574-21 Diskriminacija nije utvrđena po osnovu pola

br. 07-00-417/2021-02 datum: 16.11.2021.

 

MIŠLjENjE

Mišljenje je doneto u postupku povodom pritužbe koju je Udruženje podnelo protiv Gradskog bazena , zbog diskriminacije na osnovu pola. Naime, u pritužbi je, između ostalog, navedeno da je godine na sajtu objavljen tekst pod naslovom: „U Srbiji postoji bazen koji „razdavaja“ muškarce i žene“, a u kojem se navodi da je jedini grad u Srbiji u kojem postoje odvojeni termini na bazenima za muškarce i žene. Dalje je navedeno da je u članku objavljeno da muškarci na gradskom bazenu mogu da se kupaju svakog dana od 11 do 15 sati i od 17 do 19 sati, a jedini „ženski termin“ je po najvećoj vrućini od 15 do 17 časova i muškarcima je tada strogo zabranjen ulaz“. Zbog svega navedenog podnositeljke pritužbe smatraju da su na ovaj način žene diskriminisane na osnovu pola u oblasti pružanja javnih usluga. Tokom postupka utvrđeno je da je Gradski bazen u izdat u zakup privrednom društvu AA, od kojeg je pribavljeno izjašnjenje. U izjašnjenju privrednog društva AA, između ostalog, navedeno je da „ženama nije zabranjen ulaz na bazen preko celog dana, već je, uvažavajući versku strukturu većinskog stanovništva u …, ženama dato pravo da biraju da li će ovu javnu površinu koristiti samo sa ženama ili to neće biti pitanje“, kao i da se u konkretnom slučaju ne radi o aktu diskriminacije prema ženama, već o aktu pružanja mogućnosti da usluge korišćenja ove javne površine budu dostupne i ženama koje žive u skladu sa verskim propisima. Istaknuto je da su netačni navodi iz pritužbe da je jedini termin za žene od 15 do 17 sati, već da žene usluge bazena mogu koristiti tokom celog dana, a da je u navedenom terminu samo muškarcima zabranjen ulaz. U toku postupka, imajući u vidu da je uz pritužbu dostavljen samo novinski članak Poverenik je izvršio uvid na licu mesta. Tom prilikom je utvrđeno da se na ulazu u Gradski bazen u … nalazi raspored korišćenja termina bazena u kojem je navedeno: „mešoviti termin od 11:00 do 14:30 časova; ženski termin od 15:00 do 17:00 časova; rekreativno kupanje od 17:00 do 19:00 časova“. Stoga, očigledno je da izdavajanje „ženskog termina“ u rasporedu korišćenja bazena u konkretnom slučaju ne znači da je ženama jedino u periodu od 15 do 17 sati omogućeno njegovo korišćenje, već obrnuto da je ženama omogućeno korišćenje dodatnog termina samo za njih. Pored rasporeda korišćenja termina koji su utvrđeni na licu mesta, Poverenik je cenio i navode iz izjašnjenja da žene usluge bazena mogu koristiti tokom celog radnog vremena bazena. Ovu činjenicu potvrđuju i navodi iz novinskog članka koji je dostavljen uz pritužbu, a u kojem je navedeno: „za razliku od ženskog termina, na muškom terminu smeju se kupati i žene“. Imajući u vidu da uvođenje dodatnog termina predstavlja izuzetak, Poverenik je utvrdio da odvojeni termini za žene nisu retkost u drugim državama u Evropi i svetu, kako iz verskih razloga, tako i za žene žrtve nasilja u porodici, kao i žene koje su pretrpele određene operativne zahvate (mastektomija). Imajući u vidu navedeno, Poverenik je mišljenja da uvođenjem jednog dodatnog termina od 15-17 časova samo za žene Gradski bazen u … nije povredio odredbe Zakona o zabrani diskriminacije.

