304-26 Mišljenje povodom pritužbe zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti

br. 07-00-152/2026-02 datum: 14. 9. 2026. godine

 

Postupajući u okviru zakonom propisane nadležnosti da postupa po pritužbama zbog povreda odredaba Zakona o zabrani diskriminacije[1], daje mišljenja i preporuke i izriče zakonom utvrđene mere, na osnovu člana 33. stav 1. tačka 2. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS”, broj 22/09 i 52/21), povodom pritužbe koju je podnela AA, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti daje

 

MIŠLjENjE

 

U postupku koji je sproveden povodom pritužbe AA, protiv Opštinske uprave Vršac, zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti, nisu povređene odredbe Zakona o zabrani diskriminacije.

 

O b r a z l o ž e nj e

Povereniku za zaštitu ravnopravnosti pritužbom i dopunom pritužbe se obratila AA, protiv Opštinske uprave Vršac, odnosno njene matične služba, zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti. Navedeno je, između ostalog, da pritužbu podnosi zbog kontinuirane, sistematske neposredne i posredne diskriminacije, administrativne asimilacije, akata viktimizacije i opstrukcije zasnovanih na njenom ličnom svojstvu – nacionalnoj pripadnosti. Ističe da se diskriminatorno postupanje Gradske uprave Vršac manifestuje kroz akt Gradske uprave grada Vršca od 06.5.2026. godine, potpisan od strane v. d. načelnika, kojim joj je upućeno izvinjenje zbog neopravdano dugog trajanja postupka, što dokazuje svesno i namerno suspendovano poštovanje zakona Republike Srbije. Dalje se navodi da je u zvaničnom dopisu/obaveštenju broj 208-2-… 24. marta 2026. godine, postupajuća matičarka Gradske uprave Vršac u zvaničnoj službenoj korespondenciji samovlasno, prinudno i sistematski oslovljava nametnutom transkripcijom i fonetskim ispisom „A“. Ističe da njeno jedino legalno, pravnosnažno i u svim dokumentima registrovano ime jeste AA, što je dokumentovano i važećim pasošem. Ignorisanje zvaničnog ličnog dokumenta od strane postupajuće matičarke i nasilno nametanje promene grafičkog ispisa njenog ličnog imena predstavlja klasičan čin administrativne asimilacije, negacije njenog identiteta i neposredne diskriminacije na nacionalnoj osnovi. Dalje navodi da je postupak za upis podatka o nemačkoj nacionalnoj pripadnosti pokrenut pred GU Vršac dana 21.02.2025. godine, a da je organ  bio u administrativnom ćutanju duže od 444 dana pre nego što je preduzeo pomenutu procesnu radnju,  u martu 2026. godine. Ističe da je u ovom kontekstu ključno ukazati na duboki subjektivni osećaj diskriminacije, marginalizacije, zbog grubog prekoračenja roka o odlučivanju po njenom zahtevu. Navodi da je matična služba Gradske uprave Vršac u svom dopisu broj 208-2-… izvršila arbitrarno i nezakonito suspendovanje njenih digitalnih prava. Organ je eksplicitno odbio da prihvati njenu zvaničnu izjavu o nacionalnoj pripadnosti koja je bila potpisana važećim srpskim kvalifikovanim elektronskim potpisom, kao i ekvivalentnim naprednim sistemom elektronske identifikacije Evropske unije (ID Austrija). Umesto imperativnog prihvatanja digitalnog dokumenta, organ je uveo nepostojeću proceduralnu barijeru, ultimativno zahtevajući da pristupi fizičkoj overi pismene izjave pred javnim beležnikom ili u konzulatu, zbog čega smatra da ovakvo postupanje predstavlja direktnu, svesnu i kvalifikovanu povredu člana 50. i člana 51. stav 2. Zakona o elektronskom dokumentu. Dalje navodi da je njena nacionalna pripadnost već pravnosnažno utvrđena i verifikovana od strane same Republike Srbije – Rešenjem Gradske opštine Vračar, a odbijanje GU Vršac da uvaži pravnosnažni akt sopstvene države predstavlja školski primer posredne diskriminacije. Dalje navodi da je  je u postupanju Gradske uprave Vršac prisutana jasna, sistematski i nesumnjiva namera diskriminacije, direktno praćena elementom otvorene viktimizacije iz člana 9. Zakona o zabrani diskriminacije. Pojašnjava da je dana 30.4.2026. godine, elektronskim putem, podnela organu poseban zahtev radi obustave nezakonite prakse paralelne upotrebe dva oblika ličnog imena, koji je verifikovan sopstvenim kvalifikovanim elektronskim potpisom, Odlučujući o predmetnom zahtevu, organ je u ekspresnom roku doneo negativno rešenje od 05.5.2026. godine, protiv kojeg je dana 19.5.2026. godine izjavljena žalba drugostepenom organu. Prvostepeni organ je u potpunosti prihvatio i priznao procesnu validnost njenog kvalifikovanog elektronskog potpisa na zahtevu od 30.4.2026. godine, dok u osnovnom postupku (koji datira još od 21.02.2025. godine) organ tvrdi da je njen e-potpis „nedovoljan“ za običnu izjavu o nacionalnoj pripadnosti. Navodi da ovakva selektivna hitnost, usmerena isključivo na donošenje negativnog akta, jasno dokazuje da organ koristi svoja javna ovlašćenja kao instrument institucionalne odmazde (viktimizacije), sa namerom da je kazni zbog prethodnog legitimnog iniciranja postupaka pred kontrolnim organima Republike Srbije (Zaštitnikom građana i Poverenikom). Takođe, navodi da pored povrede procesne forme, uneti podaci o njenim  roditeljima su i faktički neažurni i netačni (poput prezimena majke), čime je izvršena i protivzakonita obrada netačnih podataka o ličnosti trećih lica.

