748-21 Utvrđena diskriminacija na osnovu bračnog i porodičnog statusa u oblasti rada i zapošljavanja

br. 07-00-00581/2021-02 datum: 1.4.2022.

 

MIŠLjENjE

 

Povereniku za zaštitu ravnopravnosti pritužbom se obratila AA, preko punomoćnika MM , protiv BB, direktorke RAMACA, Zapadni Balkan u privrednom društvu VV, zbog diskriminacije na osnovu pola i porodičnog statusa. U pritužbi je navedeno da je AA početkom januara 2021. godine tadašnja rukovoditeljka uputila na pohađanje stručne obuke, kao vid nagrade za izuzetan dotadašnji rad, kao i da je na inicijativu AA sa organizatorom obuke dogovoreno da se snimak celokupne obuke preda VV , kako bi se svi zaposleni  upoznali s obukom i novine primenili u praksi. Takođe je ukazano da će nakon završetka obuke samo zaposleni koji su neposredno pohađali obuku dobiti sertifikat o obuci. Međutim, 17. maja 2021. godine, u prepisci sa novom rukovoditeljkom BB, AA koja se tada nalazila na godišnjem odmoru, ali je i tada radila onlajn, je obaveštena da neće prisustvovati obuci koja se sprovodi od 19 20. maja 2021. godine, jer će zbog trudnoće biti duže odsutna, kao i da je na obuku upućna druga koleginica. U izjašnjenju i dopuni izjašnjenja BB osporila je navode iz pritužbe navodeći da  razlog zbog kojeg AA nije upućena na obuku, nije trudnoća, već da su potrebe poslodavca takve da je neophodno da stečena znanja u praksi budu primenjena odmah, kao i da je AA zbog medicinskih razloga najavila da će odmah po završetku godišnjeg odmora otvoriti i trudničko bolovanje. Smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do stavljanja u nejednak položaj ili do diskriminacije jer je celokupan sadržaj obuke bio dostupan svim zaposlenima  preko interne mreže kompanije. Navela je da nije praksa kompanije da se zaposlenima koji su na odsustvu odobrava odlazak na edukacije, kao i da je podnositeljki pritužbe ponuđena opcija da bude neposredni polaznik istog ili drugog odgovarajućeg kursa čim se za to steknu uslovi (zdravstveni, potreba poslodavca, mogućnost primene stečenog znanja itd.). Po sprovedenom postupku, primenom pravila o prebacivanju tereta dokazivanja, a posebno imajući u vidu odredbe Zakona o ravnopravnosti polova koji je važio u vreme spornog događaja a kojima je propisano da odsustvovanje sa posla zbog trudnoće i roditeljstva ne sme da bude smetnja za stručno usavršavanje, Poverenik je dao mišljenja da su u konkretnom slučaju povređene odredbe člana 6. i člana 16. u vezi sa članom 20. Zakona o zabrani diskriminacije, pa je BB upućena preporuka da preduzme sve neophodne mere kako bi se otklonile posledice diskriminatornog postupanja prema VV, na taj način što će se po povratku na rad AA omogućiti da pohađa edukaciju „Advance CMC masterclass“ i dobije sertifikat o završenoj obuci, kao i da ubuduće vodi računa da u okviru svojih redovnih poslova i aktivnosti  ne krši antidiskriminacione propise.

 

 

 

 

  1. TOK POSTUPKA

 

  • Povereniku za zaštitu ravnopravnosti pritužbom se obratila AA, preko punomoćnika advokata MM , protiv BB, direktorke RAMACA Zapadni Balkan u privrednom društvu VV zbog diskriminacije na osnovu pola i porodičnog statusa.

 

  • U pritužbi i dopuni pritužbe AA, između ostalog, je navedeno:
  • da je AA magistarka i specijalistkinja industrijske farmacije, zaposlena na neodređeno vreme u VV;

 

  • da je početkom januara 2021. godine podnositeljki pritužbe odobrena stručna obuka, kao i njenom kolegi o čemu je obaveštena i organizacija koja istu sprovodi;

 

  • da je na inicijativu AA sa organizatorom obuke dogovoreno da snimak celokupne obuke preda VV, kako bi se svi zaposleni u AA službi, ne samo prezentacijom  koju bi izvršio AA kolega, već i video prezentacijom obuke mogli odmah da upoznaju s obukom i svi zajedno novine primene u praksi;

 

  • da je većina zaposlenih usled pandemije radila od kuće, kao i AA, koja je posao obavljala čak i za vreme godišnjeg odmora;

 

  • da je podnositeljka pritužbe slučajno saznala da je doneta odluka da se umesto nje na stručnu obuku pošalje druga koleginica, kada se ona nalazila na godišnjem odmoru, ali je u dogovoru sa svojom tada pretpostavljenom, GG, radila od kuće;

 

  • da je GG, ranija pretpostavljena podnositeljki pritužbe, proverila u firmi da ne postoje smetnje da AA prisustvuje obuci, iako koristi godišnji odmor, jer se obuka obavljala online i da je odlučila da AA uputi na obuku i kao vid nagrade za izuzetan dotadašnji rad, par dana pre odluke nove direktorke BB, koja je odlučila da AA ne ide na obuku zbog „AA bolovanja“;

 

  • da je AA direktorku BB upoznala sa činjenicom da se nalazi na godišnjem odmoru, a ne na bolovanju, međutim stav direktorke je bio da će na obuku ići druga koleginica pošto će, kako je navela, AA „povodom lepih događaja“ biti odsutna duže vreme (misleći na AA trundoću i porođaj);

 

  • da u skladu sa zakonom odsustvovanje sa posla zbog trudnoće i roditeljstva ne sme da bude smetnja za izbor u više zvanje, napredovanje i stručno usavršavanje;

 