  1. TOK POSTUPKA
    • Povereniku za zaštitu ravnopravnosti pritužbom se obratilo Udruženje … protiv Gradskog bazena …, zbog diskriminacije na osnovu pola.
    • U pritužbi je, između ostalog, navedeno:

–  da je 14. jula 2021. godine na sajtu … objavljen tekst pod naslovom: „U Srbiji postoji bazen koji „razdavaja“ muškarce i žene“, a u kojem se navodi da je … jedini grad u Srbiji u kojem postoje odvojeni termini na bazenima za muškarce i žene;

–  da je u članku objavljeno da muškarci na gradskom bazenu mogu da se kupaju svakog dana od 11 do 15 sati i od 17 do 19 sati, a „ženski termin“ je od 15 do 17 sati i muškarcima je tada „strogo zabranjen ulaz“;

da je u članku istaknuto da je ovakav raspored termina i odvajnja žena i muškaraca uveden u poslednjih 15 godina, „od kada, kako kažu sagovornici, posebno raste interesovanje za verske obaveze koje nalaže islam, čijih je sledbenika u ovom gradu većina“;

– da oni građani i građanke koji žele da provode vreme sa svojim devojkama, suprugama ili drugaricama moraju da „takvu vrstu zabave“ potraže u drugim mestima;

–  da se u novinskom članku takođe navodi da nadležne intitucije u tom gradu kažu „da nisu oni ti koji treba da odlučuju kako će bazen raditi i raspoređivati termine“, jer u gradu postoji samo jedan olimpijski bazen koji se poslednjih godina uglavnom daje u zakup privatnim licima „koji se iz sezone u sezonu menjaju“;

–  da su u konkretnom slučaju povređene odredbe čl. 17. i čl. 20 Zakona o zabrani diskriminacije.

U pritužbi je kao dokaz naveden link novinskog portala … na kojem je objavljena navedena vest.

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti sproveo je postupak u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, u skladu sa članom 37. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije, pa je u toku postupka zatraženo izjašnjenje Gradskog Bazena … S obzirom da je dostava više puta pokušana na adresu koja je navedena u pritužbi Svetosavska bb, ali bezuspešno, Poverenik se obratio Gradu … od kojeg su zatraženi podaci pravnog lica sa kojim je Grad … zaključio ugovor o zakupu Gradskog bazena …
  • Postupajući po zahtevu Poverenika, gradonačelnik …, BB, obavestio je ovaj organ da je odlukom Skupštine grada … br. … od …. godine, data saglasnost VV za iznajmljivanje objekta na rekreacionom centru, kat.parceli br. … KO …, koji su dodeljeni na korišćenje VV odlukom Skupštine grada … br…. od …. godine, kao i da je sve dodatne informacije neophodno pribaviti od Ustanove za sport … u čijoj je nadležnosti iznajmljivanje objekata na rekreacionom centru gde se nalazi i Gradski bazen ….
  • Dalje, Poverenik se u skladu sa dobijenim informacijama obratio Ustanovi za sport … koja je obavestila Poverenika da je ova ustanova zaključila ugovor o zakupu Gradskog bazena … za 2021. godinu sa privrednim društvom AA.
  • Nakom toga, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti sproveo je postupak u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, u skladu sa članom 37. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije, pa je u toku postupka zatraženo izjašnjenje privrednog društva AA.
  • U izjašnjenju GG, punomoćnice advokatkinje privrednog društva AA čija je zakonska zastupnica DD, između ostalog, navedeno je:
  • da je u … većinsko stanovništvo muslimanske veroispovesti, te mahom građani žive i rade u skladu sa verskim običajima;
  • da s obzirom na napred opisani način života većinskog stanovništva, verski običaji podrazumevaju razdvajanje termina boravka na javnim i privatnim površinama, jer bi drugačije organizovanje značilo nepoštovanje verskih običaja i načina života „pogotovo kada su pripadnice ženskog pola u pitanju“;
  • da je članak koji je bio povod za podnošenje pritužbe neistinit u delu gde se navodi da „muškarci na gradskom bazenu mogu da kupaju svakog dana od 11 do 15 sati i od 17 do 19 sati, a jedini ženski termin je po najvećoj vrućini od 15 do 17 časova i muškarcima je tada strogo zabranjen ulaz“, jer je ženama na gradskom bazenu dozvoljen ulazak preko celog dana, a muškarcima je zabranjen u periodu od 15 do 17 časova;
  • da je članak „pročitan sa pažnjom do kraja, “bilo bi jasno da se ne radi o aktu diskriminacije prema ženama, već o aktu pružanja mogućnosti da usluge korišćenja ove javne površine budu dostupne i ženama koje žive u skladu sa verskim propisim, ali i iz drugih razloga, što se u članku jasno i navodi rečenicom: „Naravno, na muškim terminima često ima i žena koje se kupaju, jer za razliku od ženskog termina, na muškom terminu smeju se kupati i žene“;
  • da iz svega proizlazi da „ženama nije zabranjen ulaz na bazen preko celog dana, već je ženama dato pravo da biraju da li će ovu javnu površinu koristiti samo sa ženama ili to neće biti pitanje“;
  • da u prilog navedenom govori i nastavak članka u kojem se navodi: „Ovakav slučaj nije u ostalim sandžačkim gradovima u kojima postoje bazeni ovakvog tipa – u …, recimo, ne postoji ženski termin, ali nije redak slučaj da žene zakupe privatni termin i odvojeno se kupaju od muškaraca“;
  • da je pritužba „bespredmetna“ jer ni u jednom delu nije navedeno da je bilo koja članica Udruženja … bila u prilici da poseti Gradski bazen u …, „jer da jeste, sve napred navedeno bi bilo jasno, kao i da je članak trebalo pažljivo pročitati, a zatim ispitati situaciju koja se u njemu opisuje“.
  1. ČINjENIČNO STANjE

