del. br. 312/2011 datum: 24. 3. 2011.

Postupajući u okviru zakonom propisane nadležnosti da prima i razmatra pritužbe zbog povreda odredaba Zakona o zabrani diskriminacije, daje mišljenja i preporuke i izriče zakonom utvrđene mere (čl. 33. st. 1. t. 1. Zakona o zabrani diskriminacije „Sl. glasnik RS” br. 22/2009), Poverenica za zaštitu ravnopravnosti daje

MIŠLjENjE

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije nije narušilo jednake mogućnosti za zasnivanje radnog odnosa u odnosu na lica bošnjačke nacionalnosti koji su studije kriminalistike završili u Sarajevu i čije su diplome nostrifikovane od strane Univerziteta u Beogradu.

Postupajući u okviru zakonom propisane nadležnosti da preporučuje organima javne vlasti i drugim licima mere za ostvarivanje ravnopravnosti (član 33. tačka 9. Zakona o zabrani diskriminacije), Poverenica za zaštitu ravnopravnosti daje

PREPORUKU

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije će bez odlaganja preduzeti sve neophodne radnje i mere koje će obezbediti da sastav policije u organizacionim jedinicama odgovara nacionalnom sastavu stanovništva na njihovom području, što, pored ostalog, podrazumeva planiranje i ostvarivanje mera za povećanje zaposlenosti pripadnika nacionalnih manjina na poslovima policijskih službenika, njihovog školovanja za obavljanje ovih poslova i dr.

O b r a z l o ž e nj e

Poverenici za zaštitu ravnopravnosti upućen je 17. avgusta 2010. godine dopis S. o. z. lj. p. s. iz N. p., u kome je navedeno da su se ovom udruženju polovinom 2009. godine obratilo oko 35 pripadnika bošnjačke nacionalne manjine iz N. p., S., P., P. i T., koji su studije kriminalistike završili u Sarajevu, a čije su diplome nostrifikovane na Univerzitetu u Beogradu, zbog nemogućnosti zaposlenja u policijskim upravama. Na diskriminaciju lica bošnjačke nacionalne manjine koji su studije završili na obrazovnim institucijama u Sarajevu ukazao je i K. h., narodni poslanik u svom dopisu upućenom Povereniku 3. 09. 2010. godine.

Saglasno svojim ovlašćenjima, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti održala je 21. septembra 2010. godine u N. P. sastanak sa licima za koja se u dopisu S. o. z. lj. p. s. tvrdi da su diskriminisana i koja su iznela činjenice u vezi sa njihovim zapošljavanjem u MUP. Tom prilikom, S. o. z. lj. p. s. date su pravne informacije u pogledu sadržine, forme i načina podnošenja pritužbe, kao i o pravilima postupanja po pritužbama upućenim Povereniku za zaštitu ravnopravnosti.

S. o. z. lj. p. s. uputio je 1. oktobra 2010. godine pritužbu, u kojoj je naveo činjenice i dokaze i priložio pisanu saglasnost 19 lica za podnošenje pritužbe. U pritužbi je navedeno da je u sprovođenju postupka za prijem u radni odnos izvršena diskriminacija lica bošnjačke nacionalnosti koja su stekla više i visoko obrazovanje na Univerzitetu u Sarajevu time što su stavljena u neravnopravni položaj u odnosu na lica koja su pripadnici većinskog stanovništva.

Poverenica je 27. oktobra 2010. godine uputila zahtev Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srbije (u daljem tekstu: MUP) da se u roku od 15 dana izjasni o osnovanosti pritužbe, kao i o činjenicama navedenim u pritužbi i o okolnostima u vezi sa ovim slučajem, saglasno čl. 35. i 37. Zakona o zabrani diskriminacije. MUP nije u zakonom propisanom roku dostavio izjašnjenje. Kako je radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja bilo neophodno prikupljanje relevantnih podataka, Poverenica je u nekoliko navrata telefonom urgirala da MUP dostavi potrebne podatke. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti obratila se 20. 1. 2011. godine Zaštitniku građana, sa molbom da preduzme mere kako bi MUP pružio tražene podatke. 21. januara 2011. godine Poverenicu je primio ministar unutrašnjih poslova sa saradnicima i tom prilikom Poverenica je zatražila da se bez odlaganja dostave podaci u vezi sa zapošljavanjem lica bošnjačke nacionalne manjine u policijskim upravama na području S..