  • da je AA poštujući interna akta firme, želela da problem diskriminacije reši mirnim putem i komunikacijom, međutim nije naišla na pozitivan stav, već joj je ukazano da će na obuku biti upućeno drugo lice, jer se nalazi na godišnjem odmoru i jer će ići na trudničko i porodiljsko bolovanje, odnosno biće duže odsutna;

 

  • da razlog za takvo postupanje direktorke BB nije bila činjenica da se AA nalazi na godišnjem odmoru, već činjenica da će biti duže odsutna zbog trudnoće;

 

  • da je AA nepoznato da je nekom od zaposlenih, a kojima je odobrena stručna obuka, to pravo bilo oduzeto zbog korišćenja godišnjeg odmora;

 

  • da se ovim povodom AA obratila i Inspekciji rada – Odeljenju u Pančevu sa zahtevom za vršenje inspekcijskog nadzora u pravnom licu VV , a zbog oduzimanja prava na prisustvovanje obuci – stručnom usavršavanju koja joj je ranije odobrena;

 

  • da je Inspekcija „nestručno“ obavila svoj posao i da je navela da je BB zastupnica društva iako to nije, kao i da je imala kompletnu elektronsku prepisku, te je u postupku kontrole trebalo da Inspekcija uzme i izjave od podnositeljke predstavke, iako nije stranka u postupku u skladu sa članom 10. Zakona o upravnom postupku;

 

  • da je navedenom odredbom člana 10. Zakona o opštem upravnom postupku propisana dužnost organa da pravilno, istinito i potpuno utvrdi sve činjenice i okolnosti, a službeno lice odlučuje na osnovu savesne i brižljive ocene dokaza, svih dokaza posebno i zajedno, kao i na osnovu rezultata celokupnog postupka;

 

  • da je razlog zbog kojeg je AA uskraćeno pravo na pohađanje edukacije činjenica da je trudna, što je jasno i navedeno u prepisci između BB i AA;

 

  • da oduzimanje prava na stručno usavršavanje nije izvršeno zbog osobenosti stručne edukacije kod koje „lično svojstvo AA “ trudnoća i eventualno duže odsustvo zbog nege deteta predstavlja stvarni i odlučujući uslov obavljanja posla jer je stručna obuka vršena online; obezbeđen je kompletan video snimak obuke kako bi se zaposleni odmah nakon obuke upoznali sa istom, a kolega koji je prisustvovao obuci mogao je da razjasni ostalim zaposlenima sve nedoumice u vezi sa obukom;

 

  • da je AA nepoznata svrha koju je želela postići BB oduzimanjem prava na stručnu obuku, ali jedini razlog koji je navela u elektronskoj poruci jeste AA duže odsustvo sa rada zbog trudnoće;

 

  • da je BB možda donela ishitrenu odluku, ali je kasnije nije promenila, ni nakon saznanja svih činjenica, te se takva odluka ne može pravdati činjenicom da je razlog tome to da svi zaposleni treba da se upoznaju sa stručnim usavršavanjem, jer je video snimak prezentacije bio dostupan svim zaposlenima;

 

  • da je zbog takve odluke AA uskraćen sertifikat o obavljenoj stručnoj edukaciji, što može da utiče na njeno dalje stručno napredovanje.

 

U prilogu pritužbe i dopune pritužbe dostavljeni su sledeći dokazi: elektronska prepiska između AA i GG od 15. maja 2021. godine, 17. maja 2021. godine, AA i BB od 17. maja 2021. godine, DD i AA od 25. maja od 2021. godine, GG i AA od 19. maja 2021. godine, Obaveštenje i molba upućeno VV, elektronska prepiska između MM i ĐĐ, EE, ŽŽ, ZZ od 7. jula 2021. godine, Obaveštenje Inspektorata za rad – Odeljenja inspekcije rada Pančevo br. 389-117-157/2021-02 od 14. oktobra 2021. godine.

 

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti sproveo je postupak u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, a u skladu sa članom 37. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije[1], pa je u toku postupka pribavljeno izjašnjenje BB.

 

  • U izjašnjenju BB , navedeno je sledeće:

 

  • da odluka u vezi sa profesionalnom obukom nije imala za cilj diskriminaciju bilo koga, nego je doneta isključivo imajući u vidu poslovne potrebe;

 

  • da AA nije oduzeto pravo na stručno usavršavanje zbog trudnoće, već je njena neposredna obuka odložena za trenutak njenog povratka na rad, ali joj je omogućena obuka putem video snimka i pripadajućih prezentacija kao i ostalim kolegama koji nisu učestvovali u obuci;

 

  • da je BB na čelu RAMACA-e u kome je AA zaposlena, da je istoj bilo odobreno korišćenje godišnjeg odmora  u periodu u kome se održavalo pomenuto stručno usavršavanje;

 

  • da je AA kako je i sama navela u tom periodu održavala rizičnu trudnoću, i da nakon korišćenja godišnjeg odmora, AA, iz sasvim opravdanih razloga „neće moći da se posveti svojim radnim obavezama“, odnosno da će odmah po isteku godišnjeg odmora nastaviti odsustvo sa rada u vezi sa održavanjem trudnoće;

 

  • da je prilikom donošenja odluke ko će neposredno prisustvovati obuci jedan od motiva bio i interes poslodavca, jer je sve troškove obuke u iznosu od 1.321,00 EUR snosio poslodavac, zbog čega je bilo neophodno da stečeno znanje bude što pre implementirano u proces rada sektora na čije je čelo došla neposredno pre održavanja obuke;

 

  • da je AA najavila duže odsustvo, zbog čega je doneta odluka da obuku slušaju kolege II i JJ, a da se sve druge kolege, uključujući i AA, sa sadržajem obuke upoznaju preko dostavljenih materijala i video zapisa;

 

  • odlučeno je da se AA neposredna obuka odloži do njenog povratka na rad, a ne da joj se uskrati, kada bi imala mogućnost da dobije zvanični sertifikat i stečeno znanje odmah implementira u proces rada;