 

Podnositeljka pritužbe navodi da iz ovih činjenica i postupanja GU Vršac proizlazi uzročno-posledična veza između njenog ličnog svojstva – statusa državljanke R. N. i pripadnice zvanično priznate nemačke nacionalne manjine.  Smatra da je u konkretnom slučaju izvršen akt direktne i posredne diskriminacije, administrativne asimilacije i naknadne procesne odmazde, zbog čega je predložila da Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, hitno sprovede dalji postupak i donese mišljenje  kojim se utvrđuje da je Gradska uprava Vršac (Matična služba Vršac), preduzimanjem opisanih akata činjenja i nečinjenja izvršila direktnu i posrednu diskriminaciju, povredu ličnog dostojanstva, akt administrativne asimilacije i kvalifikovani oblik viktimizacije, na osnovu njenog ličnog svojstva – nacionalne pripadnosti i statusa državljanke R. N.

 

U prilogu pritužbe i dopune pritužbe dostavljeni su dokazi koji su navedeni u pritužbi, među kojima i: fotokopija dopisa i pisano izvinjenje vršioca dužnosti načelnika Gradske uprave Vršac od 06.5.2026. godine; fotokopija rešenja Gradske uprave Vršac, Odeljenja za opštu upravuod 05.5.2026. godine; fotokopija žalbe protiv rešenja od 05.5.2026. godine,  fotokopija pisanog odgovora podnositeljke pritužbe od 15.5.2026. godine;  dopis/Obaveštenje postupajuće matičarke Gradske uprave Vršac od 24.3.2026; fotokopijaopija važeće putne isprave R. N, fotokopija urgencije upućene Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave 13.5.2026. godine, fotokopija zahteva za pokretanje hitnog inspekcijskog i pokrajinskog nadzora upućenog Pokrajinskom sekretarijatu za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice AP Vojvodine od 18.5.2026. godine, fotokopija rešenja  Gradske uprave grada Beograda  od 31.3.2026. godine.

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti sproveo je postupak u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, a u skladu sa članom 37. Zakona o zabrani diskriminacije[2], pa je u toku postupka zatraženo izjašnjenje od načelnika Gradske uprave Vršac. U izjašnjenju načelnika Gradske uprave Vršac, između ostalog, navedeno da je podnositeljka pritužbe 3.3.2025. godine podnela zahtev za upis podatka o nacionalnoj pripadnosti u matičnu knjigu rođenih, kao i da su uz zahtev dostavljeni: Izjava o nacionalnoj pripadnosti (dodatno elektronski signirana), kopija pasoša Srbije, kopija pasoša N., izvod iz matične knjige rođenih. Dalje je navedeno da je 24.3.2026. godine podnositeljki zahteva poslato obaveštenje u smislu čl. 59. ZUP-a  da je potrebno da uredi svoj zahtev, tako što će overiti izjavu o nacionalnoj pripadnosti u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije. Navedeno obaveštenje je sadržalo i upozorenje da će zahtev biti odbačen u skladu sa čl. 59. st. 2. i čl. 92. st. 1. t. 6) ZUP-a, ako ne bude uređen u roku od 15 dana. Pošto podnositeljka nije u ostavljenom roku uredila svoj zahtev, isti je odbačen rešenjem od 7.5.2026. godine. Podnositeljka zahteva je izjavila žalbu na pomenuto rešenje dana 19.5.2026. godine. U izjašnjenju se dalje navodi da je pritužba  potpuno neosnovana, jer niko u Gradskoj upravi grada Vršca nije vršio, niti želi da vrši „nasilnu asimilaciju identiteta“ podnositeljke pritužbe. S tim u vezi, izvinjenje načelnika Gradske uprave od 6.5.2026. godine upućeno je isključivo zbog dugog trajanja postupka, što ne znači da je njen zahtev bio uredan. Povodom navoda pritužbe da se takva „opstrukcija ne primenjuje prema građanima većinske nacionalne pripadnosti u redovnim postupcima“, u izjašnjenju se navodi da su ovi navodi netačni jer je podnositeljka pritužbe bila u redovnom postupku, a ne u nekom vanrednom postupku, kako bi se moglo razumeti iz njenih reči, a pored toga imala je obavezu da uredi svoj zahtev, tako što će svoju izjavu o nacionalnoj pripadnosti predati u diplomatsko-konzularnom predstavništvu (DKP) Republike Srbije (ili je overiti pred javnim beležnikom). Ona to nije učinila i zahtev je odbačen u skladu sa čl. 59. st. 2. i čl. 92. st. 1. ZUP-a. Ističe se da je postupak  potpuno isti za sve u istoj situaciji. Svaki državljanin, ili državljanka Republike Srbije, sa prebivalištem u inostranstvu bi morao zahtev da preda preko DKP Republike Srbije. To važi i za pripadnike većinske nacije i za pripadnike svih nacionalnih manjina. Zahtev za upis srpske nacionalne pripadnosti u MKR bi, pod ovim uslovima, jednako bio odbačen kao i upis bilo koje manjinske nacionalne pripadnosti.