Dana 28. januara 2011. godine MUP je dostavio izjašnjenje br. 01-14876/09-12, u kome je naveo da je pritužba neosnovana, obrazlažući svoj stav sledećim činjenicama:

– da zbog stanja u budžetu MUP, kao i ostala ministarstva, imaju obavezu da prijem u radni odnos sprovode restriktivno,
– da MUP sagledava i planira svoje kadrovske potrebe i, saglasno tome, i slobodnim radnim mestima, raspisuje konkurs za prijem na kurs u Centru za osnovnu policijsku obuku u Sremskoj Kamenici, koji je deo ovog Ministarstva, i na Kriminalističko-policijskoj akademiji u Beogradu, kako bi se obučila lica za neophodne poslove i radna mesta,
– da se prilikom prijema po konkursu vodi računa o adekvatnoj proporcionalnoj zastupljenosti nacionalnih manjina (minimum 10%);
– da MUP prvenstveno treba da prima u radni odnos lica koja su završila kurseve u Centru za osnovnu policijsku obuku u Sremskoj Kamenici i na Kriminalističko-policijskoj akademiji u Beogradu, ali da u dosadašnjem periodu u radni odnos nije primljeno 111 lica koja su završila Kriminalističko-policijsku akademiju,
– da je tokom 2010. godine u Policijsku upravu u N. p. primljeno 17 lica, od kojih šest Bošnjaka, da je u postupku prijem 15 lica od kojih šest Bošnjaka, te da se odlučuje o prijemu još pet lica, od kojih dva Bošnjaka,
– da su zahtevi za prijem u radni odnos lica prosleđeni nadležnim područnim upravama, ali da su načelnici naveli da ne postoje mogućnosti da se izvrši prijem u radni odnos.

Budući da MUP u svom izjašnjenju nije pružio sve tražene podatke, radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, Poverenica je 7. 02. 2011. godine od MUP zatražila da u što kraćem roku dostavi podatke o tome da li su u MUP zaposlena lica koja su studije kriminalistike završila u Sarajevu, i ako jesu, koji je njihov broj. Kako traženi podaci nisu dostavljeni, upućena je 14. 03. 2011. godine pisana urgencija, te je 15. marta 2011. godine MUP dostavio dopis u kome se navodi da u Policijskoj upravi u N. P. rade dva policijska službenika sa završenim Fakultetom kriminalističkih nauka u Sarajevu.

U toku postupka, uvidom u podnete dokaze, utvrđeno je da su sva lica za koja se tvrdi da su imala različit tretman prilikom zapošljavanja na poslovima policijskih službenika nostrifikovala svoje diplome na način i u postupku propisanom važećim zakonskim propisima.

Iz službenih podataka koje je dostavio MUP, evidentno je da su u policijskim upravama na području S. zaposlena lica bošnjačke nacionalnosti, među kojima i dva lica koja su tokom 2005. i 2006. godine završila Fakultet kriminalističkih nauka u Sarajevu.

Analizom pravnih propisa utvrđeno je da u pogledu uslova za zasnivanje radnog odnosa za obavljanje poslova policijskog službenika, važe, pored opštih uslova za prijem u radni odnos u državnom organu, i posebni uslovi predviđeni čl. 110. Zakona o policiji („Sl. glasnik RS” br. 101/05) koji se tiču državljanstva, prebivališta, odnosno boravišta, stručne spreme, godina starosti, psihofizičkih sposobnosti, vojne obaveze za muškarce, nepostojanja bezbednosnih smetnji, neosuđivanosti i dr. Odredbom čl. 112. Zakona o policiji propisano je da konkurs nije obavezan za prijem u policiju policijskih službenika.

