Pritužba UG protiv PU Kraljevo zbog diskriminacije po osnovu invaliditeta u oblasti pružanja usluga

 

  1. 07-00-192/2017-02 datum: 25. 7. 2017.

 

 

MIŠLjENјE

 

Mišlјenje je doneto u postupku povodom pritužbe U.D.K, podnete u ime članova ovog udruženja i u ime U.M.S, U.P.K. i D.C.P, protiv Ministarstva unutrašnjih poslova RS, Policijske uprave Kralјevo – Odsek za upravne poslove, zbog diskriminacije osoba sa invaliditetom. U pritužbi je navedeno da prostorije Odseka za upravne poslove Policijske uprave Kralјevo nisu pristupačne osobama sa telesnim invaliditetom, jer ne postoji rampa ni platforma koja bi omogućila pristup prostorijama u kojima se ostvaruju prava i obaveze u pogledu izdavanja ličnih isprava. U izjašnjenju načelnika Policijske uprave Kralјevo navedeno je da PU Kralјevo u sedištu vrši prijem zahteva iz oblasti upravnih poslova na tri lokacije i to u sedištu Policijske uprave, u Policijskoj ispostavi Ribnica i u Policijskom odelјenju Ušće. Dalјe je navedeno da u sedištu PU ne postoji rampa niti platforma koja bi omogućila pristup prostorijama u kojima se ostvaruju prava i obaveze u pogledu izdavanja ličnih dokumenata jer za to ne postoje tehnički uslovi, da je PU omogućila građanima da podnesu zahtev za izdavanje ličnih dokumenata u PI Ribnica gde osobe sa invaliditetom nesmetano mogu ući u prostorije, kao i da u Policijskom odelјenju Ušće „nema rampe niti platforme ali je u pitanju jedan stepenik“. U toku postupka je utvrđeno da na ulazu u sedište Policijske uprave Kralјevo i u PO Ušće ne postoji rampa ni platforma koja bi omogućila pristup osobama sa invaliditetom, kao i da sve tri lokacije koje koristi PU Kralјevo nije pristupačan prostor u smislu da ne postoji šalter ili pult i toalet pristupačan osobama sa invaliditetom, čime su prekršene odredbe Zakona o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom i Zakona o zabrani diskriminacije. Zbog toga je Poverenik za zaštitu ravnopravnosti preporučio Ministarstvu unutrašnjih poslova, Policijska uprava Kralјevo da preduzme mere u cilјu obezbeđivanja pristupačnosti ulaza i prostora koji koristi Policijska uprava Kralјevo u cilјu obezbeđivanja dostupnosti usluga osobama sa invaliditetom, kao i da vodi računa da u okviru svojih redovnih poslova i aktivnosti, ne krši zakonske propise o zabrani diskriminacije.

 


 

  1. TOK POSTUPKA

 