 

Dalje se u izjašnjenju navodi da podnositeljka pritužbe potpuno pogrešno tumači odredbe Zakona o matičnim knjigama. Prema čl. 16. ovog zakona „Podaci u matične knjige upisuju se na srpskom jeziku, ćiriličnim pismom“. U čl. 17. istog zakona propisano je: „Lično ime deteta, roditelja, supružnika i umrlog upisuje se na srpskom jeziku, ćiriličkim pismom, a pripadnici nacionalne manjine imaju pravo na upis ličnog imena prema jeziku i pravopisu pripadnika nacionalne manjine, što ne isključuje paralelan upis ličnog imena i na srpskom jeziku, ćiriličkim pismom.“ Uputstvom o vođenju matičnih knjiga i obrascima matičnih knjiga, u tački 15. stav 2. propisano je: „Lično ime deteta, roditelja, supružnika i umrlog pripadnika nacionalne manjine upisuje se u matične knjigu na jeziku i pismu nacionalne manjine posle upisa na srpskom jeziku ćiriličkim pismom, ispod njega istim oblikom i veličinom slova.“ U skladu sa napred navedenim propisima ime podnositeljke pritužbe je upisano u matičnu knjigu rođenih. Potpuno je neosnovano tvrditi da je „A.“ nametnuta transkripcija. Upis ličnog imena na srpskom jeziku, ćiriličkim pismom, nije dispozitivne prirode. Upravo je suprotno. Upis ličnog imena na srpskom jeziku, ćiriličkim pismom, je imperativnog karaktera. U svom izjašnjenju navodi da primena čl. 17. Zakona o matičnim knjigama nikako ne može predstavljati „klasičan čin administrativne asimilacije, negacije identiteta i neposredne diskriminacije“, kako to proizvoljno tvrdi podnositeljka pritužbe. S tim u vezi, ističe da u izvodu matične knjige rođenih u rubrici „ime“ piše „A.“, a ispod toga „A”. To je primer poštovanja propisa o matičnim knjigama, a ne prevođenje grafeme „h“ u ,,ks“. Takođe, ne može se govoriti o direktnom kršenju zakonskog ovlašćenja i nametanje identitetskog obrasca većinskog naroda,  već je primer poštovanja prava pripadnika nacionalnih manjina, da njihova lična imena budu upisana i prema jeziku i pravopisu pripadnika nacionalne manjine. Dalje je u izjašnjenju pojašnjeno da se podnositeljka pritužbe poziva na predmet pred Evropskim sudom za ljudska prava Mentzen vs Latvia, mada je ovde država Letonija dobila spor, odn. Evropski sud za ljudska prava je odlučio da je zahtev podnositeljke predstavke nedopušten, pošto letonskim propisima nisu povređene evropske konvencije i standardi. Prezime Mencen (Mentzen) se po letonskim propisima piše ,,Mencena“ (u letonskom jeziku se „tz“ piše „s“) , a prezime u obliku „Mentzen“ se može upisivati samo u posebne napomene „special remarks“. Pri tome je država Letonija dobila spor, odn. Evropski sud za ljudska prava je odlučio da je predstavka nedopuštena. Takođe, podnositeljka pritužbe se poziva i na predmet Burghartz vs Switzerland, koji po svojoj sadržini nema ništa zajedničko sa postupkom koji je pokrenula podnositeljka pritužbe. U predmetu Burghartz vs Switzerland se radilo o tome da mužu  nije omogućeno da pri zaključenju braka uzme prezime svoje žene, pa je nejasno kakve to ima veze sa upisom nacionalne pripadnosti u matičnu knjigu rođenih. Isto je i sa predmetom Kunsberg Sarre vs Austria. Austrija je 1919. godine ukinula Nobility Act (Adelsaufhebungsgesetz), i od tada titule nisu mogle da budu upisane u MK kao deo prezimena, uključujući i titulu „fon“ („von“). To što lokalne vlasti u Gracu nisu dozvolile upis reči „fon“ („von“) uz prezime, nema nikakve sličnosti sa predmetom na koji se žali podnositeljka pritužbe, tako da nema ni osnova za pozivanje na ovaj predmet Kunsberg Sarre vs Austria.

 

