br. 07-00-104/2014-02 datum: 31. 7. 2014.

MIŠLjENjE

Mišljenje je doneto u postupku povodom pritužbe koju je podnelo Bošnjačko nacionalno vijeće protiv Osnovne škole „S. M.” B. u P. U pritužbi je navedeno da u školi nije organizovana nastava na bosanskom jeziku za pripadnike bošnjačke nacionalnosti, iako se 35 učenika/ca prvog razreda i 35 učenika/ca petog razreda opredelio za nastavu na bosanskom jeziku. U izjašnjenju direktora OŠ „S. M.” B. u P. navedeno je, između ostalog, da se broj prijavljene dece smanjivao po saznanju roditelja da moraju sami obezbediti udžbenike za nastavu na bosanskom jeziku, da je škola dobila usmenu informaciju od Školske uprave u Užicu da će od resornog ministarstva dobiti uputstvo kako dalje da postupa, ali da škola do početka školske 2013/2014 godine nije dobila nikakvo uputstvo od ministarstva i da zato nije organizovala nastavu na bosanskom jeziku. U toku postupka ocenjeno je da razlozi koje je OŠ „S. M.” navela u nastojanju da opravda neorganizovanje nastave na bosanskom jeziku nisu objektivni i opravdani. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti dala je mišljenje da je OŠ „S. M.” B. u P, neorganizovanjem nastave na bosanskom jeziku, izvršila akt diskriminacije učenika bošnjačke nacionalne manjine. Osnovnoj školi „S. M.” B. u P. i direktoru kao odgovornom licu preporučeno je da sprovedu anketu za školsku 2014/2015 godinu, kako bi se utvrdilo da li postoji potreban broj dece zainteresovanih da nastavu pohađaju na bosanskom jeziku, kao i da preduzmu sve neophodne mere kako bi se organizovala nastava na bosanskom jeziku, ukoliko rezultati ankete pokažu da postoji potreban broj zainteresovanih učenika/ca koji su zainteresovani da nastavu pohađaju na bosanskom jeziku.

1. TOK POSTUPKA

1.1. Poverenici za zaštitu ravnopravnosti pritužbom se 14. marta 2014. godine obratilo Bošnjačko nacionalno vijeće protiv OŠ „S. M.” B. u P. U pritužbi je navedeno da za učenike bošnjačke nacionalnosti nije organizovana nastava na bosanskom jeziku, dok je u istoj školi za učenike srpske nacionalnosti organizovana nastava na srpskom jeziku.

1.2. Bošnjačko nacionalno vijeće je u pritužbi navelo:

– da smatra da nacionalna pripadnost učenika bošnjačke nacionalnosti predstavlja osnov diskriminacije, jer je za učenike srpske nacionalnosti u istim obrazovno-vaspitnim ustanovama nastava na srpskom jeziku organizovana u skladu sa zakonom;
– da ne postoji nikakvo razumno opravdanje zasnovano na zakonu da se ne organizuje nastava na bosanskom jeziku za učenike bošnjačke nacionalnosti, jer organizovanje odeljenja za nastavu na bosanskom jeziku ne iziskuje dodatne materijalne troškove, niti proširenje prostornih i kadrovskih kapaciteta obrazovno-vaspitnih ustanova, što je dokazano praksom osnovnih i srednjih škola u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu koje su od 2. septembra 2013. godine organizovale nastavu na bosanskom jeziku za sve učenike čiji su se roditelji izjasnili za takav model nastave;
– da je Bošnjačko nacionalno vijeće sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja preduzelo niz mera u periodu od kraja 2009. godine do avgusta 2013. godine, kako bi u školskoj 2013/2014 godini u Novom Pazaru, Tutinu, Prijepolju i Sjenici otpočela nastava na bosanskom jeziku za učenike čiji su se roditelji izjasnili da žele da pohađaju nastavu na bosanskom jeziku;
– da su u ovim mestima od 1. aprila do kraja avgusta 2013. godine, obrazovno-vaspitne ustanove sprovele anketu na kojoj su se roditelji učenika izjasnili o modelu nastave;
– da je pripremna nastava na bosanskom jeziku održana u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici u periodu od 21. februara do 7. juna 2013. godine;
– da je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja donelo odgovarajuće dopune pravilnika za nastavu na bosanskom jeziku za osnovne škole i odobrilo udžbenike za nastavu na bosanskom jeziku u I i V razredu osnovne škole;
– da je ministarstvo odobrilo većinu udžbenika za osnovne i srednje škole koje je štampala izdavačka kuća „Klett”, kao i uvoz udžbenika iz Bosne i Hercegovine;
– da se 35 učenika/ca u prvom razredu i 35 učenika/ca u petom razredu u OŠ „S. M.” B. u P. opredelio za nastavu na bosanskom jeziku;
– da odeljenja za nastavu na bosanskom jeziku nisu formirana i da učenici/ce koji su se opredelili da slušaju nastavu na bosanskom jeziku, pohađaju nastavu na srpskom jeziku.