  • Povereniku za zaštitu ravnopravnosti obratilo se U.D.K, u ime članova ovog udruženja i u ime U.M.S, U.P.K. i D.C.P, protiv Ministarstva unutrašnjih poslova RS, Policijske uprave Kralјevo – Odsek za upravne poslove zbog diskriminacije osoba sa invaliditetom.
  • U pritužbi U.D.K, između ostalog, navedeno je:
  • da prostorije Odseka za upravne poslove Policijske uprave Kralјevo nisu pristupačne osobama sa telesnim invaliditetom, jer ne postoji rampa ni platforma koja bi omogućila pristup prostorijama u kojima se ostvaruju prava i obaveze u pogledu izdavanja ličnih isprava (lične karte, prijave prebivališta, boravišta, promene ličnih statusa, pasoši, potvrde, saobraćajne i vozačke dozvole i dr.);
  • da se pomenute prostorije nalaze na visokom prizemlјu, ulaz u instituciju ima prilaznih desetak stepenika koji su pod višim nagibom za koji bi odgovarala rampa širine 1,20 m i nagiba 7% prema proračunu koje je udruženje napravilo angažovanjem projektanta;
  • da se udruženje građana više puta obraćalo uglavnom neposrednim zahtevima, ali do sada nije bilo pozitivnog rešenja pod izgovorom nedostatka finansijskih sredstava ili narušavanja izgleda same zgrade;
  • da osobe sa telesnim invaliditetom prostorijama mogu pristupiti isklјučivo uz angažovanje i pomoć drugih lica;
  • da su osobe sa telesnim invaliditetom, korisnici kolica i drugih ortopedskih pomagala, osobe koje se otežano kreću, onemogućene da samostalno pristupaju objektu i imaju poteškoće da pristupe objektu, jer su vrata dvokrilna i postavlјena neposredno do stepenica;
  • da dodatne komplikacije nastaju kada je kišovito ili pada sneg, jer su stepenice obložene keramičkim pločicama koje se izuzetno opasne kada su vlažne;
  • da je izlišno govoriti o poštovanju ličnosti i dostojanstvu osoba sa invaliditetom koje su na ovakav način diskriminisane i posramlјene zbog tretmana javne institucije prema njima.
    • U prilogu pritužbe dostavlјen je spisak osoba sa invaliditetom koje svojim potpisom svedoče da su pretrpele diskriminaciju pri pristupu u Policijskoj upravi Kralјevo – Odsek za upravne poslove zbog fizičke neprilagođenosti objekta, kao i spisak organizacija osoba sa telesnim invaliditetom koje podnose pritužbu. U dopuni pritužbe od 24. jula 2017. godine dostavlјene su fotografije objekta i ulaza.
    • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti sproveo je postupak u cilјu utvrđivanja pravno relevantnih činjenica i okolnosti, u skladu sa članom 35. stav 4. i članom 37. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije[1], pa su u toku postupka pribavlјeno izjašnjenje načelnika Policijske uprave Kralјevo, Želјka Rajkovića.
    • U izjašnjenju na pritužbu, između ostalog, navedeno je:
  • da PU Kralјevo u sedištu vrši prijem zahteva iz oblasti upravnih poslova na tri lokacije i to u sedištu Policijske uprave, u Policijskoj ispostavi Ribnica i u Policijskom odelјenju Ušće;
  • da u sedištu PU ne postoji rampa niti platforma koja bi omogućila pristup prostorijama u kojima se ostvaruju prava i obaveze u pogledu izdavanja ličnih dokumenata jer za to ne postoje tehnički uslovi;
  • da je PU omogućila građanima da podnesu zahtev za izdavanje ličnih dokumenata u PI Ribnica gde osobe sa invaliditetom nesmetano mogu ući u prostorije;
  • da u Policijskom odelјenju Ušće „nema rampe niti platforme ali je u pitanju jedan stepenik“;
  • da ni u jednom od tri objekta ne postoje toaleti koji su prilagođeni za osobe sa invaliditetom niti postoji pult ili šalter za osobe sa telesnim i senzornim invaliditetom;
  • da u PU Kralјevo u sedištu ne postoji toalet za stranke jer je prostor u kojem se nalazio toalet 2008. godine pregrađen radi dobijanja dodatnog prostora za kabine za uzimanje biometrijskih podataka;
  • da smatraju da je omogućavanje pristupa u PI Ribnica rešen problem pristupa za osobe sa invaliditetom prostorijama u kojima se primaju zahtevi i uručuju lična dokumenta;
  • da problem toaleta za osobe sa invaliditetom nije rešen „uz napomenu da u sedištu ni osobe koje nemaju invaliditet nemaju dostupan toalet“;
  • da ne postoji diskriminacija osoba sa invaliditetom i pored toga što ne postoji šalter prilagođen osobama sa invaliditetom jer se zahtevi za izdavanje dokumenata ne podnose na šalteru već u prostorijama;
  • da u sedištu PU ima četiri stepenika dok u PO Ušće ima jedan stepenik, zbog čega smatraju da je pristup osobama sa invaliditetom „delimično ograničen, obzirom da uz pomoć policijskih službenika“ osobe sa invaliditetom pristupaju u prostorije PU;
  • da PU čini sve što je u okviru njene mogućnosti da olakša podnošenje zahteva i preuzimanje gotovih dokumenata za osobe sa invaliditetom tako što po potrebi zahteve uzima na terenu i ispred zgrade PU kako „invalidna lica ne bi ni izlazila iz automobila“;
  • da prostorno tehnički uslovi, odnosno rampe, platforme, toaleti i šalteri nisu u nadležnosti ove PU, već je za to zadužen Sektor za materijalno finansijske poslove u sedištu Ministarstva.