U izjašnjenju se dalje ističe da je  podnositeljka pritužbe imala obavezu da uredi svoj zahtev, tako što će svoju izjavu o nacionalnoj pripadnosti predati u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije (ili je overiti pred javnim beležnikom). Ona to nije učinila i zahtev je odbačen u skladu sa čl. 59. st. 2. i čl. 92. st. 1. ZUG1-a. Ona je telefonski kontaktirala matičare iz Matičnog područja Vršac, pa joj je tom prilikom objašnjeno kako da uredi svoj zahtev. Greška naših matičara je bila u tome što nisu postupili po odredbama ZUP-a, tj. nisu poslali obaveštenje u skladu sa čl. 59. ZUP-a. Ta greška je ispravljena 25.3.2026. godine, slanjem navedenog obaveštenja. Dalje, objašnjavajući svoju „ličnu, proživljenu diskriminaciju” podnositeljka pritužbe se pozvala na predmet Ilić i dr. protiv Srbije. Predmet se odnosi na smrt beba u bolnicama u periodu 1974. – 2007. godine, u slučajevima gde je postojala sumnja da bebe nisu umrle, već su date na usvajanje. Jasno je da nema nikakve sličnosti između ova dva predmeta, tako da je pozivanje na predmet Ilić i dr. protiv Srbije potpuno neosnovano. Navodi se u izjašnjenju da podnositeljka pritužbe predstavlja GU Vršac kao ostrvo anahronizma u „naprednom sistemu elektronske identifikacije Evropske unije“. Ona prikazuje da je njen zahtev odbačen, zato što je potpisan „digitalno“, međutim zahtev je odbačen zato što izjava o nacionalnoj pripadnosti nije overena u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije. Ha isti način zahtev bi bio odbačen i da je potpisan svojeručno. Način potpisivanja uopšte nije bio od značaja pri odbacivanju zahteva. Pri tom i u ovom slučaju podnositeljka pritužbe se pozvala na predmet koji nema nikakve sličnosti sa njenim predmetom (Airey vs Ireland). Pomenuti predmet se odnosio na nedozvoljenost razvoda braka u Irskoj u to vreme, 70-e godine 20. veka, pa se g-đa Airey zbog toga obratila Evropskom sudu za ljudska prava.

 

Takođe, podnositeljka se žali da je rešenje GU grada Vršca kojim je odbijen njen zahtev za ispravku ličnog imena, doneto „u ekspresnom roku“. Ha taj način podnositeljka pritužbe je u ažurnom postupanju Gradske uprave pronašla „nameru diskriminacije (animus discriminandi). Dalje je u pritužbi  insinuacija da je elektronski potpis u jednom predmetu „nedovoljn“, a u drugom procesno besprekoran. Istina je da je jedan zahtev odbačen zato što izjava o nacionalnoj pripadnosti nije overena u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije. Ha isti način zahtev bi bio odbačen i da je potpisan svojeručno. U drugom slučaju nije se radilo o upisu nacionalne pripadnosti u MKR, pa se zato nije tražilo da zahtev bude predat preko DKP Republike Srbije. Tačno je da su u dispozitivu navedenog rešenja navedena imena roditelja podnositeljke zahteva, (što je nepotrebno), ali iz toga nikako ne proizlazi da je to urađeno „tendeciozno“. To su podaci iz MKR i ne predstavljaju „ulaženje u porodične i biološke analize“. Zahtev je odbijen kao neosnovan, a pomenuti podaci nisu bili od značaja za meritorno rešavanje u navedenom predmetu. Ažurno postupanje u istom predmetu ne može se tretirati kao „instrument institucionalne odmazde (viktimizacije)“ kako to neistinito prikazuje podnositeljka pritužbe. Takođe,  podnositeljka pritužbe ne razlikuje dva različita postupka: upis u poseban birački spisak i upis podataka u matičnu knjigu rođenih (MKR). To što je Rešenjem br. Gradske uprave grada Beograda od 31.3.2026. godine, (kao i „rešenjem Gradske opštine Vračar iz 2016. godine“) podnositeljka pritužbe upisana u Poseban birački spisak  nacionalne manjine, njoj omogućava samo da glasa na izborima za Nacionalni savet  nacionalne manjine i to se ne može koristiti u druge svrhe. Upis je izvršen na osnovu Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina sa jedinom svrhom davanja mogućnosti učešća na izborima za Nacionalni savet  nacionalne manjine. Upis ličnog imena vrši se isključivo na osnovu Zakona o matičnim knjigama. Postupak upisa podataka u MKR nema nikakve veze sa upisom u Poseban birački spisak. U izjašnjenju je na vedeno da kada bi se poslužili analogijom, ako neko ima uverenje o zdravstvenom stanju da bi mogao da radi određene poslove, to ne znači da može da isto uverenje koristi za potrebe polaganja vozačkog ispita. Dalje je ukazano da su na istoj strani i potpuno navedene neutemeljene optužbe za „institucionalnu opstrukciju i šikaniranje stranke“. Navodi da nije bilo nikakvih nezakonitosti, kao i da ne spori da je jedan od pomenutih postupaka trajao neopravdano dugo, odnosno duže nego što je to ZUP-om predviđeno. Takođe podnositeljka pritužbe insinuira da je žrtva diskriminacije i institucionalnog kažnjavanja, a kao razlog diskriminacije navodi status državljanke CP N. i pripadnost nacionalnoj manjini. Upravo je suprotno. Svaki građanin ili građanka Srbije prolazi kroz isti postupak kad želi da upiše svoju nacionalnu pripadnost u matičnu knjigu rođenih. Građanin srpske nacionalnosti sa prebivalištem u B. isto bi morao da podnosi zahtev preko DKP Republike Srbije u B., ako bi želeo da upiše svoju nacionalnu pripadnost u MKR. Isto važi i za pripadnike svih nacionalnih manjina. N. manjina nije nikakav izuzetak, a podnositeljka pritužbe primenu propisa Republike Srbije predstavlja kao diskriminaciju.  Dalje, podnositeljka pritužbe se poziva i na predmet Akdivar u ostali protiv Turske. U navedenom predmetu članovi porodice Akdivar (koji su kurdske nacionalnosti) su, od strane turskih snaga bezbednosti, proterani iz svog sela, a njihove kuće su uništene, zbog čega smatra da se ni povodom ovog predmeta na koji podnositeljka ukazuje ne može naći sličnost sa predmetom pritužbe koja je podneta Povereniku. Na kraju navodi da Gradska uprava grada Vršca (kao ni njena Matična služba), preko svojih postupajućih službenika i odgovornih lica nije izvršila direktnu, niti posrednu diskriminaciju, povredu ličnog dostojanstva, akt administrativne asimilacije i kvalifikovani oblik viktimizacije prema podnositeljki pritužbe, na osnovu njenog ličnog svojstva – nacionalne pripadnosti i statusa državljanke CP N., zbog čega smatra da pritužbu treba odbiti u potpunosti kao neosnovanu.