 

  • Uvidom u novinski članak portala … od … godine utvrđeno je da je pod naslovom „U Srbiji postoji bazen koji „razdvaja“ muškarce i žene“, objavljen tekst sledeće sadržine: „Meteorolozi su ovih dana najavili crveni meteo alarm, a ako je suditi po najavljenim prognozama u narednim danima Srbiju i … očekuju temperature od 34 do 37 stepeni. Građani …, osveženje u gradu jedino mogu pronaći na gradskom bazenu koji se nalazi u centru grada i koji je ujedno i jedini bazen u gradu sa preko 120.000 stanovnika. Postoji još par manjih bazena u novopazarskoj banji, ali kapaciteti tih bezena su veoma mali da se zadovolji broj kupača koji bi koristili usluge bazena u ovim tropskim danima. Inače, malo je javnosti u Srbiji poznato da je … jedini grad u Srbiji u kome postoje odvojeni termini na bazenima za muškarce i za žene. Tako muškarci na gradskom bazenu mogu da se kupaju svakog dana od 11 do 15 i od 17 do 19 sati, a jedini ženski termin je po najvećoj vrućini od 15 do 17 časova i muškarcima je tada strogo zabranjen ulazak. Ovakav slučaj nije ni u ostalim sandžačkim gradovima u kojima postoje bazeni ovakvog tipa – u T…, recimo, ne postoji ženski termin, ali nije redak slučaj da žene zakupe privatni termin i odvojeno se kupaju od muškaraca. Naravno, na muškim termina često ima žena koje se kupaju, jer za razliku od ženskog termina – na muškom terminu smeju se kupati i žene. Pored toga što je muškarcima kupanje zabranjeno u tom terminu, gradski bazen je ograđen kako muškarci koji prolaze pored bazena ne bi mogli da vide svoje sugrađanke dok plivaju ili se sunčaju na gradskom bazenu. Ovakav raspored termina i odvajanje muškaraca i žena uveden je u poslednjih 15 godina, od kada, kako kažu sagovornici, posebno raste interesovanje za verske obaveze koje nalaže Islam, čijih je sledbenika u ovom gradu većina. Oni novopazarci koji sa svojim devojkama, suprugama ili drugaricama žele da zajedno provode vreme na bazenima, obično budu primorani da takvu vrstu zabave potraže u obližnjoj Raški, Jošaničkoj banji ili pak na Kopaoniku. Nadležne institucije u ovom gradu kažu da nisu oni ti koji treba da odlučuju kako će bazeni raditi i raspoređivati termine, jer u gradu postoji samo jedan olimpijski bazen, koji se poslednjih godina uglavnom daje u zakup privatnim licima koji se iz sezone u sezonu menjaju. Novopazarcima je obećano će se u ovom gradu napraviti i zatvoreni bazen koji je prema najavama vlasti u ovom gradu trebao biti gotov još u decembru 2012. g Ali je na tom mestu, na kojem je do prethodne godine stojala i tabla sa projektom bazena sada izgrađen park. Ostaje pitanje gde da novopazarci pronađu svoj kutak osveženja od tropskih dana koji nas ovog leta očekuju, obzirom da je jedan jedini bazen u ovom gradu mali da primi sve zainteresovane kupače kojih je sigurno mnogo više od onog broja koji trenutno koristi usluge bazena u ovom gradu.
  • U cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja Poverenik je izašao na teren i utvrdio da se na ulazu u Gradski bazen u … nalazi raspored korišćenja termina bazena u kojem je navedeno: „mešoviti termin od 11:00 do 14:30 časova; ženski termin od 15:00 do 17:00 časova; rekreativno kupanje od 17:00 do 19:00 časova“.