1.3. U prilogu pritužbe dostavljeni su sledeći dokazi: spisak obrazovno-vaspitnih ustanova protiv kojih je Bošnjačko nacionalno vijeće podnelo pritužbe Povereniku za zaštitu ravnopravnosti; tabelarni prikaz rezultata anketiranja roditelja o modelu nastave u školskoj 2013/2014 godini u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i Prijepolju; obrazac za anketiranje roditelja o modelu nastave u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Sandžaku u školskoj 2013/2014 godini; dopis Osnovnoj školi „S. M.” B. u P. broj R. br. 550-04b/2013 od 3. jula 2013. godine i R. br. 228-04b/2013 od 1. aprila 2013. godine.

1.4. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti sprovela je postupak u cilju utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, a u skladu sa čl. 35. st. 4. i čl. 37. st. 2. Zakona o zabrani diskriminacije , pa je u toku postupka pribavljeno izjašnjenje Š. Š, direktora OŠ „S. M.” B. u P.

1.5. U izjašnjenju direktora škole je, između ostalog, navedeno:

– da se u OŠ „S. M.” B. u P. obrazovno-vaspitni rad ostvaruje u skladu sa nastavnim planovima i programima koje propisuje Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i u skladu sa zakonima iz oblasti obrazovanja;
– da se nastava u školi izvodi na srpskom jeziku, da se na listi izbornih predmeta u prvom ciklusu obrazovanja i vaspitanja nalazi Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture i da za pohađanje ovog predmeta nije bilo zainteresovanih učenika;
– da je istina da se za pohađanje nastave na bosanskom jeziku izjasnilo 35 učenika u prvom razredu i 35 učenika u petom razredu, ali da se prijavljeni broj učenika i učenica smanjivao po saznanju roditelja da moraju sami obezbediti udžbenike za ovu nastavu;
– da je posle sprovedene ankete, direktor telefonskim putem kontaktirao načelnika Školske uprave u U. i tražio uputstvo i mišljenje kako dalje postupati po pitanju organizovanja nastave na bosanskom jeziku i da je dobio usmeni odgovor da je ministarstvo upoznato sa ovim pitanjem i da će škola dobiti uputstvo kako postupiti dalje u konkretnom slučaju;
– da do početka školske 2013/2014 godine škola nije dobila nikakvo uputstvo niti preporuku od resornog ministarstva;
– da je za sprovođenje nastave na bosanskom jeziku potrebno obezbediti: 1) saglasnost i uputstvo resornog ministarstva u pogledu finansiranja, jer bi došlo do povećanja broja sati i obima rada za pojedine nastavnike, 2) stručni kadar i 3) odgovarajuće udžbenike;
– da škola nije uradila ništa što je suprotno zakonu i da učenicima i učenicama bošnjačke nacionalnosti nisu uskratili pravo da pohađaju nastavu na maternjem jeziku.

2. ČINjENIČNO STANjE

2.1. Nesporno je da u OŠ „S. M.” B. u P. u toku školske 2013/2014 godine nije organizovana nastava na bosanskom jeziku.

2.2. Uvidom u prilog „Rezultati anketiranja roditelja o modelu nastave u školskoj 2013/2014 godini u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i Prijepolju” utvrđeno je da se u OŠ „S. M.” B. u P, od ukupno 58 učenika/ca prvog razreda, 35 roditelja izjasnilo da želi da njihovo dete sluša nastavu na bosanskom jeziku, a u petom razredu, od 54 učenika/ca, za nastavu na bosanskom jeziku izjasnilo se takođe 35 roditelja.

