del. br. 027-02-55/2013-02 datum: 24. 9. 2013.

MINISTARSTVO PRAVDE I DRŽAVNE UPRAVE
NIKOLA SELAKOVIĆ, ministar

11000 BEOGRAD
Nemanjina br. 22-26

Poštovani gospodine Selakoviću,

Na osnovu saznanja iz medija da je matična služba opštine Obrenovac uslovila sklapanje braka dvema osobama oštećenog sluha angažovanjem sudskog tumača za znakovni jezik, čije usluge je trebalo sami da plate, slobodna sam da ukažem da je takvo postupanje matične službe opštine Obrenovac prema osobama oštećenog sluha neprihvatljivo. Takvim postupanjem su osobe oštećenog sluha dovedene u neravnopravan položaj, s obzirom da su im za sklapanje braka postavljeni uslovi koji se drugim građanima ne postavljaju u istoj situaciji. Naime, građani koji nemaju oštećenje sluha i koji žele da sklope brak pred matičarem opštine Obrenovac za tu uslugu plaćaju taksu u iznosu od 280 dinara, dok je od osoba sa oštećenim sluhom, osim ove takse, traženo da plate i naknadu za rad sudskom tumaču u iznosu od 10.000 dinara.

Kao što Vam je poznato, Republika Srbija je proteklih godina znatno unapredila pravni i društveni položaja osoba sa invaliditetom, ali se, takođe, ratifikovanjem međunarodnih konvencija i usvajanjem domaćih akata obavezala da permanentno poboljšava položaja ove grupe ljudi. Nadajući se da će dostignuti rezultati biti očuvani i unapređeni, dužna sam da podsetim na ključne konvencije i propise koje je Republika Srbija obavezna da sprovodi.

Republika Srbija je ratifikovala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom , kojom je u čl. 2. propisano da diskriminacija na osnovu invaliditeta znači svako neopravdano pravljenje razlike, isključivanje ili ograničavanje, čiji cilj ili posledica jeste ograničavanje ili poništavanje priznanja uživanja ili sprovođenja svih ljudskih prava i osnovnih sloboda u oblastima politike, ekonomije, socijalnih, kulturnih, građanskih prava i bilo kojoj drugoj oblasti.

Odredbom čl. 21. Ustava Republike Srbije zabranjena je svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta.

Ustavna zabrana diskriminacije bliže je razrađena Zakonom o zabrani diskriminacije , kojim je propisano da diskriminacija i diskriminatorno postupanje označavaju svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima. Odredbom člana 15. regulisana je diskriminacija u postupcima pred organima javne vlasti kao poseban slučaj diskriminacije, i propisano je da svako ima pravo na jednak pristup i jednaku zaštitu svojih prava pred sudovima i organima javne vlasti. Takođe, istim članom je propisano da se diskriminatorsko postupanje službenog, odnosno odgovornog lica u organu javne vlasti tretira kao teža povreda radne dužnosti.

U konkretnom slučaju, relevantne su i odredbe Zakona o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom , koji se zasniva na načelima zabrane diskriminacije osoba sa invaliditetom, poštovanju ljudskih prava i dostojanstva osoba sa invaliditetom, uključenosti osoba sa invaliditetom u sve oblasti društvenog života na ravnopravnoj osnovi, uključenosti osoba sa invaliditetom u sve procese odlučivanja o njihovim pravima i obavezama i jednakosti prava i obaveza. Odredbom čl. 4. ovog zakona propisana je dužnost organa javne vlasti da osobama sa invaliditetom obezbede uživanje prava i sloboda bez diskriminacije. Saglasno čl. 11. st. 1. organi javne vlasti ne smeju svojom radnjom ili propuštanjem vršiti diskriminaciju osoba sa invaliditetom, dok je prema čl. 13. st. 1. i 2. zabranjena diskriminacija na osnovu invaliditeta u pogledu dostupnosti usluga i pristupa objektima u javnoj upotrebi i javnim površinama, pri čemu se pod uslugom u smislu ovog zakona smatra svaka usluga koju uz naknadu ili bez nje pravno ili fizičko lice pruža u okviru svoje delatnosti, odnosno trajnog zanimanja.

Od posebnog značaja za prava osoba sa invaliditetom jesu Standardna pravila UN o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom iz 1993. godine koje je Republika Srbija prihvatila 1995. godine. Iako ova pravila nisu pravno obavezujuća, postoji moralna i politička obaveza država članica UN da ih sprovode. Svrha standardnih pravila jeste da obezbede da osobe sa invaliditetom uživaju ista prava i obaveze kao i ostali članovi društva, u čemu poseban značaj ima obezbeđivanje pristupačnosti informacijama i komunikacijama. Naime, da bi se postigla pristupačnost informacijama i komunikacijama, potrebno je razviti strategiju koja će informativne službe i dokumentaciju učiniti dostupnom raznim grupama osoba s invaliditetom. Brajevo pismo, snimljene trake, velika štampana slova i ostale prikladne tehnologije treba koristiti kako bi se licima sa oštećenim vidom omogućio pristup pisanim informacijama i dokumentaciji. Na sličan način, odgovarajuće tehnologije treba koristiti da bi se licima sa oštećenim sluhom ili otežanim razumevanjem omogućio pristup verbalnim informacijama .

Važno je napomenuti da je Republika Srbija, u cilju osnaživanja osoba sa invaliditetom do pozicije ravnopravnih građana, donela Strategiju unapređenja položaja osoba sa invaliditetom . Ciljevi Strategije ustanovljeni su za period od 2007-2015. godine, a posebnim ciljem 15. ukazuje se potreba za obezbeđivanjem pristupačnosti informacija, komunikacija i usluga, uključujući primenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija kao i drugih naučnih dostignuća u cilju stvaranja jednakih mogućnosti i unapređenja položaja osoba sa invaliditetom. U okviru ovog cilja, navedeno je da je potrebno razviti pristupačne mehanizme informisanja za korisnike sa invaliditetom uključujući i tumače za znakovni jezik.

Imajući u vidu propise i standarde na koje se Republika Srbija obavezala, nadam se i očekujem da ćete iskoristiti sva svoja ovlašćenja i obezbediti da osobe oštećenog sluha imaju na raspolaganju usluge tumača za znakovni jezik u svim postupcima pred organima javne vlasti u kojima učestvuju, kako bi se sprečila svaka dalja diskriminacija osoba sa oštećenim sluhom u postupcima pred organima javne vlasti.

Sa iskrenim uvažavanjem,

POVERENICA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI

dr Nevena Petrušić

Preporuka mera Ministarstvu pravde i državne uprave povodom angažovanja sudskog tumača za znakovni jezik