 

  • da je AA, iako je bila na godišnjem odmoru, nakon čega je otvorila bolovanje nije suštinski bila u drugačijem položaju od ostalih zaposlenih u sektoru kojim rukovodi iz razloga jer je prezentacija obuke bila objavljena na kompanijskoj mreži internetu dana 20. maja 2021. godine, odnosno bila je dostupna svim zaposlenima u sektoru istovremeno, kao i da je AA s obzirom na tu činjenicu mogla da pristupi od kuće kako poslovnom mejlu tako i kompanijskoj mreži;

 

  • da nije mislila da će ovakva odluka o reorganizaciji načina izvođenja obuke dobiti negativnu konotaciju, što je pokušala da objasni i AA, kojoj se i izvinila za bilo kakvo potencijalno nerazumevanje;

 

  • da je AA ponuđena opcija da bude neposredni polaznik istog ili drugog odgovarajućeg kursa čim se za to steknu uslovi (zdravstveni, potreba poslodavca, mogućnost primene stečenog znanja itd.);

 

  • da je poznato da su uslovi tržišta doveli do toga da klasične metode poslovanja više nisu dovoljne, već je neophodno konstantno se inovirati i iznalaziti efikasnije metode rada;

 

  • da kroz različite edukacije i usavršavanja zaposleni stiču nova znanja i veštine koje primenjuju za dalji razvoj i unapređenje poslovanja, a da je VV . privredno društvo koje prati potrebe tržišta i svojim zaposlenima omogućava ovakav vid usavršavanja;

 

  • da je interes poslodavca taj da usled brzih promena na tržištu, zaposleni koji su pohađali obuke odmah stečeno znanje i veštine primene u procesu rada i da su to  legitimni ciljevi donošenja odluke u vezi sa pohađanjem stručne obuke, a  da odlukom prema AA nije postupila drugačije nego što bi postupila u odnosu na ostale zaposlene u svom sektoru;

 

  • da osporava navode iz pritužbe da nije zastupnica ovog privrednog društva, jer se uvidom u sajt Agencije za privredne registre, može utvrditi da ona jeste zastupnice tog privrednog društva;

 

  • da se MM pogrešno poziva na Zakon o rodnoj ravnopravnosti, kako je to ukazano u obaveštenju Inspekcije rada, jer se sporni događaj odigrao 20. maja 2021. godine, a pomenuti Zakon stupio na snagu 1. juna 2021. godine.

 

  • Imajući u vidu navode iz izjašnjenja koje je BB dostavila, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je dopisom br. 07-00-00581/2021-02 od 26. januara 2022. godine u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja zatražio dopunu izjašnjenja.

 

  • U dopuni izjašnjenja od 10. februara 2022. godine, koju je Povernik za zaštitu ravnopravnosti primio 14. februara 2022. godine navedeno je:

 

  • da se u konkretnom slučaju radilo o obuci „Advanced CMC masterclass“  u organizaciji GLC Europe, koja se održavala online 19. i 20. maja 2021. godine, a obuci su neposredno prisustvovali II i JJ ;

 

  • da je snimak celokupne obuke sa svim prezentacijama bio dostupan svima u RAMACA sektoru u kome radi AA,

 

  • da to nije bila obuka nakon čijeg bi se završetka znanje i veštine stečene putem treninga prenosile ostalim zaposlenima, već bi se iste primenjivale neposredno u praktičnom radu onih koji su prošli obuku preko snimka ili neposredno;

 

  • da su elektronski sertifikat za završenu obuku dobili samo II i JJ, koji su zvanično bili prijavljeni na obuku i koji su online obuci neposredno prisustvovali;

 

  • da je AA više puta potvrđeno da će imati mogućnost da prođe obuku, što znači i da će dobiti sertifikat, nakon povratka na rad, s obzirom da razlog obuke nije sertifikat sam po sebi nego primena stečenih znanja u praksi;

 

  • da je snimak celokupne obuke i prezentacija iste dostavljena kolegama putem elektronske pošte i nalazi se na internom portalu RAMACA kojem svi zaposleni u toj organizacionoj jedinici imaju pristup;

 

  • da su svi saradnici koji su hteli da prošire svoje znanje, imali podjednaku mogućnost da pregledaju snimak i prezentacije sa obuke, a sam materijal koji je dostavljen zvaničnim polaznicima obuke jednak je onom koji je dostavljen i nezvaničnim polaznicima;

 

  • da su svi zaposleni koji su pohađali aktivnu obuku i ostali na aktivnom radu u kompaniji mogli da primenjuju sva stečena znanja u svom svakodnevnom radu;

 

  • da treninzi koje VV. organizuje, omogućavaju da se odmah stavljaju u primenu „sveža znanja“ kako bi se što brže apsorbovala i praktično primenila, što u slučaju AA nije bilo moguće realizovati u momentu obuke, zbog čega je smatrano da bi bilo svrsishodnije AA omogućiti neposredno prisustvo istom treningu po povratku sa porodiljskog odsustva sa rada zbog nege deteta, što joj je jasno saopšteno u nekoliko navrata;

 

  • da korporativna praksa nije obavljanje rada, niti realizacija stručnih usavršavanja/treninga dok se zaposleni nalaze na odsustvu.

 

U prilogu izjašnjenje BB dostavila je elektronsku prepisku sa AA od 31. maja 2021. godine, prepisku između ĐĐ i EE od 15. decembra 2021. godine, prepisku između ĐĐ i AA od 14. juna 2021. godine; prepisku sa KK od 4. oktobra 2021. godine, kao i elektronsko pismo II od 21. maja 2021. godine i elektronsko pismo JJ od 9. juna 2021. godine.