2.3. Uvidom u obrazac za anketiranje roditelja o modelu nastave u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Sandžaku u školskoj 2013/2014 godini utvrđeno je da je obrazac dvojezičan i namenjen roditeljima, da treba upisati podatke o učeniku, roditeljima i školi, kao i podatak da li učenik/ca želi da pohađa nastavu na bosanskom ili srpskom jeziku.

2.4. Uvidom u dopis Bošnjačkog nacionalnog vijeća broj R. br. 228-04b/2013 od 1. aprila 2013. godine utvrđeno je da je Bošnjačko nacionalno vijeće obavestilo OŠ „S. M.” B. da nadležno ministarstvo i Bošnjačko nacionalno vijeće žele, u skladu sa zakonom, da omoguće svim roditeljima izbor da li žele da njihovo dete pohađa pripremni predškolski program na bosanskom ili srpskom jeziku u 2013/2014 godini i dostavilo školi određeni broj obrazaca za anketiranje roditelja o modelu nastave u predškolskim ustanovama u Sandžaku u školskoj 2013/2014 godini.

2.5. Uvidom u dopis Bošnjačkog nacionalnog vijeća OŠ „S. M.” B. u P. broj R. br. 550-04b/2013 od 3. jula 2013. godine utvrđeno je da je Bošnjačko nacionalno vijeće obavestilo školu da je obavezna da u školski program uvrsti Bosanski jezik i književnost kao obavezni predmet i da obrazovno-nastavni rad ostvaruje na bosanskom jeziku i latiničnom pismu.

3. MOTIVI I RAZLOZI ZA DONOŠENjE MIŠLjENjA

3.1. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, prilikom odlučivanja u ovom predmetu, imala je u vidu navode iz pritužbe, izjašnjenje i antidiskriminacione i druge domaće i međunarodne propise.

Pravni okvir

3.2. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je samostalan, nezavisan i specijalizovan državni organ ustanovljen Zakonom o zabrani diskriminacije sa zadatkom da radi na suzbijanju svih oblika i vidova diskriminacije i ostvarivanju ravnopravnosti u društvenim odnosima. Nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti široko je određena, u skladu sa međunarodnim standardima, kako bi se omogućilo da delotvorno i efikasno ostvaruje svoju ulogu. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišljenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije i izriče zakonom utvrđene mere. Pored toga, Poverenik je ovlašćen da predlaže postupak mirenja, kao i da pokreće sudske postupke za zaštitu od diskriminacije i podnosi prekršajne prijave zbog akata diskriminacije propisanih antidiskriminacionim propisima. Poverenik je, takođe, ovlašćen da upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije i da organima javne vlasti preporučuje mere za ostvarivanje ravnopravnosti.

3.3. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da je međunarodnim i domaćim propisima određeno da je Republika Srbija u obavezi da pripadnicima nacionalnih manjina omogući obrazovanje i vaspitanje na svom jeziku ili dvojezičnu nastavu ili izučavanje jezika nacionalne manjine sa elementima nacionalne istorije i kulture.

3.4. Potvrđivanjem Okvirne konvencije Saveta Evrope za zaštitu nacionalnih manjina Republika Srbija se obavezala da stvara potrebne uslove kako bi pripadnici nacionalnih manjina očuvali i razvijali svoju kulturu i sačuvali neophodne elemente svog identiteta, naime, religiju, jezik, tradicije i kulturno nasleđe (čl. 5), kao i da preduzme mere u oblasti obrazovanja i istraživanja kako bi se negovala kultura, jezik i vera nacionalnih manjina i većine (čl. 12).

3.5. Ustav Republike Srbije zabranjuje svaku diskriminaciju, neposrednu ili posrednu, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političnog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti, psihičkog ili fizičkog invaliditeta. Dalje, Ustav Republike Srbije garantuje pripadnicima nacionalnih manjina, pored ostalog i pravo na školovanje na svom jeziku u državnim ustanovama i ustanovama autonomnih pokrajina.