 

 

  1. MOTIVI I RAZLOZI ZA DONOŠENjE MIŠLjENjA

 

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, prilikom odlučivanja u ovom predmetu, imao je u vidu navode iz pritužbe, izjašnjenja, kao i dostavljene dokaze.

Pravni okvir

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je samostalan, nezavisan i specijalizovan državni organ, ustanovljen Zakonom o zabrani diskriminacije. Odredbama člana 33. Zakona o zabrani diskriminacije propisana je nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišljenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije i izriče zakonom utvrđene mere. Pored toga, Poverenik je ovlašćen da predlaže postupak mirenja, kao i da pokreće sudske postupke za zaštitu od diskriminacije i podnosi prekršajne prijave zbog akata diskriminacije propisanih antidiskriminacionim propisima. Poverenik je, takođe, ovlašćen da upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije i da organima javne vlasti preporučuje mere za ostvarivanje ravnopravnosti[1].
  • Ustav Republike Srbije[2] u članu 21. zabranjuje svaku diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta. Takođe, odredbom člana 43. Ustava propisano je da se jemči sloboda misli, savesti, uverenja i veroispovesti, pravo da se ostane pri svom uverenju ili veroispovesti ili da se oni promene prema sopstvenom izboru.
    Niko nije dužan da se izjašnjava o svojim verskim i drugim uverenjima (stav 2.).
    Svako je slobodan da ispoljava svoju veru ili ubeđenje veroispovedanja, obavljanjem verskih obreda, pohađanjem verske službe ili nastave, pojedinačno ili u zajednici s drugima, kao i da privatno ili javno iznese svoja verska uverenja. (stav 3.)
    Sloboda ispoljavanja vere ili uverenja može se ograničiti zakonom, samo ako je to neophodno u demokratskom društvu, radi zaštite života i zdravlja ljudi, morala demokratskog društva, sloboda i prava građana zajemčenih Ustavom, javne bezbednosti i javnog reda ili radi sprečavanja izazivanja ili podsticanja verske, nacionalne ili rasne mržnje (stav 4). Članom 48. Ustava propisano je da merama u obrazovanju, kulturi i javnom obaveštavanju, Republika Srbija podstiče razumevanje, uvažavanje i poštovanje razlika koje postoje zbog posebnosti etničkog, kulturnog, jezičkog ili verskog identiteta njenih građana. Odredbom člana 79. Ustava između ostalog je propisano da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na izražavanje, čuvanje, negovanje, razvijanje i javno izražavanje nacionalne, etničke, kulturne i verske posebnosti. Članom 81. Ustava propisano je da u oblasti obrazovanja, kulture i informisanja Srbija podstiče duh tolerancije i međukulturnog dijaloga i preduzima efikasne mere za unapređenje uzajamnog poštovanja, razumevanja i saradnje među svim ljudima koji žive na njenoj teritoriji, bez obzira na njihov etnički, kulturni, jezički ili verski identitet.
  • Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine[3], u članu 14. zabranjuje diskriminaciju i propisuje da se uživanje prava i sloboda propisanih ovom konvencijom obezbeđuje bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, veroispovest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno poreklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