 

U prilogu izjašnjenja dostavljeni su: Obaveštenje Gradske uprave grada Vršca, od 24.3.2026. godine, Fotokopija Rešenja Gradske uprave grada Vršca od 7.5.2026. godine, Fotokopija Rešenja gradske uprave grada Beograda od 31.3.2026. godine, Fotokopija Rešenja Gradske uprave grada Vršca brod 5.5.2026. godine, Izvinjenje Načelnika Gradske uprave grada Vršca od 6.5.2026. godine.

 

Uvidom u obaveštenje Gradske uprave Vršac od 24.3.2026 godine utvrđeno je da je podnositeljki pritužbe, a povodom njenog zahteva za upis podataka o nacionalnoj pripadnosti, elektronskim putem upućeno obaveštenje da je potrebno da uredi zahtev za upis podataka o nacionalnoj pripadnosti u matičnu knjigu, odnosno da overi izjavu o nacionalnoj pripadnosti pred javnim beležnikom, ili u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije. Navedeno je da je potrebno da zahtev uredi u roku od 15 dana od dana prijema obaveštenja, a ukoliko ne uredi zahtev u roku od 15 dana, isti će biti odbačen u skladu sa članom 59.stav 2. ZUP-a i člana 92.stav 1. tačka 6. ZUp-a.

 

Uvidom u rešenje Gradske uprave Vršac od 7.5.2026. godine, utvrđeno je da se odbacuje zahtev za upis podataka o nacionalnoj pripadnosti u matičnu knjigu rođenih AA, dok je u obrazloženju ovog rešenja navodi da je podnela zahtev za upis podataka o nacionalnoj pripadnosti  u matične knjige 3.3.2025. godine matičnoj službi Gradske uprave grada Vršca. Dalje je navedeno da je dana 25.3.2026. godine matičar matičnog područja Vršac poslao obeveštenje da uredi zahtev tako što će overeiti izjavu o nacionalnoj pripadnosti pred javnim beležnikom, ili u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republke Srbije, u roku od 15 dana, uz upozorenje da će navedeni zahtev, ako ne bude uređen, biti odbačen u skladu sa odredbama ZUP-a. U obrazloženju je dalje navedeno da je 3.4.2026. godine podnosilac zahteva putem i-mejla poslao Gradskoj upravi grada Vršca „hitnu notifikaciju o adminoistrativnoj opstrukciji i poslednju opomenu pred eskalaciju“. Kako podnosilac zahteva nije u ostavljenom roku od 15 dana od prijema obaveštenja uredio svoj zahtev za upis podataka o nacionalnoj pripadnosti u matičnu knjigu rođenih, članom 92. stav 1. tačka 6. ZUP-a predviđeno je da organ rešenjem odbacuje zahtev starnke kojim je pokrenut postupak, ako zahtev ne bude uređen u roku koji je određen. S obzirom na navedeno, na osnovu člana 59. st. 2. i čl. 92 st.1. ZUP-a odlučeno je kao u dispozitivu ovog rešenja.

 

Utvrđeno je da je protiv navedenog rešenja podnositeljka pritužbe izjavila žalbu drugostepenom organu.

 

Uvidom u rešenje  Gradske uprave grada Beograda od 31.3.2026. godine, utvrđeno je da je navedenim rešenjem izvršena izmena ličnih podataka u Posebnom biračkom spisku n. nacionalne manjine sa G. A tako da glasi: B. A.

 

Uvidom u rešenje Gradske uprave grada Vršca od 5.5.2026. godine odbijen je zahtev za ispravku ličnog imena AA, kao neosnovan. U obrazloženju navedenog rešenja navedeno je da je AA podnela zahtev za ispravku ličnog imena, navodeći da je njeno „jedino, pravo i zakonsko ime Alexandra“, kao i da su povređena njena ustavna prava. U obrazložeu je dalje navedeno da je ime podnositeljke zahteva upisano u skladu sa Zakonom o matičnim knjigama i Uputstvom o vođenju matičnih knjiga i obrascima matičnih knjiga. Navedeno je da podnositeljki zahteva nije uskraćeno, već je omogućeno da koristi svoje pismo, jer je unet oblik  A., a upis imena ćiriličnim pismom, uz izvorni oblik A., u skladu je sa Zakonom o matičnim knjigama.