 

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je, nakon prijema dopune izjašnjenja uputio dopis br. 07-00-00581/2021-02 od februara 2022. godine punomoćniku advokatu MM da se izjasni da li podnositeljka ostaje pri podnetoj pritužbu, odnosno da li je u izgledu mirno rešenje spora. Punomoćnik AA je 9. marta 2022. godine obavestio Poverenika da ostaje u svemu pri podnetoj pritužbi.

 

  1. ČINjENIČNO STANjE

 

  • Uvidom u elektronsku prepisku između AA i GG od 15. maja 2021. godine utvrđeno je da je se ovim dopisom BB obraća GG u vezi edukacije, da je potrebno da „LL“ odredi zamenu, s obzirom da je AA odsutna, kao i sa kim se iz ljudskih resursa kontaktiralo u vezi sa pitanjem edukacije.

 

  • Uvidom u elektronsku prepisku između GG i VV od 17. maja 2021. godine utvrđeno je da je GG navela da će AA prisustvovati obuci, što je dogovoreno ranije, jer je svojom zaslugom odabrana da obuci prisustvuje ispred CMC odeljenja, kao i da su AA i JJ (obuci).

 

  • Uvidom u elektronsku prepisku između BB i GG od 17. maja 2021. godine utvrđeno je da je BB navela da „AA ne može da ide, jer je na bolovanju“, a da će na obuku ići II.

 

  • Uvidom u elektronsku prepisku između AA i BB od 17. maja 2021. godine utvrđeno je da je AA navela da je na godišnjem odmoru, a ne na bolovanju, i da uprkos tome želi da prisustvuje edukaciji, kao što je ranije i dogovoreno, jer se ona sama potrudila da JJ i ona dođu do obuke, kao i snimka koji bi bio prosleđen svim kolegama u firmi. U odgovoru AA je postavila pitanje zbog čega je došlo do promene (u vezi edukacije).

 

  • Uvidom u elektronsku prepisku između BB od 17. maja 2021. godine, utvrđeno je da je BB navela: „ Draga AA , ti ćeš, kao što smo obavješteni, povodom lepih događaja biti odsutna duže vreme. Sve što budemo dobili, snimak ili bilo šta sa edukacije će ti biti prosleđeno.“

 

  • Uvidom u elektronsku prepisku između GG i BB od 19. maja 2021. godine, utvrđeno je da je GG navela da je AA obezbedila kurs, podelila o tome iformaciju, te da je zbog svojih zasluga i želje da se usavršava odlučeno da se edukaciji pored AA priključi i kolega II . Takođe je navedeno da je diskutovano i dogovoreno da će AA biti u mogućnosti da prisustvuje obuci online, dok je na godišnjem odmoru. Takođe je navedeno da je ona (AA) zamoljena da u interesu posla, što je i ispoštovala, radi i duže od planiranog, a da je GG to, kao njen nadređeni u to vreme, jako cenila, kao i da nije bilo diskutabilno da se AA omogući prisustvo na edukaciji.

 

  • Uvidom u elektronsku prepisku od 25. maja 2021. godine između EE i AA utvrđeno je da je EE navela da veruje da je u pitanju nesporazum i da je došlo do pogrešnog tumačenja nadležnog rukovodioca, kao i da nije postojala namera da obuka bude onemogućena. Takođe je navedeno da se može obezbediti druga obuka u narednom periodu, ili slična edukacija na ovu temu.

 

  • Uvidom u elektronsku prepisku od 7. jula 2021. godine između MM i ŽŽ, ZZ, ĐĐ i EE utvrđeno je da se navedenim mejlom MM obraća ovim licima radi razjašnjenja u vezi sa edukacijom i razlozima zbog kojeg je AA uskraćeno pravo da prisustvuje obuci.

 

  • Uvidom u Obaveštenje Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja – Inspektorat za rad, Odeljenje inspekcije Pančevo br. 389-117-157/2021-02 od 14. oktobra 2021. godine utvrđeno je da se organu inspekcije rada obratila AA, zbog diskriminacije u vezi sa uskraćivanjem prava na prisustvovanju obuci-stručnom usavršavanju. Zatim da je dana 5. oktobra 2021. godine izvršen vanredni inspekcijski nadzor u VV . pri čemu je utvrđeno da je AA koristila godišnji odmor u periodu od 29. marta 2021. godine do 21. maja 2021. godine, a da od dana 24. maja 2021. godine odsustvuje sa rada usled privremene sprečenosti za rad zbog održavanja trudnoće. Takođe je utvrđeno da je u obaveštenju navedeno da je obavljen i razgovor sa BB i LjLj, koje su se izjasnile da je poslovna praksa da se pohađanje i prisustvo na obukama radi stručnog usavršavanja odlaže do njihovog povratka na posao kako bi se neposredno u praksi primenjivali stečena znanja i veštine. Takođe je utvrđeno da je 17. maja 2021. godine određena II , umesto AA da prisustvuje obuci koja je održana 19. i 20. maja 2021. godine, kada je AA bila na godišnjem odmoru, a da je link sa prezentacijom prosleđen svim zaposlenima u društvu. U obaveštenju je dalje navedeno da je utvrđeno da je za vreme kada se AA nalazila na godišnjem odmoru odnosno, kada se održavala sporna edukacija, na snazi bio Zakon o ravnopravnosti polova, a ne Zakon o rodnoj ravnopravnosti, te da Inspekcija rada nije bila nadležna za vršenje nadzora nad primenom tog zakona, već ministarstvo.

 

  • Uvidom u elektronsku prepisku od 31. maja 2021. godine između AA i BB utvrđeno je da je BB navela da „VV“ a.d. kompanija podržava ravnopravnost žena u poslovanju i podržava odrastanje „malih VV“ kroz sprovođenje različitih aktivnosti poput isplate 100% naknade u slučaju porodiljskog odsustva bez obzira na finansijska ograničenja koje je uvela država, da broj žene rukovoditeljki u VV nije zanemarljiv, da se promoviše borba protiv diskriminacije, povećanjem broja dana godišnjeg odmora za svakog roditelja deteta mlađeg od 10 godina itd. U mejlu je takođe navedeno da razlog zbog kojeg je druga koleginica poslata na edukaciju je vezan za potrebu da se stečena znanja primene u praksi odmah, a da AA takav trening odradi nakon povratka na posao.