 

  • Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije[4], koji u članu 4. propisuje da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva, te da je svako dužan da poštuje načelo jednakosti, odnosno zabranu diskriminacije. Odredbom člana 17. Zakona o zabrani diskriminacije propisano je da diskriminacija u pružanju javnih usluga postoji ako pravno ili fizičko lice, u okviru svoje delatnosti, odnosno zanimanja, na osnovu ličnog svojstva lica ili grupe lica, odbije pružanje usluge, za pružanje usluge traži ispunjenje uslova koji se ne traže od drugih lica ili grupe lica, odnosno ako u pružanju usluga neopravdano omogući prvenstvo drugom licu ili grupi lica. Stavom 2. ove odredbe propisano je da svako ima pravo na jednak pristup objektima u javnoj upotrebi (objekti u kojima se nalaze sedišta organa javne vlasti, objekti u oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, kulture, sporta, turizma, objekti koji se koriste za zaštitu životne sredine, za zaštitu od elementarnih nepogoda i sl.), kao i javnim površinama (parkovi, trgovi, ulice, pešački prelazi i druge javne saobraćajnice i sl.), u skladu sa zakonom. Takođe, članom 20. ovog zakona propisano je da diskriminacija postoji ako se postupa protivno načelu rodne ravnopravnosti, odnosno načelu poštovanja jednakih prava i sloboda žena i muškaraca u političkom, ekonomskom, kulturnom i drugom aspektu javnog, profesionalnog, privatnog i porodičnog života. Stavom 2. ove odredbe zabranjeno je uskraćivanje prava ili javno ili prikriveno priznavanje pogodnosti u odnosu na pol, odnosno rod i rodni identitet ili zbog promene pola, odnosno prilagođavanja pola rodnom identitetu, kao i zbog trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva radi nege deteta ili posebne nege deteta. Zabranjeno je i fizičko i drugo nasilje, eksploatacija, izražavanje mržnje, omalovažavanje, ucenjivanje i uznemiravanje s obzirom na pol, odnosno rod i rodni identitet, kao i javno zagovaranje, podržavanje i postupanje u skladu sa predrasudama, običajima i drugim društvenim obrascima ponašanja koji su zasnovani na ideji podređenosti ili nadređenosti polova, odnosno stereotipnih uloga polova.

 