 

 

 

  1. ČINјENIČNO STANјE

 

  • Uvidom u navode pritužbe i izjašnjenja, nesporno je da su prostorije u kojima je sedište Policijske uprave Kralјevo nepristupačne osobama sa invaliditetom.
  • Uvidom u osam fotografija koje je dostavio podnosilac pritužbe, utvrđeno je da fotografije predstavlјaju ulaz u zgradu Policijske uprave Kralјevo iz ulice Cara Lazara. Dve fotografije prikazuju parking za vozila policijske uprave ispred ulaza za stranke, koji čine dvodelna vrata. Druge dve fotografije prikazuju sama ulazna vrata koja se otvaraju ka unutra i na kojima su natpisi o radnom vremenu. Četiri fotografije pokazuju stepenište u zgradi, iza ulaznih vrata. Stepenište ima osam stepenika.
  • Uvidom u spisak osoba sa telesnim povredama koje svojim potpisom svedoče da su pretrpele diskriminaciju u pogledu pristupa policijskoj upravi Kralјevo – Odesku za pravne poslove, zbog fizičke neprilagođenosti objekta osobama sa invaliditetom, utvrđeno je da je spisak potpisalo 20 fizičkih lica, punim imenom i prezimenom i brojem lične karte.

 

  1. MOTIVI I RAZLOZI ZA DONOŠENјE MIŠLjENјA

 

 

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, prilikom odlučivanja u ovom predmetu, imao je u vidu navode iz pritužbe i izjašnjenja, kao i antidiskriminacione propise.

 