 

  • Uvidom u elektronsku prepisku 14. juna 2021. godine između EE i AA utvrđeno je da je EE HR biznis partnerka povodom spornog problema razgovarala sa BB i da je došlo do nesporazuma. U prepisci je navedeno da edukacija nije otkazana nego je odložena do povratka na rad, a razlog za to je bio čisto organizacione prirode, koji je uslovljen potrebom da se stečena znanja zaposlenih koji slušaju edukaciju odmah budu i primenjena u svakodnevnom radu tima. Takođe je navedeno da odlaganje edukacije nije u vezi sa trudnoćom niti će ono negativno uticati na mogućnosti za usavršavanje, napredovanje u poslu i sticanje znanja, kao i da će odmah po povratku biti upućena na edukaciju za koju je aplicirala.

 

  • Uvidom u mejl koji je poslao JJ utvrđeno je da je istim prosleđen i snimak sa edukacije Advanced CMC.

 

 

  1. MOTIVI I RAZLOZI ZA DONOŠENjE MIŠLjENjA

 

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, prilikom odlučivanja u ovom predmetu cenio je navode iz pritužbe i izjašnjenja, dokaze koji su priloženi, kao i relevantne pravne propise u oblasti zaštite od diskriminacije.

 

Pravni okvir

 

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti ustanovljen je Zakonom o zabrani diskriminacije[2] kao samostalan državni organ, nezavisan u obavljanju poslova utvrđenih zakonom. Odredbama člana 33. Zakona o zabrani diskriminacije propisana je nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišljenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije i izriče zakonom utvrđene mere. Pored toga, Poverenik je ovlašćen da predlaže postupak mirenja, kao i da pokreće sudske postupke za zaštitu od diskriminacije i podnosi prekršajne prijave zbog akata diskriminacije propisanih antidiskriminacionim propisima. Poverenik je, takođe, ovlašćen da upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije i da organima javne vlasti preporučuje mere za ostvarivanje ravnopravnosti.

 

  • Ustav Republike Srbije[3], odredbom člana 21. propisuje zabranu diskriminacije, neposredne ili posredne, po bilo kom osnovu, a odredbom člana 15, država jemči ravnopravnost žena i muškaraca i razvija politiku jednakih mogućnosti.

 

  • Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, koju je Republika Srbija ratifikovala propisuje da za svrhe ove Konvencije, izraz „diskriminacija žena” označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje u pogledu pola, što ima za posledicu ili cilj da ugrozi ili onemogući priznanje, ostvarenje ili vršenje od strane žena, ljudskih prava i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom polju, bez obzira na njihovo bračno stanje, na osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena. Članom 2. tačka (e.) propisano je da države članice osuđuju diskriminaciju žena u svim vidovima, saglasne su da sprovode svim odgovarajućim sredstvima koja im stoje na raspolaganju i bez odlaganja, politiku otklanjanja diskriminacije žena i radi toga se obavezuju: (e) da preduzmu sve potrebne mere za otklanjanje diskriminacije žena od strane bilo kog lica, organizacije ili preduzeća. Članom 11. ove Konvencije države članice preduzimaju sve podesne mere radi eliminisanja diskriminacije žena u oblasti zapošljavanja kako bi se na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena obezbedila jednaka prava, a posebno pravo na slobodan izbor profesije i zaposlenja, pravo na unapređenje, sigurnost zaposlenja i sva prava i uslove koji proističu iz rada, kao i pravo na stručno osposobljavanje i prekvalifikaciju, uključujući učenje u privredi, više stručno osposobljavanje i povremeno dodatno osposobljavanje.

 

  • Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije[4], kojim je regulisana opšta zabrana diskriminacije, i to tako što je propisano da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva, te da je svako dužan da poštuje načelo jednakosti. U vreme nastanka spornog događaja bio je na snazi Zakon o zabrani diskriminacije koji je objavljen u Službenom glasniku RS, broj 22/09. Prema odredbi člana 2. stav 1. tačka 2. izrazi „diskriminacija“ i „diskriminatorsko postupanje“ označavaju svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima. Nadalje je članom 16. stav 1. ovog zakona propisano da je zabranjena diskriminacija u oblasti rada, odnosno narušavanje jednakih mogućnosti za zasnivanje radnog odnosa ili uživanje pod jednakim uslovima svih prava u oblasti rada, kao što su pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na napredovanje u službi, na stručno usavršavanje i profesionalnu rehabilitaciju, na jednaku naknadu za rad jednake vrednosti, na pravične i zadovoljavajuće uslove rada, na odmor, na obrazovanje i stupanje u sindikat, kao i na zaštitu od nezaposlenosti. Stavom 2. ovog člana propisano je da zaštitu od diskriminacije iz stava 1. ovog člana uživa lice u radnom odnosu, lice koje obavlja privremene i povremene poslove ili poslove po ugovoru o delu ili drugom ugovoru, lice na dopunskom radu, lice koje obavlja javnu funkciju, pripadnik vojske, lice koje traži posao, student i učenik na praksi, lice na stručnom osposobljavanju i usavršavanju bez zasnivanja radnog odnosa, volonter i svako drugo lice koje po bilo kom osnovu učestvuje u radu. Stavom 3. istog člana propisano da se ne smatra diskriminacijom pravljenje razlike, isključenje ili davanje prvenstva zbog osobenosti određenog posla kod koga lično svojstvo lica predstavlja stvarni i odlučujući uslov obavljanja posla, ako je svrha koja se time želi postići opravdana, kao i preduzimanje mera zaštite prema pojedinim kategorijama lica iz stava 2. ovog člana (žene, trudnice, porodilje, roditelji, maloletnici, osobe sa invaliditetom i drugi). Članom 20. stav 1. dalje je propisano da diskriminacija postoji ako se postupa protivno načelu ravnopravnosti polova, odnosno načelu poštovanja jednakih prava i sloboda žena i muškaraca u političkom, ekonomskom, kulturnom i drugom aspektu javnog, profesionalnog, privatnog i porodičnog života, dok je stavom 2. propisano da je zabranjeno uskraćivanje prava ili javno ili prikriveno priznavanje pogodnosti u odnosu na pol ili zbog promene pola. Zabranjeno je i fizičko i drugo nasilje, eksploatacija, izražavanje mržnje, omalovažavanje, ucenjivanje i uznemiravanje s obzirom na pol, kao i javno zagovaranje, podržavanje i postupanje u skladu sa predrasudama, običajima i drugim društvenim obrascima ponašanja koji su zasnovani na ideji podređenosti ili nadređenosti polova, odnosno stereotipnih uloga polova. Članom 28. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije[5] je propisano da će se postupci započeti pre stupanja na snagu ovog zakona okončati po odredbama Zakona o zabrani diskrimnacije („Službeni glasnik RS“, broj 22/09) i opštih akata po kojima su započeti. S tim u vezi a imajući u vidu da je pritužba punomoćnika AA podneta posle stupanja na snagu ovog zakona u procesnom smislu primenjene su odredbe novog zakona.