  • Zakon o rodnoj ravnopravnosti[5] u članu 3. propisuje da rodna ravnopravnost podrazumeva jednaka prava, odgovornosti i mogućnosti, ravnomerno učešće i uravnoteženu zastupljenost žena i muškaraca u svim oblastima društvenog života, jednake mogućnosti za ostvarivanje prava i sloboda, korišćenje ličnih znanja i sposobnosti za lični razvoj i razvoj društva, jednake mogućnosti i prava u pristupu robama i uslugama, kao i ostvarivanje jednake koristi od rezultata rada, uz uvažavanje bioloških, društvenih i kulturološki formiranih razlika između muškaraca i žena i različitih interesa, potreba i prioriteta žena i muškaraca prilikom donošenja javnih i drugih politika i odlučivanja o pravima, obavezama i na zakonu zasnovanim odredbama, kao i ustavnim odredbama. Odredbom člana 4. stav 1. ovog zakona propisano je da diskriminacija na osnovu pola, polnih karakteristika, odnosno roda, jeste svako neopravdano razlikovanje, nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), na otvoren ili prikriven način, u odnosu na lica ili grupe lica, kao i članove njihovih porodica ili njima bliska lica, zasnovano na polu, polnim karakteristikama, odnosno rodu u: političkoj, obrazovnoj, medijskoj i ekonomskoj oblasti; oblasti zapošljavanja, zanimanja i rada, samozapošljavanja, zaštite potrošača (robe i usluge); zdravstvenom osiguranju i zaštiti; socijalnom osiguranju i zaštiti, u braku i porodičnim odnosima; oblasti bezbednosti; ekologiji; oblasti kulture; sportu i rekreaciji; kao i u oblasti javnog oglašavanja i drugim oblastima društvenog života. Stavom 2. iste odredbe propisano je da neposredna diskriminacija na osnovu pola, polnih karakteristika, odnosno roda, postoji ako se lice ili grupa lica, zbog njihovog pola, polnih karakteristika, odnosno roda, u istoj ili sličnoj situaciji, bilo kojim aktom, radnjom ili propuštanjem, stavljaju ili su stavljeni u nepovoljniji položaj, ili bi mogli biti stavljeni u nepovoljniji položaj.

 

  • Zakon o crkvama i verskim zajednicama[6], u članu 2. propisuje da niko ne može biti uznemiravan, diskriminisan ili privilegovan zbog svojih verskih uverenja, pripadanja ili nepripadanja verskoj zajednici, učestvovanja ili neučestvovanja u bogosluženju i verskim obredima i korišćenja ili nekorišćenja zajemčenih verskih sloboda i prava. Odredbom člana 3. ovog zakona propisano je da sloboda veroispovesti ili verskog uverenja može biti podvrgnuta samo onim ograničenjima koja su propisana Ustavom, zakonom i ratifikovanim međunarodnim dokumentima, a neophodna su u demokratskom društvu radi zaštite javne bezbednosti, javnog reda, morala i zaštite slobode i prava drugih. Verska sloboda se ne sme koristiti tako da ugrožava pravo na život, pravo na zdravlje, prava dece, pravo na lični i porodični integritet i pravo na imovinu, niti tako da se izaziva i podstiče verska, nacionalna ili rasna netrpeljivost.

Analiza navoda iz pritužbe i izjašnjenja sa aspekta antidiskriminacionih propisa

3.8Imajući u vidu predmet pritužbe, u konkretnom slučaju potrebno je utvrditi da li je Gradski bazen u … stavio žene u neopravdano nepovoljniji položaj u odnosu na muškarce na osnovu pola.

3.9. Naime, prema navodima novinskog teksta koji je objavljen pod naslovom „U Srbiji postoji bazen koji razdvaja muškarce i žene“, a koji je predstavljao povod za podnošenje pritužbe, između ostalog navedeno je: „Inače, malo je javnosti u Srbiji poznato da je … jedini grad u Srbiji u kome postoje odvojeni termini na bazenima za muškarce i za žene. Tako muškarci na gradskom bazenu mogu da se kupaju svakog dana od 11 do 15 i od 17 do 19 sati, a jedini ženski termin je po najvećoj vrućini od 15 do 17 časova i muškarcima je tada strogo zabranjen ulazak“. U izjašnjenju privrednog društva AA koje je zakupac Gradskog bazena u … u potpunosti su osporeni ovi navodi, jer je, kako se dalje navodi, ženama na gradskom bazenu dozvoljen ulazak preko celog dana, a muškarcima je zabranjen u periodu od 15 do 17 časova. Naime, pojašnjeno je da se u konkretnom slučaju ne radi o aktu diskriminacije prema ženama, već da je uvažavajući versko uverenje i običaje većinskog stanovništva u … na ovaj način pružena mogućnosti da usluge korišćenja gradskog bazena budu dostupne i ženama koje žive u skladu sa verskim propisima.