 

U  dopisu/pisanom izvinjenju načelnika Gradske uprave grada Vršca od 6.5.2026. godine, navedeno je, između ostalog, da Gradska uprava grada Vršca nije blagovremeno preduzela procesne radnje u skladu sa ZUP-om, čime je došlo do prekoračenja rokova za odlučivanje i povrede prava na dobru upravu. Dalje je navedeno da je Gradska uprava već preduzela mere za nastavak postupka slanjem Obeveštenja o uređenju podneska o 24.3.2026. godine, kako bi se u najkraćem roku donela zakonita odluka. Na kraju je navedeno „još jednom izražavam iskreno žaljenje zbog administrativnog zastoja i neprijatnosti koje Vam je ovakva situacija prouzrukovala.“

 

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, prilikom odlučivanja u ovom predmetu, imao je u vidu navode sadržane u pritužbi i izjašnjenjima, dostavljene dokaze, kao i relevantne pravne propise u oblasti zaštite od diskriminacije.

 

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je ustanovljen Zakonom o zabrani diskriminacije[3] kao samostalan državni organ, nezavisan u obavljanju poslova utvrđenih zakonom. Odredbama člana 33. Zakona o zabrani diskriminacije propisana je nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišljenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije.

 

Ustav Republike Srbije[4] zabranjuje svaku diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti, psihičkog ili fizičkog invaliditeta.[5]

 

Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije, koji u članu 2. stav 1. tačka 1. propisuje da diskriminacija i diskriminatorno postupanje označavaju svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, polnim karakteristikama, nivoom prihoda, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima.

U članu 45a stav 6. Zakona o matičnim knjigama[6] propisano je da punoletno lice, kome u matičnoj knjizi rođenih nije upisan podatak o nacionalnoj pripadnosti ili ukoliko želi da se taj podatak briše ili promeni, može to učiniti na osnovu izjave date na zapisnik pred matičarom koji vodi matičnu knjigu rođenih.

Imajući u vidu nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, predmet analize u ovom slučaju ograničen je na utvrđivanje postojanja diskriminacije, u skladu sa odredbama Zakona o zabrani diskriminacije, dok ukazivanje na postojanje eventualno drugih povrede prava (ćutanje uprave, odlučivanje u zakonom propisanim rokovima, potpisivanje akata elektronskim potpisom, pravnosnažnost i izvršnost akta i sl) nisu razmatrane jer ne spadaju u nadležnost ovog državnog organa.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, Poverenik konstatuje da je podnositeljka pritužbe 21.3.2025. godine podnela zahtev za upis podatka o nacionalnoj pripadnosti Matičnoj službi Gradske uprave grada Vršca, koji je potpisala kvalifikovanim elektronskim potpisom (ID Austria). Zbog propusta da postupi u zakonom propisanom roku, Gradska uprava grada Vršca uputila je podnositeljki pritužbe pisano izvinjenje 6.5.2026. godine.

Utvrđeno je i da je Gradska uprava grada Vršca dopisom od 24.3.2026. godine obavestila podnositeljku pritužbe da je potrebno da uredi zahtev za upis podatka o nacionalnoj pripadnosti, odnosno da izjavu o nacionalnoj pripadnosti overi pred javnim beležnikom ili u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije, uz upozorenje da će zahtev biti odbačen ukoliko ga ne uredi u ostavljenom roku. Kako podnositeljka pritužbe u ostavljenom roku nije postupila po zahtevu za uređenje podneska, Gradska uprava grada Vršca je njen zahtev rešenjem odbacila, pozivajući se na odredbe Zakona o opštem upravnom postupku.[7]

Nesporno je i da je podnositeljka pritužbe upisana u poseban birački spisak n. nacionalne manjine, ali da u matičnoj knjizi rođenih nema upisan podatak o nacionalnoj pripadnosti, zbog čega se i obratila Matičnoj službi Gradske uprave grada Vršca.

Poverenik najpre ističe da je Zakonom o matičnim knjigama propisano da se podatak o nacionalnoj pripadnosti upisuje na zahtev, odnosno na osnovu izjave koja se daje pred matičarem i unosi u zapisnik.[8] Poverenik ukazuje da je navedeni zakon donela Narodna skupština Republike Srbije, da je zakon na snazi i da je obavezujući za sve učesnike u postupku.

U tom smislu, Poverenik dalje ukazuje da se pitanje ustavnosti zakona rešava u postupku pred Ustavnim sudom, koji je, u skladu sa članom 168. Ustava Republike Srbije, nadležan da odlučuje o ustavnosti i zakonitosti zakona i drugih opštih akata.[9] Inicijativu za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti može podneti i fizičko lice.

S tim u vezi, Poverenik konstatuje da je Matična služba bila dužna da primenjuje Zakon o matičnim knjigama i da zahtev za upis nacionalne pripadnosti razmatra u postupku i na način propisan tim zakonom. U skladu sa Zakonom o opštem upravnom postupku, zapisnik koji je sastavljen u skladu sa zakonom predstavlja javnu ispravu i dokaz o toku i sadržini preduzetih radnji i datih izjava, osim u delovima na koje je stavljena primedba.[10] Propisivanjem da se izjava o nacionalnoj pripadnosti daje pred matičarem i unosi u zapisnik, zakonodavac je toj izjavi dao poseban dokazni značaj i obezbedio njenu autentičnost i verodostojnost.

