Opšta preporuka mera Nacionalnoj službi za zapošljavanje

br. 021-02-268/2015-02   datum:  23.11.2015.

Postupajući u okviru zakonom propisane nadležnosti da prati sprovođenje zakona koji se tiču zabrane diskriminacije i preporučuje organima javne vlasti i drugim licima mere za ostvarivanje ravnopravnosti, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti upućuje Nacionalnoj službi za zapošljavanje

PREPORUKU MERA ZA OSTVARIVANjE RAVNOPRAVNOSTI

1) Potrebno je da Nacionalna služba za zapošljavanje, Filijala za grad Beograd preduzme sve neophodne mere kako bi eliminisala diskriminatorni uslov koji se odnosi na starosno doba žiranata, u smislu obezbeđenja ugovornih obaveza korisnika sredstava subvencija za samozapošljavanje.

2) Nacionalna služba za zapošljavanje, Filijala za grad Beograd obavestiće Poverenicu za zaštitu ravnopravnosti o planiranim merama u cilju sprovođenja ove preporuke, u roku od 30 dana od dana prijema preporuke mera za ostvarivanje ravnopravnosti.

Protiv ove preporuke mera za ostvarivanje ravnopravnosti nije dopuštena žalba niti bilo koje drugo pravno sredstvo, jer se njome ne odlučuje o pravima i obavezama pravnih subjekata.

Obrazloženje

Postupajući po pritužbama građana i građanki, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti došla je do saznanja da Nacionalna služba za zapošljavanje, Filijala za grad Beograd, prilikom odobravanja subvencija za samozapošljavanje, propisuje uslov da žirant korisnika subvencije ne može biti lice starije od 65 godina. Određivanjem uslova gornje granice starosnog doba za žirante, Nacionalna služba za zapošljavanje neposredno diskriminiše građane i građanke na osnovu ličnog svojstva – starosnog doba, tako što uskraćuje pravo određenoj grupi ljudi (starijima od gornje propisane granice) da budu žiranti korisnicima subvencija za samozapošljavanje.

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, prilikom upućivanja ove preporuke mera za ostvarivanje ravnopravnosti, imala je u vidu relevantne pravne propise u oblasti zaštite od diskriminacije.

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je samostalan, nezavisan i specijalizovan državni organ ustanovljen Zakonom o zabrani diskriminacije sa zadatkom da radi na suzbijanju svih oblika i vidova diskriminacije i ostvarivanju ravnopravnosti u društvenim odnosima. Nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti široko je određena, u skladu sa međunarodnim standardima, kako bi se omogućilo da delotvorno i efikasno ostvaruje svoju ulogu. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišljenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije i izriče zakonom utvrđene mere. Pored toga, Poverenik je ovlašćen da predlaže postupak mirenja, kao i da pokreće sudske postupke za zaštitu od diskriminacije i podnosi prekršajne prijave zbog akata diskriminacije propisanih antidiskriminacionim propisima. Poverenik je, takođe, ovlašćen da upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije i da organima javne vlasti preporučuje mere za ostvarivanje ravnopravnosti.

Preporukom Komiteta ministara Saveta Evrope o promociji ljudskih prava starijih osoba (2014) Komitet je potvrdio prava starijih osoba i preporučio državama članicama niz mera u cilju borbe protiv diskriminacije na osnovu starosnog doba. Poseban osvrt dat je u oblasti nediskriminacije, samostalnosti i participacije, zaštite od nasilja i zlostavljanja, socijalne zaštite i zapošljavanja, nege i uređenja pravnog sistema. Između ostalog, preporučeno je državama članicama da starije osobe uživaju svoja prava i slobode bez diskriminacije po bilo kom osnovu, uključujući i starosno doba, kao i da starije osobe treba da dobiju odgovarajuće resurse koje im omogućavaju da imaju adekvatan životni standard i učestvuju u javnom, ekonomskom, društvenom i kulturnom životu.

Ustav Republike Srbije u čl. 21. zabranjuje svaku diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta. Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije, koji propisuje da diskriminacija i diskriminatorno postupanje označavaju svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima.

Zakonom o zabrani diskriminacije propisani su posebni oblici diskriminacije a odredbom člana 6. pripisano je da neposredna diskriminacija postoji ako se lice ili grupa lica, zbog njegovog, odnosno, njihovog ličnog svojstva u istoj ili sličnoj situaciji, bilo kojim aktom, radnjom ili propuštanjem stavljaju ili su stavljeni u nepovoljniji položaj ili bi mogli biti stavljeni u nepovoljniji položaj. Odredbama čl. 15-27. Zakona o zabrani diskriminacije propisni su posebni slučajevi diskriminacije, pa je tako čl. 17. st. 1. propisano da  diskriminacija u pružanju javnih usluga postoji ako pravno ili fizičko lice, u okviru svoje delatnosti, odnosno zanimanja, na osnovu ličnog svojstva lica ili grupe lica, odbije pružanje usluge, za pružanje usluge traži ispunjenje uslova koji se ne traže od drugih lica ili grupe lica, odnosno ako u pružanju usluga neopravdano omogući prvenstvo drugom licu ili grupi. Takođe, odredbama člana 23. Zakona o zabrani diskriminacije zabranjena je diskriminacija na osnovu starosnog doba i izričito je utvrđeno da starije osobe imaju pravo na jednak pristup u korišćenju svih javnih usluga.

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da je sve veći udeo starijih osoba u ukupnoj populaciji stanovništva. Prema podacima iz popisa stanovništva iz 2011. godine, u Srbiji je bilo 1.250.316 lica koja su imala 65 i više godina, što je 17,4% od ukupne populacije. Prosečna starost stanovništva Srbije je izrazito visoka i iznosi 42,2 godine. Diskriminacija starijih osoba je sve češća, a naročito je izražena u oblasti korišćenja javnih usluga. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je već reagovao u slučaju diskriminacije starijih osoba u oblasti pružanja bankarskih usluga. Više od 25 banaka je obavestilo Poverenika da će postupiti po preporuci i eliminisati diskriminatoran uslov gornje starosne granice za pružanje svojih usluga. Takođe, upućena je i preporuka Narodnoj banci Srbije da preduzme sve mere iz svoje nadležnosti kako bi se eliminisale diskriminatorne prakse banaka u pružanju usluga starijim licima.

Sagledavajući sve ove okolnosti, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti ima ovlašćenje i zakonsku dužnost da Nacionalnoj službi za zapošljavanje preporuči preduzimanje adekvatnih mera kojima će se obezbediti ostvarivanje načela jednakosti.

Poverenica izražava nadu i očekuje da će Nacionalna služba za zapošljavanje prepoznati važnost punog poštovanja međunarodnih i domaćih propisa i otkloniti neposrednu diskriminaciju na osnovu starosnog doba u pružanju svojih usluga.

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

Brankica Janković


microsoft-word-icon Opšta preporuka mera Nacionalnoj službi za zapošljavanje Preuzmi


Print Friendly, PDF & Email
back to top