 

  • Članom 16. stav 1. Zakona o ravnopravnosti polova[6] koji je bio na snazi u vreme nastanka događaja propisano je da pripadnost polu ne može da bude smetnja napredovanju na poslu, dok je stavom 2. propisano da odsustvovanje sa posla zbog trudnoće i roditeljstva ne sme da bude smetnja za izbor u više zvanje, napredovanje i stručno usavršavanje. Pored toga, stavom 3. ovog člana propisano je da odsustvovanje sa posla zbog trudnoće i roditeljstva ne sme da bude osnov za raspoređivanje na neodgovarajuće poslove i za otkaz ugovora o radu u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad. Zakon o rodnoj ravnopravnosti[7] koji je stupio na snagu nakon nastanka spornog događaja na sličan način reguliše pitanje napredovanja i stručnog usavršavanja. Naime, u skladu sa članom 33. stav 3. ovog zakona propisano je da se odsustvovanje sa posla zbog trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva radi nege deteta i odsustva radi posebne nege deteta, odnosno očinstva i materinstva (roditeljstva), usvojenja, hraniteljstva, starateljstva, ne može biti razlog za uskraćivanje prava na: 1) stručno usavršavanje i dodatno obrazovanje 2) napredovanje i sticanje višeg zvanja, odnosno premeštaja na neposredno više izvršilačko radno mesto, po osnovu stečenih uslova, u skladu sa zakonom; 3) korišćenje svih poboljšanja radnih uslova obezbeđenih tokom odsustva.

 

  • Zakon o radu[8] u članu 18. propisuje da je zabranjena neposredna i posredna diskriminacija lica koja traže zaposlenje, kao i zaposlenih, s obzirom na pol, rođenje, jezik, rasu, boju kože, starost, trudnoću, zdravstveno stanje, odnosno invalidnost, nacionalnu pripadnost, veroispovest, bračni status, porodične obaveze, seksualno opredeljenje, političko ili drugo uverenje, socijalno poreklo, imovinsko stanje, članstvo u političkim organizacijama, sindikatima ili neko drugo lično svojstvo, dok je odrebom člana 20. stav 1. tač. 3 istog Zakona propisano da je diskriminacija iz člana 18. ovog zakona zabranjena, između ostalog i u odnosu na obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje.

 

Analiza navoda iz pritužbe i izjašnjenja sa aspekta antidiskriminacionih propisa

 

3.8. Imajući u vidu predmet pritužbe, zadatak Poverenika je da utvrdi da li je izmenom odluke BB da AA ne bude upućena na obuku u periodu od 19-20. maja 2021. godine, za koju je prethodno bila određena, zaposlena stavljena u neopravdano nepovoljniji položaj u odnosu na ostale zaposlene, na osnovu pola i porodičnog statusa kao ličnih svojstava predviđenih Zakonom o zabrani diskriminacije. Pre upuštanja u analizu relevantnih propisa, kao i činjenica i dokaza koji su priloženi, Poverenik ukazuje da se bavio predmetom pritužbe samo sa aspekta svoje nadležnosti, odnosno nije se upuštao u ispitivanje da li je u ovoj pravnoj stvari došlo do povrede nekih drugih prava za čije rešavanje su nadležni drugi državni organi.

 

3.9. Neophodno je istaći da je za postupanje u konkretnom predmetu važna primena pravila o teretu dokazivanja iz člana 45. st. 2. Zakona o zabrani diskriminacije. Naime, prema ovom pravilu, podnosilac pritužbe treba da učini verovatnim da je lice protiv koga podnosi pritužbu izvršilo akt diskriminacije zbog nekog njegovog ličnog svojstva, a ukoliko to učini, teret dokazivanja da usled tog akta nije došlo do povrede načela jednakosti, odnosno načela jednakih prava i obaveza, leži na licu protiv koga je pritužba podneta.