Takođe, diplomatsko-konzularna predstavništva Republike Srbije vode matične knjige, pri čemu se odredbe Zakona o matičnim knjigama koje se odnose na matične knjige koje vode nadležni organi u Republici Srbiji shodno primenjuju i na matične knjige koje se vode u diplomatsko-konzularnim predstavništvima.

Povodom navoda iz pritužbe da je podnositeljka diskriminisana time što joj je organ uprave, odnosno načelnik Gradske uprave grada Vršca, uputio pisano izvinjenje zbog dužine trajanja upravnog postupka i neblagovremenog preduzimanja procesnih radnji, Poverenik ukazuje da se navedeno postupanje ne može kvalifikovati kao diskriminacija niti kao povreda odredaba Zakona o zabrani diskriminacije.

Naime, kako je navedeno u dopisu Gradske uprave grada Vršca, organ po zahtevu podnositeljke pritužbe za upis podatka o nacionalnoj pripadnosti u matičnu knjigu rođenih nije blagovremeno preduzeo procesne radnje u skladu sa Zakonom o opštem upravnom postupku, zbog čega je došlo do prekoračenja rokova za odlučivanje i povrede prava na dobru upravu. Pitanje blagovremenosti rada organa uprave, međutim, nije predmet odlučivanja Poverenika u postupku zaštite od diskriminacije, već može biti predmet postupanja nadležnih organa, uključujući upravnu inspekciju.

Gradska uprava grada Vršca je nakon toga nastavila postupak po zahtevu podnositeljke pritužbe i dopisom od 24.3.2026. godine obavestila je o načinu na koji je potrebno da uredi zahtev, odnosno da u roku od 15 dana dostavi overenu izjavu o nacionalnoj pripadnosti datu pred javnim beležnikom ili u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije. Podnositeljka pritužbe je povodom ovog obaveštenja dostavila izjašnjenja 3.4. i 15.5.2026. godine, ali nije dostavila traženu overenu izjavu.

Zbog toga je Gradska uprava grada Vršca rešenjem od 7.5.2026. godine odbacila njen zahtev, pozivajući se na član 92. stav 1. tačku 6. Zakona o opštem upravnom postupku, kojim je propisano da se zahtev odbacuje ako nije uređen u roku koji je organ odredio.[11]

Poverenik je, s tim u vezi, ocenio da Gradska uprava grada Vršca, odnosno njena Matična služba, donošenjem navedenog rešenja nije izvršila diskriminaciju na osnovu bilo kog ličnog svojstva podnositeljke pritužbe, uključujući lično svojstvo navedeno u pritužbi. Iz obrazloženja rešenja proizlazi da je razlog za odbacivanje zahteva bilo nepostupanje po nalogu za uređenje podneska, a ne neko lično svojstvo podnositeljke pritužbe. Na navedeno rešenje podnositeljka je imala pravo žalbe drugostepenom organu, u skladu sa poukom o pravnom sredstvu.

Analizom ovog akta, prema oceni Poverenika, nije utvrđena uzročno-posledična veza između postupanja Gradske uprave i bilo kog ličnog svojstva podnositeljke pritužbe. Drugim rečima, iz sadržine rešenja ne proizlazi da bi organ drugačije postupio prema drugom licu koje se nalazi u istoj situaciji, a koje takođe nije dostavilo dokumentaciju čije je dostavljanje naloženo.

U izjašnjenju Gradske uprave navedeno je da se isti postupak primenjuje na sve građane koji se nalaze u istoj situaciji, odnosno da bi svaki građanin Republike Srbije sa prebivalištem u inostranstvu morao zahtev da podnese diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije, te da bi zahtev za upis bilo koje nacionalne pripadnosti bio odbačen pod jednakim uslovima ukoliko ne bi bio podnet u skladu sa zakonom. Poverenik je, analizirajući relevantne propise, ocenio da se propisani postupak jednako primenjuje na sve građane i građanke Republike Srbije koji žele da upišu podatak o svojoj nacionalnoj pripadnosti u matičnu knjigu rođenih.

Povodom navoda podnositeljke pritužbe da njen kvalifikovani elektronski potpis nije uvažen prilikom podnošenja zahteva za upis nacionalne pripadnosti, Poverenik ukazuje na odredbe člana 50. Zakona o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju. Tim članom je propisano da se elektronskom potpisu ne može osporiti punovažnost ili dokazna snaga samo zbog toga što je u elektronskom obliku, kao i da kvalifikovani elektronski potpis ima isto pravno dejstvo kao svojeručni potpis. Istovremeno, propisano je da kvalifikovani elektronski potpis može zameniti overu svojeručnog potpisa samo ako je takva mogućnost predviđena posebnim zakonom.[12]

U konkretnom slučaju, Poverenik ukazuje da Zakon o matičnim knjigama ne predviđa mogućnost da se propisani način davanja izjave o nacionalnoj pripadnosti zameni kvalifikovanim elektronskim potpisom. Tim zakonom je predviđeno da se izjava daje pred matičarem i unosi u zapisnik, odnosno da se, u okolnostima relevantnim za konkretan slučaj, overena izjava dostavi na način koji je organ naveo. Stoga, prema oceni Poverenika, činjenica da je zahtev bio potpisan kvalifikovanim elektronskim potpisom nije bila odlučujuća za njegovo odbacivanje.