Pravni okvir

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je samostalan, nezavisan i specijalizovan državni organ ustanovlјen Zakonom o zabrani diskriminacije sa zadatkom da radi na suzbijanju svih oblika i vidova diskriminacije i ostvarivanju ravnopravnosti u društvenim odnosima. Nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti široko je određena, u skladu sa međunarodnim standardima, kako bi se omogućilo da delotvorno i efikasno ostvaruje svoju ulogu. Jedna od osnovnih nadležnosti Poverenika jeste da prima i razmatra pritužbe zbog diskriminacije, daje mišlјenja i preporuke u konkretnim slučajevima diskriminacije i izriče zakonom utvrđene mere. Pored toga, Poverenik je ovlašćen da predlaže postupak mirenja, kao i da pokreće sudske postupke za zaštitu od diskriminacije i podnosi prekršajne prijave zbog akata diskriminacije propisanih antidiskriminacionim propisima. Poverenik je, takođe, ovlašćen da upozorava javnost na najčešće, tipične i teške slučajeve diskriminacije i da organima javne vlasti preporučuje mere za ostvarivanje ravnopravnosti.[2]
  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti najpre konstatuje da je Republika Srbija ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom[3], čiji je cilј da se unapredi, zaštiti i osigura puno i jednako uživanje svih lјudskih prava i osnovnih sloboda svim osobama sa invaliditetom i unapredi poštovanje njihovog urođenog dostojanstva[4]. Ratifikacijom ove Konvencije, Srbija se obavezala da preduzima odgovarajuće mere da osobama sa invaliditetom obezbedi pristupačnost fizičkog okruženja, ravnopravno sa drugima, u cilјu samostalnog života i punog učešća osoba sa invaliditetom u svim sferama života. Te mere, između ostalog, uklјučuju identifikovanje i uklanjanje barijera koje ometaju ili otežavaju pristup zgradama, putevima, prevoznim sredstvima i drugim objektima u zatvorenom i otvorenom prostoru, uklјučujući tu i pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, kao i pristup drugim uslugama i objektima namenjenim javnosti. Republika Srbija se, takođe, obavezala da će preduzeti odgovarajuće mere da utvrdi, promoviše i prati minimalne standarde i smernice za pristupačnost objekata i usluga koje su otvorene, odnosno, koje stoje na raspolaganju javnosti[5].
  • U Opštem komentaru broj 2 (2014) Komitet za prava osoba sa invaliditetom ističe da osobe sa invaliditetom treba da imaju jednak pristup svim dobrima, proizvodima i uslugama namenjenim javnosti na način koji će poštovati dostojanstvo tih osoba i osigurati ravnopravno i efikasno korišćenje. Ovakav pristup proističe iz ideje zabrane diskriminacije. Komitet smatra da uskraćivanje pristupa treba smatrati aktom diskriminacije, bez obzira na to da li ga je počinio neko iz javnog ili privatnog sektora. Takođe, Komitet ističe da pristupačnost treba obezbediti za sve osobe sa invaliditetom, bez obzira na vrstu poteškoća sa kojom se osoba susreće i bez pravlјenja bilo kakvih razlika po bilo kom ličnom svojstvu osobe sa invaliditetom. Dalјe je navedeno da pravo na pristupačnost zagarantovano Konvencijom ima koren u postojećim lјudskim pravima, kao što su pravo na jednak pristup javnim službama i servisima garantovano Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima[6] (član 25 c) i pravo na pristup bilo kom mestu ili usluzi namenjenim javnosti, garantovano Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije[7] (član 5 f).
  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti ukazuje da Ustav Republike Srbije[8] propisuje da je zabranjena diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta[9].
  • Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije, koji u članu 4. propisuje da su svi jednaki i uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na lična svojstva, te da je svako dužan da poštuje načelo jednakosti, odnosno zabranu diskriminacije. Odredbom člana 17. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije propisano je da svako ima pravo na jednak pristup objektima u javnoj upotrebi u skladu sa zakonom. Ovom pravu korespondira dužnost nadležnih organa javne vlasti da preduzmu mere radi uklanjanja barijera koje osobama sa invaliditetom ometaju ili otežavaju pristup objektima u javnoj upotrebi, što je samo jedan od elemenata šireg prava na pristup, koje podrazumeva da osobe sa invaliditetom imaju jednake mogućnosti da uživaju lјudska prava i slobode, kao i sve druge osobe. Članom 26. stav 1. propisano je da diskriminacija postoji ako se postupa suprotno načelu poštovanja jednakih prava i sloboda osoba sa invaliditetom u političkom, ekonomskom, kulturnom i drugom aspektu javnog, profesionalnog, privatnog i porodičnog života.
  • Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom[10], pored toga što uređuje opšti režim zabrane diskriminacije na osnovu invaliditeta, propisuje i poseban slučaj diskriminacije u vezi sa pružanjem usluga i korišćenjem objekata i površina. Naime, odredbom člana 13. ovog zakona izričito je zabranjena diskriminacija na osnovu invaliditeta u pogledu dostupnosti usluga i pristupa objektima u javnoj upotrebi. Stavom 3. ovog člana propisano je da se pod objektima u javnoj upotrebi, u smislu ovog zakona, smatraju: objekti u oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, kulture, sporta, turizma ili objekti koji se koriste za zaštitu životne sredine, zaštitu od elementarnih nepogoda i slično. Istim članom zabranjeno je odbijanje da se izvrši tehnička adaptacija objekta neophodna da bi se usluga pružila korisniku sa invaliditetom. Pored toga, odredbom člana 16. stav 1. ovog zakona propisano je da je vlasnik objekta u javnoj upotrebi, dužan da obezbedi pristup objektu u javnoj upotrebi svim osobama sa invaliditetom, bez obzira na vrstu i stepen njihovog invaliditeta, dok je stavom 2. propisano, da ovu obavezu ima i drugo lice na koje je preneto pravo korišćenja, osim ako je sa vlasnikom, odnosno nadležnim organom ugovoreno drugačije. Stavom 3. istog člana, propisano je da je vlasnik objekta u javnoj upotrebi dužan da izvrši adaptaciju objekta u cilјu zadovolјavanja uslova za ispunjavanje obaveze iz stava 1. ovog člana.
  • Zakonom o planiranju i izgradnji[11] uređuju se, između ostalog, uslovi i način uređenja prostora, uređivanje i korišćenje građevinskog zemlјišta i izgradnja objekata. Odredbama člana 5. propisao je da se zgrade javne i poslovne namene, kao i drugi objekti za javnu upotrebu, moraju se projektovati, graditi i održavati tako da svim korisnicima, a naročito osobama sa invaliditetom, deci i starim osobama, omogućavaju nesmetan pristup, kretanje i boravak, odnosno korišćenje u skladu sa odgovarajućim tehničkim propisima čiji su sastavni deo standardi koji definišu obavezne tehničke mere i uslove projektovanja, planiranja i izgradnje, kojima se osigurava nesmetano kretanje i pristup osobama sa invaliditetom, deci i starim osobama.
  • Pravilnikom o tehničkim standardima planiranja, projektovanja i izgradnje objekata, kojima se osigurava nesmetano kretanje i pristup osobama sa invaliditetom, deci i starim osobama[12] detalјno se propisuju uslovi za planiranje prostora i projektovanje objekata za javno korišćenje za osobe sa invaliditetom, kao i posebnih uređaja u njima. Odredbom člana 2. ovog pravilnika regulisano je koji se objekti mogu smatrati objektima za javno korišćenje, a među njima su i objekti za potrebe državnih organa. Odredbama člana 3. propisano je da su osobe smanjene pokretlјivosti osobe sa fizičkim ili senzornim invaliditetom, stare osobe, trudnice, i/ili druge osobe čija je mogućnost nesmetanog kretanja povremeno ili trajno smanjena usled barijera sa kojima se susreću u okruženju, kao i da je prepreka fizička, komunikacijska i/ili orijentacijska smetnja koja postoji u prostoru, a koja osobu može ometati i/ili sprečavati u nesmetanom pristupu, kretanju, boravku, primanju neke usluge i/ili radu. Odredbama člana 5. propisano je da su obavezni elementi pristupačnosti: 1) elementi pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika; 2) elementi pristupačnosti kretanja i boravka u prostoru – stambene i stambeno-poslovne zgrade i objekti za javno korišćenje i 3) elementi pristupačnosti javnog saobraćaja. Dalјe, pravilnikom je objašnjeno na koje načina prevazići određene barijere (rampa, kosa ravan, vizuelna i zvučna najava i druge).

