da je nejasno iz kog razloga samo objekat 3V, ulazi 413 j, 413 k, 413 l i 413 m, nisu pristupačni osobama sa invaliditetom, dok su ostali objekti u naselju pristupačni.

3.12. Imajući u vidu navedene činjenice, može se zaključiti da je propuštanje Građevinske direkcije Srbije da izvrši svoju zakonsku obavezu u vezi sa obezbeđenjem pristupačnosti, dovelo do diskriminacije osoba sa invaliditetom, posebno onih koje koriste kolica ili se otežano kreću, u pogledu dostupnosti i pristupa zgradi 3V u naselju Stepa Stepanović. Posledice ovog propuštanja ogledaju se u ograničavanju mogućnosti osoba sa invaliditetom da pod jednakim uslovima uživaju svoja prava.

4. MIŠLjENjE

Građevinska direkcija Srbije nije sprovela odgovarajuće radove prilikom izgradnje objekta 3V u naselju Stepa Stepanović, kako bi se obezbedio pristupačan ulaz u stambene objekte osobama sa invaliditetom, čime je izvršila diskriminaciju osoba sa invaliditetom, posebno onih koje koriste invalidska kolica.

5. PREPORUKA

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti preporučuje Građevinskoj direkciji Srbije da preduzme sve neophodne mere u cilju sprovođenja radova i obezbeđenja pristupačnog ulaza, kako bi se osobama sa invaliditetom koja za kretanje koriste kolica omogućio nesmetan pristup zgradi u objektu 3V u naselju Stepa Stepanović.

Potrebno je da Građevinska direkcija Srbije obavesti Poverenicu za zaštitu ravnopravnosti o planiranim merama u cilju sprovođenja ove preporuke, u roku od 30 dana od dana prijema mišljenja sa preporukom.

Ukoliko Građevinska direkcija Srbije ne postupi po preporuci u roku od 30 dana, biće doneto rešenje o izricanju mere opomene, protiv kojeg nije dopuštena žalba, a za slučaj da ovo rešenje ne sprovede, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti će o tome obavestiti javnost preko sredstva javnog informisanja i na drugi pogodan način.

Protiv ovog mišljenja nije dopuštena žalba niti bilo koje drugo pravno sredstvo, jer se njime ne odlučuje o pravima i obavezama pravnih subjekata.

 

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

dr Nevena Petrušić

 


microsoft-word-icon Pritužba Skupštine stanara protiv Građevinske direkcije Srbije zbog diskriminacije po osnovu invaliditeta u oblasti korišćenja javnih objekata i površina Preuzmi


Print Friendly, PDF & Email
back to top