Naime, Gradska uprava grada Vršca je navela da je zahtev odbacila zato što uz njega nije dostavljena izjava o nacionalnoj pripadnosti overena u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije, te da bi zahtev bio odbačen i da je bio potpisan svojeručno. Prema tome, način potpisivanja zahteva, sam po sebi, nije bio razlog za njegovo odbacivanje.

U postupku je utvrđeno i da je podnositeljka pritužbe upisana u poseban birački spisak n. nacionalne manjine, u skladu sa Zakonom o nacionalnim savetima nacionalnih manjina. Međutim, postupak upisa podatka o nacionalnoj pripadnosti u matičnu knjigu rođenih sprovodi se na osnovu Zakona o matičnim knjigama, zbog čega je reč o dva različita upravna postupka. Činjenica da je podnositeljka upisana u poseban birački spisak nemačke nacionalne manjine omogućava joj ostvarivanje prava koja proizlaze iz tog upisa, uključujući glasanje na izborima za Nacionalni savet n. nacionalne manjine, ali sama po sebi ne znači da je podatak o nacionalnoj pripadnosti automatski upisan i u matičnu knjigu rođenih.

Povodom navoda podnositeljke pritužbe da je povređen član 9. Zakona o zabrani dikriminacije, donošenjem negativnog rešenja Gradske uprave grada Vršca od 5.5.2026. godine, Poverenik ukazuje da je nesporno da je podnositeljka pritužbe 30.4.2026. godine, podnela Gradskoj upravi Vršac zahtev (potpisan kvalifikovanim elektronskim potpisom) za ispravku ličnog imena, navodeći da je njeno „jedino, pravo i zakonito ime „A“. Odlučujući po navedenom zahtevu, Gradska uprava grada Vršca je rešenjem od 5.5.2026. godine, odbila zahtev kao neosnovan, navodeći da je  ime podnositeljke pritužbe navedeno i upisano u skladu sa članom 16. i 17. Zakona o matičnim knjigama, i Uputstvom o vođenju matičnih knjiga, odnosno na srpskom jezirku ćiriličkim pismom (A.), a zatim i prema jeziku i pravopisu pripadnice nacionalne manjine A. Na ovaj način ime podnositeljke pritužbe je i upisano u matičnoj knjizi.

Činjenica da je Gradska uprava grada Vršca blagovremeno donela rešenje od 5.5.2026. godine po zahtevu od 30.4.2026. godine, kao i činjenica da je prihvatila kvalifikovani elektronski potpis na tom zahtevu, ne mogu se dovesti u vezu sa bilo kojim ličnim svojstvom podnositeljke pritužbe. Naime, za podnošenje zahteva za promenu, odnosno ispravku ličnog imena, za razliku od zahteva za upis podatka o nacionalnoj pripadnosti, nije bio propisan isti poseban način postupanja koji bi podrazumevao overu izjave i njeno podnošenje diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije.

S tim u vezi, Poverenik ukazuje da se primena propisa u konkretnom slučaju od strane Gradske uprave grada Vršca ne može kvalifikovati kao diskriminacija. Takođe, ažurno postupanje Gradske uprave Vršac donošenjem rešenja od 5.5.2026. godine (po zahtevu od 30.4.2026) godine, i prihvatanjem njenog elektronskog potpisa u ovom zahtevu ne može se dovesti u vezu ni sa jednim ličnim svojstvom podnositeljke pritužbe. Podnošenje zahteva od 30.4. (za izmenu ličnog imena) nije u skladu sa propisima zahtevalo overu i predaju u Diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije, jer se nije radilo o upisu nacionalne pripadnosti u matičnu knjigu.

Imajući u vidu sve navedeno, Poverenik je, na osnovu člana 33. stav 1. tačka 2. i člana 39. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije, dao mišljenje da Gradska uprava grada Vršca, odnosno njena Matična služba, nije povredila odredbe Zakona o zabrani diskriminacije.[13]

Protiv pravnih akata koje Poverenik donosi u okviru svoje nadležnosti, u skladu sa zakonom, nije propisana mogućnost izjavljivanja žalbe ili prigovora.

[1]  Zakon o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“, br. 22/2009 i 52/2021) član 33. stav.1. tačka.1.

[2] „Službeni glasnik RS”, broj 22/2009 i 52/2021

[3] „Službeni glasnik RS“, br. 22/2009 i 52/2021

[4] „Službeni glasnik RS”, br. 98/2006

[5] Ustava Republike Srbije, član 21.

[6] „Službeni glasnik RS“, br. 20/2009, 145/2014 i 47/2018

[7] Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 18/2016, 95/2018 – autentično tumačenje i 2/2023 – odluka US), član 92. stav 1. tačka 6.

[8] Zakon o matičnim knjigama, član 45a, kojim je uređen upis podatka o nacionalnoj pripadnosti u matičnu knjigu rođenih.

[9] Ustav Republike Srbije, član 168.

[10] Zakon o opštem upravnom postupku, član 63.

 

[11] Zakon o opštem upravnom postupku, član 92. stav 1. tačka 6.

[12] Zakon o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju, član 50. st. 1–5.

 

[13] Zakon o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“, br. 22/2009 i 52/2021), član 33. stav 1. tačka 2. i član 39. stav 1.

 

POVERENIK ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI
Milan Antonijević


microsoft-word-icon304-26 Mišljenje povodom pritužbe zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti Download


back to top