 

 

 

Analiza navoda iz pritužbe i izjašnjenja sa aspekta antidiskriminacionih propisa

 

  • Imajući u vidu sadržinu pritužbe, kao i nadležnost Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, u konkretnom slučaju zadatak Poverenika je da ispita da li je Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprave Kralјevo, ograničilo ili onemogućilo ulaz osobama sa invaliditetom u prostor koji koristi Policijska uprava Kralјevo, Odsek za upravne poslove.
  • Analiza navoda pritužbe i izjašnjenja pokazuje da je nesporno da ulaz u prostorije Policijske uprave Kralјevo nije pristupačan osobama sa invaliditetom. U pritužbi je navedeno da prostorije Odseka za upravne poslove Policijske uprave Kralјevo nisu pristupačne za osobe sa telesnim invaliditetom jer se nalaze na visokom prizemlјu i ulaz ima prilaznih desetak stepenika, kao i da ne postoji rampa ni platforma. Analizom priloženih fotografija utvrđeno je da se pritužba odnosi na ulaz iz ulice Cara Lazara, koji je fotografisan i ima stepenište sa osam stepenika. U izjašnjenju PU Kralјevo navedeno je da u „sedištu PU ima četiri stepenika“, kao i da ne postoji rampa niti platforma koja bi omogućila pristup prostorijama u kojima se ostvaruju prava i obaveze u pogledu izdavanja ličnih dokumenata. Zbog toga je ostalo nejasno da li se navodi pritužbe i izjašnjenja odnose na isti ulaz, s obzirom da se navodi različit broj stepenika na ulazu. Međutim, i pored toga, nesporno je među stranama da ulaz u PU Kralјevo nije dostupan za osobe sa invaliditetom, što navodi izjašnjenja jasno potvrđuju, ističući da je iz tih razloga građanima i građankama omogućeno da zahtev za izdavanje ličnih dokumenata podnesu u Policijskoj ispostavi Ribnica, gde osobe sa invaliditetom mogu nesmetano ući u prostorije.
  • U izjašnjenju PU Kralјevo navedeno je da PU Kralјevo u sedištu vrši prijem zahteva iz oblasti upravnih poslova na tri lokacije: u sedištu PU, u Policijskoj ispostavi Ribnica i u Policijskim odelјenju Ušće. Dalјe je navedeno da je samo pristup u PI Ribnica pristupačan osobama sa invaliditetom, dok u sedištu PU Kralјevo i PO Ušće ne postoje rampe ili platforme koje bi omogućile prevazilaženje postojećih stepenika na ulazu.
  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti pozdravlјa odluku PU Kralјevo da podnošenje zahteva za izdavanje ličnih dokumenata omogući u prostorijama policijske ispostave čije su prostorije pristupačne. Međutim, s obzirom da se u sedištu PU Kralјevo ne pružaju samo usluge izdavanja ličnih dokumenata, već i druge usluge u nadležnosti policije, nesumnjivo postoji potreba da ulaz u sedište PU Kralјevo i PO Ušće budu pristupačni svim građanima i građankama.
  • Dalјe, u izjašnjenju je navedeno da je pristup osobama sa invaliditetom „delimično ograničen“, jer u sedištu PU ima četiri stepenika dok u PO Ušće ima jedan stepenik, kao i da osobe sa invaliditetom mogu pristupiti u prostorije „uz pomoć policijskih službenika“. Poverenik ukazuje da bez obzira da li fizičku barijeru na ulazu čini jedan ili više stepenika, prepreka za samostalan ulaz u prostoriju postoji, što znači da su osobe koje su korisnice kolica ili nekog drugog ortopedskog pomagala onemogućene da uđu u prostor. Takođe, pohvalno je što policijski službenici pružaju pomoć osobama sa invaliditetom, međutim poštovanje ličnosti i dostojanstva osobe sa invaliditetom zahteva obezbeđivanje uslova za samostalnost osobe sa invaliditetom u korišćenju javnih usluga i prostora.

Navedenim međunarodnim i domaćim pravnim aktima propisana je obaveza obezbeđivanja pristupačnosti fizičkog okruženja, ravnopravno sa drugima, u cilјu samostalnog života i punog učešća osoba sa invaliditetom u svim sferama života. Prepreku čini svaka fizička, komunikacijska i/ili orijentacijska smetnja koja postoji u prostoru, a koju osobu može ometati i/ili sprečavati u nesmetanom pristupu, kretanju, boravku, primanju neke usluge i/ili u radu[13]. Takođe, pored obaveze projektovanja i izgradnje objekata pristupačnih svim građanima i građankama, propisana je i obaveza održavanja objekata tako da je obezbeđen nesmetan pristup, kretanje i boravak svim korisnicima.

  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da obezbeđivanje pristupačnosti objekata i usluga predstavlјa preduslov za samostalan život osoba sa invaliditetom jer omogućava aktivno učešće u svim oblastima života na ravnopravnoj osnovi. Ukoliko samo jedan od elemenata pristupačnosti nije adekvatan, osoba sa invaliditetom će se naći u situaciji tzv. „prekinutog lanca kretanja“, odnosno, biće dovedena u situaciju nemoći, u kojoj nema mogućnost da samostalno funkcioniše. U konkretnom slučaju, nemogućnost pristupa prostorijama policijske uprave onemogućava osobama sa invaliditetom da samostalno koriste ove usluge i da ostvare svoja zagarantovana prava.
  • Takođe, u konkretnom slučaju pristupačnost podrazumeva, kako savladavanje visinskih razlika, odnosno omogućavanje građanima i građankama samostalan i nesmetan ulaz u zgradu PU Kralјevo, tako i nesmetano kretanje i boravak u prostoru policijske uprave. Mogućnost ulaska u prostor koji koristi policijska uprava, sam po sebi ne predstavlјa pristupačan objekat. Ukoliko osoba sa telesnim ili senzornim invaliditetom nije u mogućnosti da se samostalno i nesmetano kreće po prostoru za javnu upotrebu, kao i da pristupa informacijama, takav prostor ne predstavlјa prostor pristupačan osobama sa invaliditetom i nije u skladu sa antidiskriminacionim propisima Republike Srbije.

