Govor poverenice Janković na Regionalnoj konferenciji tela za ravnopravnost Jugoistočne Evrope

Poštovana predsednice Skupštine Republike Srbije, narodni poslanici i poslanice,Vaše ekselencije, uvažene koleginice i kolege iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Makedonije, iz nezavisnih institucija Srbije, svih naših nacionalnih saveta nacionalnih manjina, a imamo ih 21, predstavnici međunarodnih organizacija, civilnog društva i medija, dragi gosti i prijatelјi,

Izuzetna mi je čast što smo se danas ovde okupili, i iskreno sam vam  zahvalna što ste se odazvali našem pozivu, pokazujući veliki značaj i ulogu regionalne saradnje u razvoju naših društava. Razvoj te saradnje doprinosi i unapređenju rada naših institucija, a samim tim i efikasnijoj zaštiti lјudskih prava  građana i građanki naših zemalјa. Svojim današnjim prisustvom, potvrđujemo da možemo i želimo da budemo razvojna snaga, u okviru širih društvenih procesa u regionu. Zahvalјujem se i predsednici Skupštine Srbije na prisustvu i podršci. Nasem danasnjem skupu, kao i  saradnji u regionu, i naših institucija, ličnu poruku podrške uputio je i predsednik Vlade Republike Srbije, jer danas nije u mogućnosti da bude sa nama.

Mnogi od izazova sa kojima se  suočavamo, svako u svojoj državi, nisu samo naši pojedinačni, već su zajednički, imaju svoju prekograničnu dimenziju, i traže kontinuiranu komunikaciju i otvoren odnos. Zajednička nam je i ideja oko koje smo se okupili – tolerancija kao osnovni princip svakog od naših društava. Čini mi se da neću pogrešiti ako parafraziram Andrićeve misli, od pre skoro pola veka, kada je napisao da ‘naše ogorčenje i povika na predrasude i rđava nasleđa, imaju svoju punu vrednost samo onda ako u isto vreme činimo sve što možemo da  te pogrešne ideje oborimo i zamenimo ih novim i bolјim’. Rekao je i, u jednoj od svojih pesama, da mu je ‘večna želјa bila da najposle nađe ono što je oduvek ovde tražio – širinu i prostranstvo, otvoren vidik i malo slobodnog daha’. Verujem da bi to, danas, ovde, da je u prilici, i pronašao.

Zajednički imenitelј oko kojeg smo se ove godine, uz dogovor, okupili,
jeste diskriminacija u oblasti rada i zapošlјavanja, oblast u kojoj se građani i gradjanke iz naših zemalјa, u vremenu ozbilјnih  globalnih ekonomskih izazova,  suočavaju sa najvećim problemima. Značajan broj lјudi živi u strahu od gubitka posla, i taj strah dovodi do osećaja neslobode, i u određenoj meri, prihvatanja  lošijih uslova rada, a često i prihvatanja diskriminatornog postupanja po raznim osnovama.  Zbog toga naše institucije imaju važnu ulogu,  i daju značajan doprinos u zaštiti lјudskih prava, posebno prava na ravnopravnost.

Ravnopravnost građana i građanki u svim oblastima života, trebalo bi da predstavlјa osnovni postulat savremenih demokratskih društava. Svako ima pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Međutim, povreda ovog prava, nažalost, prisutna je u svim oblastima društvenog života, pa i u  domenu rada i zapošlјavanja. Uzroci diskriminacije su različiti, a najčešći su u duboko ukorenjenim predrasudama, navikama i stereotipima, koji se sporo i dugo menjaju.

Šta želim da kažem? Svi mi se u svom radu susrećemo sa diskriminacijom po osnovu godina života, na primer -žena ili muškaraca starijih od 50 godina, koje su nedopustivo, ali često prihvaćene, kao granica godina do kojih neko može da bude produktivan; sa diskriminacijom po osnovu invaliditeta i preprekama sa kojima se osobe sa invaliditetom susreću; sa premeštanjima trudnica i porodilјa na niža radna mesta; sa diskriminacijom po osnovu zdravstvenog stanja, članstva u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama, i da ne nabrajam dalјe. Drugim rečima, posmatrajući pritužbe po kojima postupa Poverenik za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije, ali i većina institucija u regionu, najveći broj se odnosi upravo na oblast zapošlјavanja, o čemu ćemo detalјno govoriti i tražiti zajednička rešenja u popodnevnom  radnom delu ove konferencije.

Okupili smo se, verujući da zajedničkim radom i trudom možemo da savladavamo brojne izazove sa kojima se u našem radu susrećemo, a raduje  me i što smo se saglasili oko potpisavanja zajedničke Izjave o saradnji, i to bas danas, kada obeležavamo 16.novembar, Međunarodni dan tolerancije.
I na kraju, da se podsetimo da svaki dan,  kao i danas,  svojim delovanjem treba da potvrđujemo da je na nasim prostorima itekako moguće živeti dostojanstveno, uz puno poštovanje principa ravnopravnosti.

Brankica Jankovic
Print Friendly, PDF & Email
back to top