3.6. Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije, tako što je diskriminacija definisana kao svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu i članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima. Odredbama čl. 4. Zakona o zabrani diskriminacije propisano je da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva, te da je svako dužan da poštuje načelo jednakosti, odnosno, zabranu diskriminacije. Neposredna diskriminacija postoji ako se lice ili grupa lica, zbog njegovog odnosno njihovog ličnog svojstva u istoj ili sličnoj situaciji, bilo kojim aktom, radnjom ili propuštanjem, stavljaju ili su stavljeni u nepovoljniji položaj, ili bi mogli biti stavljeni u nepovoljniji položaj, a posredna diskriminacija postoji ako se lice ili grupa lica, zbog njegovog odnosno njihovog ličnog svojstva stavlja u nepovoljniji položaj aktom, radnjom ili propuštanjem koje je prividno zasnovano na načelu jednakosti i zabrani diskriminacije, osim ako je to opravdano zakonitim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primerena i nužna.

3.7. Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja zabranjena je diskriminacija, odnosno, aktivnosti kojima se ugrožavaju, omalovažavaju, diskriminišu ili izdvajaju lica, odnosno grupe lica, po osnovu: rasne, nacionalne, etničke, jezičke, verske ili polne pripadnosti, fizičkih i psihičkih svojstava, smetnji u razvoju i invaliditeta, zdravstvenog stanja, uzrasta, socijalnog i kulturnog porekla, imovnog stanja, odnosno političkog opredeljenja i podsticanje ili nesprečavanje takvih aktivnosti, kao i po drugim osnovima utvrđenim zakonom kojim se propisuje zabrana diskriminacije. Ovaj zakon propisuje da je diskriminacija lica ili grupe lica svako neposredno ili posredno, na otvoren ili prikriven način, isključivanje ili ograničavanje prava i sloboda, nejednako postupanje ili propuštanje činjenja, odnosno neopravdano pravljenje razlika povlađivanjem ili davanjem prvenstva, dok ne smatra diskriminacijom posebne mere koje su uvedene radi postizanja pune ravnopravnosti, zaštite i napretka lica, odnosno grupe lica koja se nalaze u nejednakom položaju.

3.8. Istim zakonom je propisano da se obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na srpskom jeziku, da se za pripadnike nacionalne manjine obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na maternjem jeziku i izuzetno može da se ostvaruje i dvojezično ili na srpskom jeziku, u skladu sa posebnim zakonom . Dalje, odredbama člana 76. propisano je da se osnovno i srednje obrazovanje i vaspitanje, specijalističko i majstorsko obrazovanje i drugi oblici stručnog obrazovanja ostvaruju na osnovu školskog programa, koji se donosi na osnovu nastavnog plana i programa, odnosno programa određenih oblika stručnog obrazovanja, a da školski program, između ostalog, sadrži i jezik na kome se ostvaruje program, kao i da školski program donosi školski odbor, po pravilu, svake četvrte godine, u skladu sa nastavnim planom i programom.

3.9. Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju propisano je da se obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na srpskom jeziku, a da se za pripadnike nacionalne manjine ostvaruje i na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno dvojezično, ako se prilikom upisa u prvi razred za to opredeli najmanje 15 učenika. Dalje, propisano je da škola može da ostvaruje obrazovno-vaspitni rad na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno dvojezično i za manje od 15 učenika upisanih u prvi razred, uz saglasnost ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja, koje daje saglasnost po pribavljenom mišljenju odgovarajućeg nacionalnog saveta nacionalne manjine. Takođe, kada se obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na srpskom jeziku, za učenike pripadnike nacionalne manjine, organizuje se nastava jezika nacionalne manjine sa elementima nacionalne kulture.