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti analizirao je navode izjašnjenja da ne postoji diskriminacija osoba sa invaliditetom i pored toga što ne postoji šalter prilagođen osobama sa invaliditetom, „jer se zahtevi za izdavanje dokumenata ne podnose na šalteru već u prostorijama“. Iz ovih navoda nejasno je da li u prostorijama policijske uprave uopšte ne postoji šalter za prijem i izdavanje dokumenata i informacija građanima i građankama, ili šalter postoji ali se prijem zahteva za izdavanje dokumenata podnosi u prostorijama. S obzirom na sve navedeno, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti se vodio navodima izjašnjenja da ulaz PU Kralјevo u sedištu, kao i PO Ušće nije pristupačan osobama sa invaliditetom, da ni u jednom od objekata ne postoji toalet za osobe sa invaliditetom, kao i da ne postoji pult ili šalter za osobe sa telesnim i senzornim invaliditetom. Navodi da u PU Kralјevo ne postoji toalet za stranke generalno, ne umanjuje obavezu policijske uprave da prostor koji koriste građani i građanke učini pristupačan osobama sa invaliditetom.

  • Poverenik je analizirao navode izjašnjenja da „prostorno tehnički uslovi, odnosno rampe, platforme, toaleti i šalteri nisu u nadležnosti PU, već je za to zadužen Sektor za materijalno finansijske poslove u sedištu Ministarstva“. S obzirom na navedeno, Poverenik napominje da način na koji će Ministarstvo unutrašnjih poslova, PU Kralјevo obezbediti prevazilaženje fizičkih i senzornih prepreka u prostoru koji koristi PU Kralјevo, ne može i ne sme biti opravdanje za nepristupačnost prostora i usluga svim građanima i građankama. U izjašnjenu PU Kralјevo nije navedeno, niti su dostavlјeni dokazi koji pokazuju da je PU Kralјevo pokazalo inicijativu prema Ministarstvu, odnosno Sektoru za materijalno finansijske poslove, da se fizičke barijere prevaziđu. Stav Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava UN izražen u Opštem komentaru br. 20 (2009) je da se nedostatak raspoloživih sredstava ne može smatrati objektivnim i razumnim opravdanjem za razliku u postupanju ako država ugovornica ne pokaže „da je uložila maksimalan napor da upotrebi sva sredstva koja su joj na raspolaganju da bi prioritetno zadovolјila minimum svojih obaveza“[14].
  • Poverenik za zaštitu ravnopravnosti koristi priliku da skrene pažnju da je termin „invalidna osoba“ neodgovarajući i uvredlјiv, jer korišćenje ovog izraza sugeriše da je ta osoba „nevalidna, nevažna“ u odnosu na osobe široke populacije, koje bi u ovom slučaju bile „validne osobe“. Takođe, važno je prepoznati da se terminologija koju koristimo kad govorimo o osobama sa invaliditetom menja kroz vreme u odnosu na pristup. Naime, termini kao što su invalid ili hendikepiran su prevaziđeni, ali i uvredlјivi, jer ne posmatraju celu osobu kao lјudsko biće, već samo jednu od njenih karakteristika. Kada koristimo izraz invalidna osoba sugerišemo da je invaliditet prva i jedina karakteristika i lično svojstvo osobe, odnosno, ne posmatramo je kao lјudsko biće, već joj pristupamo isklјučivo i jedino iz ugla teškoće, odnosno smetnje koju ima. Naime, invaliditet je samo još jedna od brojnih karakteristika osobe sa invaliditetom. Takođe, korišćenje izraza „osoba sa posebnim potrebama“ je neodgovarajuće, jer svaka osoba ima iste potrebe samo ih realizuje na različite načine, bez obzira na to da li ima invaliditet ili ne[15]. Stoga, umesto pobrojanih termina, koji su prevaziđeni i uvredlјivi, ispravno je koristiti termin – osoba sa invaliditetom, jer se na taj način stavlјa fokus na osobu, a ne na njen invaliditet.
  • S obzirom na sve navedeno, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti konstatuje da ulaz i prostor koji koristi Policijska uprava Kralјevo u sedištu i u Policijskom odelјenju Ušće, kao i prostor u Policijskoj ispostavi Ribnica nisu pristupačni osobama sa invaliditetom, čime su prekršene odredbe Zakona o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom i Zakona o zabrani diskriminacije.