3.10. U toku postupka, imajući u vidu da je uz pritužbu dostavljen samo novinski članak Poverenik je izvršio uvid na licu mesta. Tom prilikom je utvrđeno da se na ulazu u Gradski bazen u … nalazi raspored korišćenja termina bazena u kojem je navedeno: „mešoviti termin od 11:00 do 14:30 časova; ženski termin od 15:00 do 17:00 časova; rekreativno kupanje od 17:00 do 19:00 časova“. Stoga, očigledno je da izdavajanje „ženskog termina“ u rasporedu korišćenja bazena u konkretnom slučaju ne znači da je ženama jedino u periodu od 15 do 17 sati omogućeno njegovo korišćenje, već obrnuto da je ženama omogućeno korišćenje dodatnog termina samo za njih. Pored rasporeda koriščenja termina koji su utvrđeni na licu mesta, Poverenik je cenio i navode iz izjašnjenja u kojem je navedeno da žene usluge bazena mogu koristiti tokom celog radnog vremena bazena. Ovu činjenicu potvrđuju i navodi iz novinskog članka koji je dostavljen uz pritužbu, a u kojem je navedeno: „Za razliku od ženskog termina, na muškom terminu smeju se kupati i žene“.

3.11. Imajući u vidu da uvođenje dodatnog termina predstavlja izuzetak, Poverenik je izvršio analizu uporedne prakse u drugim zemljama. Prema dostupnom istraživanju na reprezentativnom uzorku bazena u Nemačkoj, oko 10% bazena ima odvojene termine za žene, od kojih je 7% ima odvojene termine za žene iz verskih razloga.[7] Takođe, na zahtev različitih feminističkih organizacija, postoje odvojeni termini za žene žrtve nasilja u porodici, kao i žene koje su pretrpele određene operativne zahvate. Ovo su samo neka od istraživanja povodom uvođenja dodatnog termina samo za žene.[8] S tim u vezi, sprovedenom analizom je utvrđeno da odvojeni termini za žene nisu retkost u drugim državama u Evropi i svetu, kako iz verskih razloga, tako i za žene žrtve nasilja u porodici, kao i žene koje su pretrpele određene operativne zahvate (mastektomija) zbog čega se ovakvo uvođenje dodatnog termina može smatrati opravdano.

3.12. Imajući u vidu navedeno, Poverenik je mišljenja da izdvajanjem jednog dodatnog termina samo za žene Gradski bazen u … u terminu od 15-17 časova nije povredio odredbe Zakona o zabrani diskriminacije, imajući u vidu da je navedeni dodatani termin opravdan legitimnim ciljem.

 

  1. MIŠLjENjE

 

U postupku po pritužbi Udruženja … protiv Gradskog bazena …, uvođenjem jednog dodatnog termina od 15-17 časova samo za žene Gradski bazen nije povredio odredbe Zakona o zabrani diskriminacije.

[1] Zakon o zabrani diskriminacije, član 33.

[2] Ustav Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 98/06)

[3] „Službeni list SCG“- Međunarodni ugovori broj 9/03

[4] Zakon o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“, br. 22/09 i 52/21)

[5] Zakon o rodnoj ravnopravnosti „Službeni glasnik RS“, broj 52/21

[6] Zakon o crkvama i verskim zajednicama broj 36/06.

[7] The accommodation of Muslim body practices in German public swimming pools, 2020, https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/01419870.2020.1770827?scroll=top&needAccess=true

[8] https://www.csmonitor.com/World/Europe/2016/0530/Sweden-stirs-debate-with-women-only-swimming-in-nod-to-Muslims https://www.opposingviews.com/world/sweden-women-only-swimming-accommodate-muslims

 

 

 

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

Brankica Janković


microsoft-word-icon574-21 Diskriminacija nije utvrđena po osnovu pola Download


Print Friendly, PDF & Email
back to top