3.10. Odredbama Zakona o o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina propisano je da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na vaspitanje i obrazovanje na svom jeziku u institucijama predškolskog, osnovnog i srednjeg vaspitanja i obrazovanja, da je država dužna da stvori uslove za organizovanje obrazovanja na jeziku nacionalne manjine, a da je, dok ih ne obezbedi, dužna da obezbedi dvojezičnu nastavu ili izučavanje jezika nacionalne manjine sa elementima nacionalne istorije i kulture pripadnika nacionalne manjine. Dalje je propisano da se za ostvarivanje ovog prava može propisati određeni minimalni broj učenika, s tim da taj broj može biti manji od minimalnog broja učenika koji je zakonom propisan za obezbeđenje odgovarajućih oblika nastave i obrazovanja.

3.11. Stručnim uputstvom o formiranju odeljenja i načinu finansiranja u osnovnim i srednjim školama za školsku 2013/2014 godinu bliže je uređen način formiranja odeljenja i propisano je da se za pripadnike nacionalne manjine obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno, dvojezično, ako se prilikom upisa u prvi razred za to opredeli najmanje 15 učenika, a da škola može da ostvaruje obrazovno-vaspitni rad na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno, dvojezično i za manje od 15 učenika, uz saglasnost ministarstva nadležnog za obrazovanje.

Analiza navoda pritužbe i izjašnjenja sa aspekta antidiskriminacionih propisa

3.12. Imajući u vidu predmet ove pritužbe, u konkretnom slučaju potrebno je utvrditi da li je OŠ „S. M.” B. u P. neorganizovanjem nastave na bosanskom jeziku, učenike i učenice bošnjačke nacionalnosti stavila u neravnopravan položaj u odnosu na učenike srpske nacionalnosti, za koje je organizovana nastava na srpskom jeziku.

3.13. Odredbama člana 45. Zakona o zabrani diskriminacije propisano je pravilo o prebacivanju tereta dokazivanja. Prema ovom pravilu, u konkretnom slučaju, podnosilac pritužbe treba da učini verovatnim da je škola izvršila diskriminaciju učenika i učenica bošnjačke nacionalnosti neorganizovanjem nastave na bosanskom jeziku. Ukoliko to učini, teret dokazivanja da do povrede načela jednakih prava i obaveza nije došlo, leži na školi. Podnosilac pritužbe je učinio verovatnim akt diskriminacije, u smislu člana 45. Zakona o zabrani diskriminacije, s obzirom da je nesporno da nastava na bosanskom jeziku za učenike i učenice bošnjačke nacionalnosti nije organizovana. Zbog toga, teret dokazivanja da u ovom slučaju nije povređeno načelo jednakosti snosi OŠ „S. M.” B. u P. U skladu sa tim, potrebno je oceniti da li činjenice i dokazi koje je škola ponudila u prilog tvrdnji da škola nije izvršila akt diskriminacije, pružaju dovoljno osnova za zaključak da postoje objektivni i opravdani razlozi zbog kojih nije organizovana nastava na bosanskom jeziku.

3.14. U izjašnjenju direktora škole navedeno je da obrazovno-vaspitni rad na bosanskom jeziku nije organizovan jer škola nije dobila nikakvo uputstvo niti preporuku od resornog ministarstva pre početka školske 2013/2014 godine. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti smatra da je ovakav stav škole neprihvatljiv iz više razloga. Pre svega, odredbama Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju propisano je da se obrazovno-vaspitni rad za pripadnike nacionalne manjine ostvaruje i na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno dvojezično, ako se prilikom upisa u prvi razred za to opredeli najmanje 15 učenika. Takođe, propisano je da se nastava na jeziku nacionalne manjine može organizovati i za manje od 15 učenika upisanih u prvi razred, uz saglasnost ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja. S obzirom da se u OŠ „S. M.” B. u P. za nastavu na bosanskom jeziku opredelilo 35 učenika/ca prvog razreda i 35 učenika/ca petog razreda, nesporno je da su ispunjeni zakonski uslovi za organizovanje nastave na bosanskom jeziku. U izjašnjenju se navodi da se broj dece smanjio po saznanju roditelja da moraju sami da obezbede udžbenike, odnosno, da je broj dece zainteresovane za nastavu na bosanskom jeziku manji od zakonskog minimuma, ali za ovaj činjenični navod škola nije dostavila bilo kakav dokaz. Dalje, škola nije dostavila dokaze kojima bi se moglo utvrditi da se obratila Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i zatražila uputstvo kako da postupa povodom organizovanja nastave na bosanskom jeziku, kao ni dokaze koji bi potkrepili tvrdnju da je Školska uprava u U. naložila da škola sačeka uputstva i preporuke u organizovanju nastave na bosanskom jeziku.