 

 

 

 

  1. MIŠLjENјE

 

Ulaz i prostor koji koristi Policijska uprava Kralјevo u sedištu i u Policijskom odelјenju Ušće, kao i prostor u Policijskoj ispostavi Ribnica nisu pristupačni osobama sa invaliditetom, čime su prekršene odredbe Zakona o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom i Zakona o zabrani diskriminacije.

 

  1. PREPORUKA

 

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti preporučuje Ministarstvu unutrašnjih poslova, Policijska uprava Kralјevo:

  • Da preduzme mere u cilјu obezbeđivanja pristupačnosti ulaza i prostora koji koristi Policijska uprava Kralјevo u cilјu obezbeđivanja dostupnosti usluga osobama sa invaliditetom;
  • Da vodi računa da u okviru svojih redovnih poslova i aktivnosti, ne krši zakonske propise o zabrani diskriminacije.

 

Potrebno je da Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava Kralјevo obavesti Poverenika za zaštitu ravnopravnosti o sprovođenju ove preporuke, u roku od 30 dana od dana prijema mišlјenja sa preporukom.

 

Saglasno članu 40. Zakona o zabrani diskriminacije, ukoliko Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava Kralјevo ne postupi po preporuci u roku od 30 dana, biće doneto rešenje o izricanju mere opomene, protiv kojeg nije dopuštena žalba, a za slučaj da ovo rešenje ne sprovede, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti može o tome obavestiti javnost preko sredstava javnog informisanja i na drugi pogodan način.

 

 

Protiv ovog mišlјenja sa preporukom nije dopuštena žalba niti bilo koje drugo pravno sredstvo, jer se njime ne odlučuje o pravima i obavezama pravnih subjekata.

[1] „Službeni glasnik RS“, broj 22/09

[2] član 33. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“, broj 22/09)

[3] Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, („Službeni glasnik RS – Međunarodni ugovori“, broj 42/09)

[4] član 1. stav 1. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom

[5] član. 9. st. 1 i 2. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom

[6] Zakon o ratifikaciji Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima („Službeni list SFRJ –Međunarodni ugovori“, broj 7/71

[7] Zakon o ratifikaciji Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije („Službeni list SFRJ“, broj 31/67

[8] „Službeni glasnik RS“, broj 98/06

[9] član 21. Ustava Republike Srbije

[10] „Službeni glasnik RS“, br. 33/06 i 13/16

[11] „Službeni glasnik RS“, br. 72/2009, 81/2009 – ispr, 64/2010 – odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 – odluka US, 50/2013 – odluka US, 98/2013 – odluka US, 132/2014 i 145/2014

[12] „Službeni glasnik RS“, broj  22/15

[13] član 3. stav 1. tačka 6) pravilnika o tehničkim standardima planiranja, projektovanja i izgradnje objekata, kojima se osigurava nesmetano kretanje i pristup osobama sa invalidtetom, deci i starim osobama („Službeni glasnik RS“, 22/2015)

[14] Opšti komentar br. 20 (2009): Zabrana diskriminacije u ostvarivanju ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava (član 2, stav 2 Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima) (E/C.12/GC/20), stav 13, dostupno na http://www.refworld.org/docid/4a60961f2.html

[15] Poseban izveštaj o diskriminaciji osoba sa invaliditetom u Srbiji, 2013; dostupno na https://ravnopravnost.gov.rs/rs/izvestaji

 

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

Brankica Janković


microsoft-word-icon Pritužba UG protiv PU Kraljevo zbog diskriminacije po osnovu invaliditeta u oblasti pružanja uslugaDownload


 

Print Friendly, PDF & Email
back to top