Zakon o zabrani diskriminacije u čl. 16. zabranjuje diskriminaciju u oblasti rada, odnosno narušavanje jednakih mogućnosti pri zasnivanju radnog odnosa. Ovaj zakon takođe zabranjuje diskriminaciju vaspitnih i obrazovanih ustanova koje obavljaju delatnost u skladu sa zakonom i drugim propisom, kao i lica koja koriste ili su koristili usluge ovih ustanova u skladu sa zakonom (član 19.).

Ceneći utvrđene činjenice i pravne propise, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, saglasno članu 33. tačka 1. Zakona o zabrani diskriminacije, daje mišljenje da licima bošnjačke nacionalnosti koja su obrazovanje stekla na Univerzitetu u Sarajevu nije bio uskraćen pristup zapošljavanju na poslovima policijskih službenika, te da nije bilo narušeno načelo jednakih mogućnosti za zasnivanje radnog odnosa ni po osnovu nacionalne pripadnosti, niti po osnovu toga u kojoj su obrazovnoj ustanovi stekli obrazovanje.

Međutim, sagledavajući činjenice koje su prikupljene radi odlučivanja po pritužbi, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjem da preporučuje organima javne vlasti i drugim licima mere za ostvarivanje ravnopravnosti (čl. 33. t. 9. Zakona o zabrani diskriminacije), upućuje preporuku nadležnim organima MUP da preduzmu odgovarajuće mere kako bi obezbedili da sastav policije u organizacionim jedinicama odgovara nacionalnom sastavu stanovništva na njihovom području. To, pored ostalog, podrazumeva planiranje i ostvarivanje mera za povećanje zaposlenosti pripadnika nacionalnih manjina na poslovima policijskih službenika, mera koje obezbeđuju da se odgovarajući broj pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina školuje za obavljanje poslova policijskih službenika, čime bi bili obezbeđeni uslovi da im nakon završetka školovanja pod jednakim uslovima budu dostupna radna mesta policijskih službenika, i dr.

Preporuka je zasnovana na ustavnoj odredbi koja propisuje da se pri zapošljavanju u državnim organima, javnim službama, organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave vodi računa o nacionalnom sastavu stanovništva i odgovarajućoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina (čl. 77. st. 2. Ustava Republike Srbije, Sl. glasnik RS, 98/2006). Takođe, Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina („Sl. list SRJ”, br. 11/2002, „Sl. list SCG”, br. 1/2003 – Ustavna povelja i „Sl. glasnik RS”, br. 72/2009), u čl. 21. propisuje da se prilikom zapošljavanja u javnim službama, uključujući policiju, vodi računa o nacionalnom sastavu stanovništva, odgovarajućoj zastupljenosti i o poznavanju jezika koji se govori na području organa ili službe. Preporuka je, takođe, zasnovana i na odredbi čl. 9. Zakona o državnim službenicima („Sl. glasnik RS”, br. 79/2005, 81/2005, 83/2005, 64/2007 67/2007, 116/2008 i 104/2009), kojom je propisano da se pri zapošljavanju u državne organe, pored ostalog, vodi računa i o tome da nacionalni sastav odslika u najvećoj mogućoj meri strukturu stanovništva.

Preporuka o preduzimanju posebnih mera za zapošljavanje i zastupljenost pripadnika/pripadnica nacionalnih manjina u državnim organima temelji se na čl. 21. st. 4. Ustava Republike Srbije, („Sl. glasnik RS”, br. 98/2006), čl. 14 Zakona o zabrani diskriminacije, kojima je propisano da se ne smatraju diskriminacijom posebne mere koje Republika Srbija može uvesti radi postizanja pune ravnopravnosti lica ili grupe lica koja su suštinski u nejednakom položaju sa ostalim građanima, kao i na čl. 4. Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, kojim je propisano da organi vlasti mogu u skladu sa Ustavom i zakonom da donose propise, pojedinačne pravne akte i da preduzimaju mere u cilju obezbeđenja pune i efektivne ravnopravnosti između pripadnika nacionalnih manjina i pripadnika većinske nacije.

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

dr Nevena Petrušić

Pritužba udruženja S. o. z. lj. p. s. protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije zbog diskriminacije u zapošljavanju na osnovu nacionalne pripadnosti