3.15. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da škola nije dostavila dokaze da je preduzela bilo koju aktivnost u vezi sa organizovanjem nastave na bosanskom jeziku. Iz navoda iz izjašnjenja direktora škole može se zaključiti da škola, nakon anketiranja roditelja i po saznanju da postoji dovoljan broj učenika/ca prvog i petog razreda za organizovanje nastave na bosanskom jeziku, osim jednog telefonskog razgovora sa Školskom upravom, nije preduzela nijednu aktivnost. U izjašnjenju je navedeno da su prepreke za organizovanje nastave na bosanskom jeziku pitanja koja nisu u nadležnosti škole, a koja se odnose na obezbeđenje nastavnog kadra i njihovo finansiranje, kao i pitanje udžbenika. Međutim, uz izjašnjenje nisu dostavljeni dokazi koji bi pokazali da se škola obratila ministarstvu i/ili lokalnoj samoupravi, u cilju rešavanja ovih problema.

3.16. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti analizirala je navode iz izjašnjenja da se na listi izbornih predmeta u prvom ciklusu obrazovanja i vaspitanja nalazi predmet Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture i da za pohađanje nastave iz ovog predmeta nije bilo zainteresovanih učenika i učenica. S obzirom da je nesporno da su se roditelji, odnosno učenici izjasnili za nastavu na bosanskom jeziku, činjenica da nije bilo zainteresovanih za predmet Bosanski jezik sa elementima kulture nije relevantna u konkretnom slučaju. Naime, rezultati ankete u vezi sa izbornim predmetom mogu se tumačiti i kao znak da su roditelji i učenici očekivali da će celokupna nastava biti organizovana na bosanskom jeziku, te da nema potrebe da biraju Bosanski jezik sa elementima kulture kao izborni predmet.

3.17. Pravo pripadnika nacionalne manjine na obrazovanje na maternjem jeziku omogućava učenicima određene nacionalne manjine da se izraze na maternjem jeziku, da upoznaju nacionalnu istoriju i kulturnu baštinu na maternjem jeziku, ali i doprinosi očuvanju nacionalnog identiteta manjine. Domaćim i međunarodnim propisima utvrđeno je da je pravo na obrazovanje na maternjem jeziku zasnovano na izboru pripadnika nacionalne manjine. Učenici/e bošnjačke nacionalne manjine u OŠ „S. M.” B. u P. su se izjasnili da žele da ostvare pravo na obrazovanje na maternjem jeziku. Iz tog razloga škola je dužna da učini sve u okviru svojih nadležnosti, da omogući učenicima i učenicama da ostvare pravo na obrazovanje i vaspitanje na maternjem jeziku.

3.18. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da je, pored postojanja dobrog pravnog okvira i zakonom definisanih visokih standarda u zaštiti prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina, potrebno unaprediti položaj nacionalnih manjina, a da pogotovo postoji potreba za većom doslednošću u primeni i poštovanju postojećeg pravnog okvira. Naime, pravo pripadnika nacionalne manjine na obrazovanje, u sklopu sa drugim manjinskim pravima, pomaže očuvanju nacionalnog identiteta i sprečavanju asimilacije pripadnika nacionalne manjine. Istovremeno, proces obrazovanja i vaspitanja nosi potencijal jačanja međusobnog poštovanja i razumevanja različitih zajednica unutar jednog društva. Pravo očuvanja kolektivnog identiteta pomoću obrazovanja na jeziku manjine, mora da bude uravnoteženo sa potrebom integrisanja i učešća u široj državnoj zajednici. Cilj obrazovanja i vaspitanja jeste, pored sticanje kvalitetnih znanja i sposobnosti neophodnih za lično ostvarenje i aktivan rad i život u zajednici, poštovanje ravnopravnosti, unapređivanje tolerancije i uvažavanje različitosti.