 

3.10. S tim u vezi Poverenik konstatuje da je iz dokaza nesporno utvrđeno da je AA bila određena da prisustvuje obuci u periodu od 19-20. maja 2021. godine, odnosno da ju je za tu obuku odredila GG nakon provere ispunjenosti uslova u pogledu postojanja eventualne smetnje upućivanja zaposlene na obuku s obzirom da je na godišnjem odmoru. Međutim, BB dala je nalog da umesto AA obuci prisustvuje drugo lice, te da su obuku pohađali II i JJ . Iz utvrđenih činjenica nesporno je da je AA direktorku BB upoznala sa činjenicom da se nalazi na godišnjem odmoru, a ne na bolovanju, ali da je međutim stav direktorke ostao nepromenjen da na obuku ide druga koleginica pošto će, kako je navela, AA „povodom lepih događaja“, odnosno trudnoće biti odsutna duže vreme. Nakon ovog odgovora AA se bratila ljudskim resursima, gde joj je odgovoreno da će nakon povrataka na rad moći da prisustvuje toj ili sličnoj obuci, da je došlo do greške i da nije bilo namere da bude stavljena u nepovoljniji položaj. Iz dokaza proizlazi da je AA , tek protekom vremena od skoro mesec dana od dana održavanja obuke i obraćanja ljudskim resursima, ponuđeno da prisustvuje obuci iste vrste po povratku na rad. S tim u vezi, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da je AA učinila verovatnim akt diskriminacije.

 

3.11. Imajući u vidu navedeno, teret dokazivanja da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede Zakona o zabrani diskriminacije odnosno da AA nije isključena sa obuke zbog činjenice da je trudna leži na licu protiv koga je pritužba podneta. S tim u vezi, Poverenik najpre konstatuje da BB u svom izjašnjenju nije sporila navode iz pritužbe da je imala saznanja da je AA trudna i da će s tim u vezi odsustvovati duži vremenski period sa posla. Imajući u vidu navedeno Poverenik je dalje cenio navode iz izjašnjenja da je razlog zbog kojeg je AA onemogućeno da prisustvuje obuci potreba poslodavca da zaposleni koji obuku pohađaju stečena znanja odmah primene i u radu, kao i da je poslodavac ovu obuku finansirao. Poverenik konstatuje da je nesporno da poslodavac ima pravo da odredi ko će biti upućen na dodatna usavršavanja, vodeći se potrebama procesa rada kao i potrebama stalnog unapređenja položaja kompanije na tržištu kroz implementaciju inovacija u poslovanju i proizvodnji. Međutim, u konkretnom slučaju, kao što je navedeno, ne mogu se prihvatiti kao opravdani razlozi koji su dati u izjašnjenju zbog čega je AA onemogućeno da prisustvuje edukaciji. Naime, kako je i iz samog izjašnjenja nesporno da je snimak obuke bio dostupan svim zaposlenima kroz internu mrežu poslodavca, može se konstatovati da su stečena znanja mogla biti implementirana u proces rada od strane zaposlenih. Poslodavac ničim nije dokazao da je posedovanje sertifikata neophodno za implementaciju stečenih znanja na obuci, niti da bi odsustvo sa rada jedne zaposlene bilo od uticaja na nesmetano odvijanje procesa rada. Ovo posebno ako se imaju u vidu i odredbe Zakona o ravnopravnosti polova koji je bio na snazi u vreme nastanka spornog događaja, a kojima je propisano da odsustvovanje sa posla zbog trudnoće i roditeljstva ne sme da bude smetnja za stručno usavršavanje.

 

3.12. Tačno je da cilj same obuke nije dobijanje sertifikata, ali takođe je činjenica da sertifikat predstavlja dokaz da je lice steklo određena znanja iz oblasti na koju se edukacija odnosi. Posredno, na taj način zaposlena/i koji poseduju sertifikat mogu imati veće šanse za kasnije napredovanje ili nagrađivanje na radnom mestu, imajući u vidu da poseduju dokaz dodatnih znanja i veština.

 

3.13. Nadalje, Poverenik je cenio i druge navode iz izjašnjenja BB da je prema samim AA navodima ona održavala rizičnu trudnoću, što je bio jedan od razloga zbog kojeg nije bila upućena na edukaciju. S tim u vezi, treba imati u vidu činjenicu da je obuka bila organizovana onlajn, što je nesporno utvrđeno, odnosno da pohađanje iste nije zahtevalo posebno angažovanje u smislu odlaska na mesto održavanja, puta, kontakata sa drugim licim, kao i eventualnih medicinskih rizika koje takve aktivnosti nose. Podnositeljka pritužbe i da je prisustvovala navedenoj obuci bi to učinila na način koji bi najviše odgovarao njenom medicinskom stanju. Ukoliko bi ovi navodi i bili prihvaćeni, da je svrha neupućivanje AA na edukaciju bila zaštita njenog zdravstvenog stanja i prevencija rizika u vezi sa komplikacijama u trudnoći, Poverenik ukazuje da u vezi sa tim nisu dostavljeni dokazi kojima bi ove tvrdnje bile potkrepljene u smislu člana 45. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije.

 

3.14. Poverenik je takođe cenio i navode iz izjašnjenja da nije poslovna praksa da se na edukacije upućuju i da prisustvuju lica koja se nalaze na odsustvu ili na godišnjem odmoru. S tim u vezi, treba imati u vidu da je AA već bilo odobreno da prisustvuje edukaciji od strane rukovoditeljke sektora GG, koja je u svom mejlu AA navela da je u vezi sa tom mogućnošću sve provereno, i da ne postoje smetnje da zbog odmora prisustvuje obuci. Činjenica da ranijoj AA rukovoditeljki, a ni AA nije bila poznata ovakva praksa poslodavca, govori u prilog tome da se u konkretnom slučaju ne radi o praksi kompanije. Pored toga, i sama BB je u svom izjašnjenju navela da VV. kompanija podržava ravnopravnost žena u poslovanju i podržava odrastanje „malihVV“ kroz sprovođenje različitih aktivnosti poput isplate 100% naknade u slučaju porodiljskog odsustva bez obzira na finansijska ograničenja koje je uvela država, da broj žena rukovoditeljki u VV nije zanemarljiv, da se promoviše borba protiv diskriminacije povećanjem broja dana godišnjeg odmora za svakog roditelja deteta mlađeg od 10 godina itd.