3.19. Na kraju, potrebno je skrenuti pažnju da je prilikom ankete o modelu nastave u obrazovnim ustanovama potrebno zatražiti mišljenje deteta, tj. učenika i učenica škole. Naime, u anketnom obrascu „Obrazac za anketiranje roditelja o modelu nastave u obrazovno vaspitnim ustanovama u Sandžaku u školskoj 2013/2014″, mogućnost da se izjasne imaju samo roditelji, a deca nije pružena mogućnost da iskažu svoje mišljenje. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da je međunarodnim i domaćim propisima utvrđeno pravo deteta da iskaže svoje mišljenje u stvarima koja se tiču deteta. U Opštem komentaru br. 12 Konvencije o pravima deteta, Komitet za prava deteta je preporučio državama ugovornicama da preduzmu radnje kako bi deci stvorile mogućnosti da izraze svoje mišljenje i da se ono pažljivo razmotri u svakom obrazovnom okruženju, uključujući i obrazovne programe, ali i izvan škole, na lokalnom i nacionalnom nivou o svim aspektima obrazovne politike, uključujući, između ostalog i školske programe, metode poučavanja i strukturu škola. Komitet ističe da se u odlukama o prelasku na sledeći nivo školovanja ili izboru predmeta mora obezbediti pravo dece da iskažu mišljenje. Zato su obrazovne ustanove, kao i nacionalni saveti u svom radu u oblasti obrazovanja i drugim oblastima koja se tiču dece, obavezni da poštuju pravo deteta da izrazi mišljenje i da ono bude pažljivo razmotreno.

3.20. Sagledavajući sve činjenice i okolnosti, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti dala je mišljenje da razlozi koje je OŠ „S. M.” B. u P. navela u nastojanju da opravda neorganizovanje nastave na bosanskom jeziku nisu objektivni i opravdani. Poverenica sa žaljenjem konstatuje da u konkretnom slučaju nije moguće ukloniti posledice diskriminatornog postupanja, imajući u vidu činjenicu da je školska godina završena.

4. MIŠLjENjE

Neorganizovanjem nastave na bosanskom jeziku za učenike i učenice bošnjačke nacionalnosti koji su se izjasnili da žele da pohađaju nastavu na bosanskom jeziku, OŠ „S. M.” B. u P. prekršila je odredbe Zakona o zabrani diskriminacije.

5. PREPORUKA

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti preporučuje OŠ „S. M.” B. u P. i direktoru Š. Š, kao odgovornom licu da:

5.1. Za školsku 2014/2015 godini izvrši anketiranje učenika i učenica škole kako bi se utvrdilo da li postoji potreban broj dece zainteresovane da nastavu pohađaju na bosanskom jeziku.

5.2. Preduzme sve potrebne mere iz svoje nadležnosti, kako bi se organizovala nastava na bosanskom jeziku, ukoliko rezultati ankete pokažu da postoji potreban broj zainteresovanih učenika i učenica za pohađanje nastave na bosanskom jeziku.

5.3. Da ubuduće, u okviru obavljanja poslova iz svoje nadležnosti, ne krši antidiskriminacione propise.

Potrebno je da OŠ „S. M.” B. u P. obavesti Poverenicu za zaštitu ravnopravnosti o planiranim merama u cilju sprovođenja ove preporuke, u roku od 30 dana od dana prijema mišljenja sa preporukom.

Protiv ovog mišljenja sa preporukom nije dopuštena žalba niti bilo koje drugo pravno sredstvo, jer se njime ne odlučuje o pravima i obavezama pravnih subjekata. Saglasno članu 40. Zakona o zabrani diskriminacije, ukoliko OŠ „S. M.” B. u P. ne postupi po preporuci u roku od 30 dana, biće doneto rešenje o izricanju mere opomene, protiv kojeg nije dopuštena žalba, a za slučaj da ovo rešenje ne sprovede, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti može o tome obavestiti javnost preko sredstava javnog informisanja i na drugi pogodan način.

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

dr Nevena Petrušić

Pritužba Bošnjačkog nacionalnog vijeća protiv OŠ SM zbog diskriminacije po osnovu nacionalne pripadnosti u oblasti obrazovanja i vaspitanja