 

3.15. Na kraju, povodom navoda BB da nije mislila da će njena odluka o reorganizaciji načina izvođenja obuke dobiti negativnu konotaciju, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da se diskriminacija može izvršiti i bez postojanja namere, odnosno svesti da se neko diskriminiše, dakle i u neznanju da je akt koji se vrši diskriminatoran. Dakle, u slučajevima diskriminacije namera nije pravno relevantna, odnosno za utvrđivanje da li je jedno lice izvršilo akt diskriminacije, nije od značaja da li je postojala namera da se drugo lice neopravdano stavi u nepovoljniji položaj.

3.16. Pored toga, potrebno je ukazati da je diskriminacija žena po osnovu pola, kao i bračnog i porodičnog statusa prisutna u gotovo svim oblastima života, među kojima se oblast rada i zapošljavanja posebno izdvaja po broju podnetih pritužbi Povereniku. Žene koje su trudne i koje će postati majke ili su postale majke susreću se sa različitim stereotipima u svom radnom okruženju na šta upućuju i nalazi brojnih istraživanja. Prema nalazima različitih  istraživanja zaposlene žene ističu visok stepen ličnog iskustva doživljene diskriminacije[9]. U publikaciji Rodna diskriminacija u oblasti rada i zapošljavanja u Srbiji između ostalog je navedeno da ovakav način diskriminacije može biti veoma suptilan, prikriven iza normi i kriterijuma formiranih na osnovu postojećih predrasuda, što postanu utemeljene diskriminatorne prakse, koje se često podvode pod univerzalne istine. Od ispitanica i ispitanika koji su u trenutku popunjavanja ankete bili zaposleni ili imali posao u prethodnih deset godina, oko 27% njih je označuilo da je pretrpelo neki oblik diskriminacije kada je reč o napredovanju. Činjenica da je samo jedan muškarac naveo da je prilikom unapređenja bio diskriminisan na osnovu roda, u poređenju sa svakom desetom ženom je prilično sumorna, navedeno je u ovom istraživanju.[10] Takođe u istraživanju koje je sproveo Poverenik je navedeno da se u svakoj fazi radnog ciklusa žena i muškarac suočavaju sa izazovima kombinovanja radnih obaveza i roditeljstva. Ovaj izazov mnogi mladi razrešavaju odlaganjem rađanja. Otuda je usklađivanje profesionalnog domena i životnih aktivnosti imperativ koji donosi niz dobrobiti na mikro, mezo i makro nivou. Uspostavljanje ravnoteže u ovoj sferi povećava zadovoljstvo pojedinca životom i radom, produktivnost rada se pospešuje i posledično raste nivo fertiliteta.[11]

 

  1. MIŠLjENjE

 

Neupućivanjem AA na edukaciju zbog trudnoće, BB , rukovoditeljka RAMACA Zapadni Balkan u VV , povredila je odredbe člana 6. i člana 16. u vezi sa članom 20. Zakona o zabrani diskriminacije.

 

  1. PREPORUKA

 

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti preporučuje BB:

 

  • Da preduzme sve neophodne mere kako bi se otklonile posledice diskriminatornog postupanja prema AA, na taj način što će se po povratku na rad AA omogućiti da pohađa edukaciju „Advance CMC masterclass“ i dobije sertifikat o završenoj obuci.

 

  • Da ubuduće vodi računa da u okviru svojih redovnih poslova i aktivnosti ne krši antidiskriminacione propise.

 

Potrebno je da BB obavesti Poverenika za zaštitu ravnopravnosti o sprovođenju ove preporuke, u roku od 30 dana od dana prijema mišljenja sa preporukom.

 

Protiv ovog mišljenja sa preporukom nije dopuštena žalba niti bilo koje drugo pravno sredstvo, jer se njime ne odlučuje o pravima i obavezama pravnih subjekata.

 

Saglasno čl. 40. Zakona o zabrani diskriminacije, ukoliko BB ne postupi po preporuci u roku od 30 dana, biće doneto rešenje o izricanju mere opomene, protiv kojeg nije dopuštena žalba, a za slučaj da ovo rešenje ne sprovede, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti može o tome obavestiti javnost preko sredstava javnog informisanja i na drugi pogodan način.

[1] „Službeni glasnik RS“, broj 22/09

[2] Zakon o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“, broj 22/09), član 1. stav 2.

[3]„Službeni glasnik RS“, broj 98/06

[4]„Službeni glasnik RS“, broj 22/09

[5] „Službeni glasnik RS“, broj 52/21

[6] „Službeni glasnik RS“, broj 104/09

[7] „Službeni glasnik RS“, broj 52/21

[8] „Službeni glasnik RS“,br.24/05, 61/05, 54/09, 32/13, 75/14, 13/17- odluka US,  113/17 i 95/18-autentično tumačenje

[9] https://ravnopravnost.gov.rs/wp-content/uploads/2020/01/P%D0%9ES%D0%95B%D0%90N-IZV%D0%95S%D0%A2%D0%90%D0%88-PZZR-%D0%9E-DISKRI%D0%9CIN%D0%90CI%D0%88I-U-%D0%9EBL%D0%90S%D0%A2I-R%D0%90D%D0%90-I-Z%D0%90P%D0%9ESLj%D0%90V%D0%90N%D1%98%D0%90-1.pdf

[10] Rodna diskriminacija u oblasti rada i zapošljavanja u Srbiji, Nevena Dičić Kostić, Andrea Čolak i Sofija Vrbaški, 2022. godina

[11] https://www.jednaki.com/Uskladjivanje%20rada%20i%20roditeljstva%20Poslodavci%20(predfinalna%20verzija).pdf

 

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

Brankica Janković


microsoft-word-icon748-21 Utvrđena diskriminacija na osnovu bračnog i porodičnog statusa u oblasti rada i zapošljavanja Download


Print Friendly, PDF & Email
back to top